Prvobitno su stanovnici zemlje govorili istim jezikom.a

[Okvir na stranici 9]

Legende koje su odraz biblijskog izvještaja

U sjevernoj Burmi se vjeruje da su prvobitno svi ljudi “živjeli u jednom velikom selu i da su govorili jednim jezikom”. Tada su počeli graditi kulu do mjeseca, što je zahtijevalo da su u različitim visinama radili na toj kuli. Time su izgubili međusobnu vezu. “Postepeno su usvojili različito vladanje, običaje i način govora”. Keti (Jenisejski Ostjaci) u sjevernom Sibiru kažu da su se ljudi na deblima i gredama spasili u potopu. Ali, jaki sjeverni vjetar rasuo ih je, tako da su “nakon potopa počeli govoriti raznim jezicima i formirali su se razni narodi” (The Mythology of All Races).

Stari Azteki su učili da je “nakon potopa jedan div sazidao umjetni brijeg; ljuti bogovi bacili su s neba vatru ili kamen na tu građevinu, čiji vrh je već dosezao do oblaka”. Maje su vjerovali da je Votan, prvi čovjek, surađivao kod gradnje jedne velike kuće koja je trebala sezati do neba, i da je to bilo “mjesto na kojem je Bog svakom plemenu dao poseban jezik”. Maidu Indijanci iz Kalifornije su tvrdili da su “prilikom jedne sahrane... [ljudi] odjednom počeli govoriti raznim jezicima” (Der Turmbau von Babel [Gradnja kule u Babelu]).

Legende kao ove potvrđuju vjerodostojnost tvrdnje dr. Ernsta Böcklena “da postoji najveća vjerojatnost kako su 11. poglavlje Knjige Postanka i druge slične priče drugih naroda zaista u osnovi povijesna sjećanja”.