Pokazujmo vjeru poput Abrahamove!

 1. Kako je Abram izašao na kraj s novom kušnjom u Kanaanu?

ABRAM je napustio udoban život u Uru iz poslušnosti prema Jehovinoj zapovijedi. Poteškoće koje je doživio narednih godina bile su tek uvertira u ispit vjere s kojim se suočio u Egiptu. Biblijski izvještaj kaže: “Ali nasta glad u onoj zemlji.” Abram je tako lako mogao postati ogorčen zbog svoje situacije! No nije, već je poduzeo praktične korake kako bi zbrinuo svoju obitelj. “Abram siđe u Egipat da se ondje skloni; jer glad bješe velika u onoj zemlji.” Abramovo veliko kućanstvo nije baš moglo proći nezapaženo u Egiptu. Hoće li Jehova održati svoja obećanja i štititi Abrama od opasnosti? (1. Mojsijeva 12:10; 2. Mojsijeva 16:2, 3).

2, 3. (a) Zašto je Abram zatajio pravi identitet svoje žene? (b) Kako se Abram ophodio sa svojom ženom u toj kritičnoj situaciji?

² U 1. Mojsijevoj 12:11-13 čitamo: “Kad se približi da već uđe u Egipat, reče Saraji ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu. Zato kad te vide Egipćani reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. Nego hajde [“molim te”, NS] kaži da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostaću u životu uz tebe.” Iako je Saraja imala preko 65 godina, još uvijek je bila izrazito lijepa. Zbog toga je Abramov život bio u opasnostia (1. Mojsijeva 12:4, 5; 17:17). A što je još važnije, u pitanje je došao Jehovin naum jer je on rekao da će preko Abramovog sjemena biti blagoslovljeni svi narodi na Zemlji (1. Mojsijeva 12:2, 3, 7). Budući da Abram još nije imao djece, bilo je izuzetno važno da mu se ništa ne desi.

³ Abram je rekao svojoj ženi da će postupiti onako kako su se ranije dogovorili, naime reći će da mu je sestra. Zapazi da on nije zloupotrebljavao svoj položaj iako je imao autoritet patrijarha, već ju je potaknuo na suradnju i podršku (1. Mojsijeva 12:11-13; 20:13). Abram je time muževima pružio dobar primjer u primjenjivanju poglavarstva s ljubavlju, a Saraja je današnjim suprugama primjer u pokazivanju podložnosti (Efežanima 5:23-28; Kološanima 4:6).

 4. Kako bi se današnji vjerni Božji sluge trebali ponašati kad su životi njihove braće u opasnosti?

⁴ Saraja je mogla reći da je Abramova sestra jer je ustvari i bila njegova polusestra (1. Mojsijeva 20:12). Osim toga, on nije morao davati informacije ljudima koji ih ne moraju znati (Matej 7:6). Današnji vjerni Božji sluge slijede biblijsku zapovijed da budu pošteni (Hebrejima 13:18). Naprimjer, oni nikada neće lagati dok su pod zakletvom na sudu. Međutim, kad je fizički ili duhovni život njihove braće u opasnosti, što se može desiti tokom progonstva ili građanskih nemira, oni slijede Isusov savjet da budu “oprezni kao zmije, a ipak bezazleni kao golubovi” (Matej 10:16; vidi Kulu stražaru od 1. studenoga 1996, stranica 18, odlomak 19).

 5. Zašto je Saraja bila spremna poslušati Abramovu molbu?

⁵ Kako je Saraja reagirala na Abramovu molbu? Apostol Petar žene poput nje opisuje kao one koje ‘nadu polažu u Boga’. Dakle, Saraja je očito mogla shvatiti da su u pitanju bile i duhovne stvari. Osim toga, ona je voljela svog muža i poštovala ga. Zato je odlučila ‘podložiti se svom mužu’ i zatajiti da je udana (1. Petrova 3:5). Naravno, time se izložila opasnosti. “Kad dođe Abram u Egipat, vidješe Egipćani ženu da je vrlo lijepa. I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov” (1. Mojsijeva 12:14, 15).

6, 7. U kojoj su se teškoj situaciji našli Abram i Saraja, i kako je Jehova izbavio Saraju?

⁶ Koliko je to samo boli nanijelo Abramu i Saraji! Izgledalo je kao da će Saraja vrlo vjerojatno biti obeščašćena. Osim toga, faraon je, ne znajući istinu o Sarajinom bračnom stanju, Abrama bogato darivao, tako da je on ‘imao ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila’b (1. Mojsijeva 12:16). S kakvim li je prezirom Abram sigurno gledao na te darove! Koliko god da je situacija djelovala loše, Jehova nije napustio Abrama.

⁷ “Ali Jehova pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Saraje žene Abramove” (1. Mojsijeva 12:17). Ne znamo kako, no faraon je ipak saznao za pravi uzrok tog “zla”. Odmah je nešto poduzeo: “Tada dozva Faraon Abrama i reče mu: što mi to učini? zašto mi nisi kazao da ti je žena? Zašto si kazao: sestra mi je? te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše” (1. Mojsijeva 12:18-20; Psalam 105:14, 15).

 8. Kakvu zaštitu Jehova obećava današnjim kršćanima?

⁸ Jehova nam danas ne jamči da će nas štititi od razornog djelovanja smrti, zločina, gladi ili prirodnih katastrofa. No, imamo obećanje da će nas Jehova uvijek štititi od onoga što može ugroziti našu duhovnost (Psalam 91:1-4). On to prvenstveno čini dajući nam pravovremena upozorenja putem svoje Riječi te ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45). A što ako nam u progonstvu dođe u pitanje život? Iako Bog može dopustiti da pojedinci izgube život, on nikada neće dozvoliti istrebljenje čitavog svog naroda (Psalam 116:15). Sve i da neke vjerne osobe umru, možemo biti uvjereni da će uskrsnuti (Ivan 5:28, 29).

 9. Po čemu se može zaključiti da se Abram nigdje u Kanaanu nije skrasio?

⁹ Kad je bilo očito da je glad u Kanaanu završila, “otiđe Abram iz Egipta gore na jug [polupustinjsko područje južno od judejskih gora], on i žena mu i sve što imaše, također i Lot s njim. A bijaše Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom” (1. Mojsijeva 13:1, 2). Zbog tog su ga bogatstva stanovnici te zemlje sigurno smatrali sposobnim i utjecajnim čovjekom, moćnim poglavarom (1. Mojsijeva 23:6). Abram se nije želio skrasiti tamo niti se miješati u državne poslove Kanaanaca. Umjesto toga, “iđaše svojim putovima od juga sve do Betela, do mjesta gdje mu prvo bijaše šator, između Betela i Haja”. Gdje god pošao, Abram je uvijek prednost davao obožavanju Jehove (1. Mojsijeva 13:3, 4).

10. Kakav je problem nastao između Abramovih i Lotovih pastira, i zašto je bilo važno da ga se što prije riješi?

¹⁰ “A i Lot koji iđaše s Abramom imaše ovaca i goveda i šatora. I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogahu živjeti zajedno, i bijaše svađa među pastirima Abramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Kanaanci i Ferezeji u onoj zemlji” (1. Mojsijeva 13:5-7). U toj zemlji nije bilo dovoljno vode i pašnjaka za stada Abrama i Lota. Zbog toga je među pastirima došlo do netrpeljivosti i povrijeđenih osjećaja. Takve prepirke nisu dolikovale obožavateljima pravog Boga. Da se svađa nastavila, njihov se odnos mogao zauvijek prekinuti. Pa kako je Abram riješio taj problem? On je preuzeo brigu o Lotu nakon smrti njegovog oca i možda ga je odgajao kao svoje dijete. Nije li Abram, budući da je bio stariji, imao pravo sebi uzeti najbolje?

11, 12. Što je Abram velikodušno ponudio Lotu, i zašto Lotov izbor nije bio mudar?

¹¹ No “Abram reče Lotu: nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća. Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako ćeš ti na lijevo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno, ja ću na lijevo.” Blizu Betela nalazi se predio za koji kažu da se “s njega širi jedan od najboljih pogleda na Palestinu”. Možda je otamo ‘Lot podigao oči svoje i sagledao svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Jehovin, kao zemlja Egipatska, sve do Segora, prije nego Jehova zatre Sodomu i Gomoru’ (1. Mojsijeva 13:8-10).

¹² Iako Biblija Lota opisuje kao “pravednog”, iz nekog razloga u ovom slučaju nije uzeo u obzir Abramovo mišljenje niti je, po svemu sudeći, tražio savjet od njega kao starijeg čovjeka (2. Petrova 2:7). “Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otiđe Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga: Abram življaše u zemlji Kanaanskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajući svoje šatore do Sodome” (1. Mojsijeva 13:11, 12). Sodoma je bila bogat grad i nudila je mnoge materijalne pogodnosti (Ezehijel 16:49, 50). Iako je možda Lotov izbor u materijalnom pogledu izgledao mudar, u duhovnom pogledu bio je to loš izbor. Zašto? Zato što “ljudi u Sodomi bijahu nevaljali, i griješahu Jehovi veoma”, piše u 1. Mojsijevoj 13:13. Nakon nekog vremena pokazalo se da je Lotova odluka o seljenju u taj grad bila pravi promašaj za njegovu obitelj.

13. Kako Abramov primjer pomaže kršćanima koji bi se mogli uplesti u prepirke oko financijskih stvari?

¹³ No Abram je pokazao vjeru u Jehovino obećanje da će njegovo sjeme s vremenom posjedovati cijelu tu zemlju; nije se prepirao oko jednog malog dijela. Velikodušno je postupio u skladu s načelom koje je kasnije zapisano u 1. Korinćanima 10:24: “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga.” To je dobar podsjetnik svima koji bi se mogli uplesti u prepirke oko financijskih stvari s nekim suvjernikom. Umjesto da su slijedili savjet iz Mateja 18:15-17 neki su svoju braću dali na sud (1. Korinćanima 6:1, 7). Abramov primjer pokazuje da je bolje pretrpjeti financijski gubitak nego nanijeti sramotu Jehovinom imenu ili narušiti mir kršćanske skupštine (Jakov 3:18).

14. Koji je blagoslov Abram trebao primiti zbog svoje velikodušnosti?

¹⁴ Abram je trebao biti blagoslovljen zbog svoje velikodušnosti. Bog je rekao: “Učiniću da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako tko izmože izbrojiti prah na zemlji, moći će izbrojiti i sjeme tvoje.” Kako Abram nije imao djece, mora da je ta objava na njega djelovala ohrabrujuće! Bog je zatim zapovjedio: “Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati” (1. Mojsijeva 13:16, 17). Ne, Abramu nije bilo dozvoljeno da se skrasi i uživa u pogodnostima koje pruža život u gradu. On je trebao ostati odijeljen od Kanaanaca. Slično tome, i kršćani danas moraju ostati odijeljeni od svijeta. Iako sebe ne smatraju boljima od drugih, nisu prisni ni s kim tko bi ih mogao namamiti na nebiblijsko vladanje (1. Petrova 4:3, 4).

15. (a) Što je mogući razlog Abramovih putovanja? (b) Koji je primjer Abram ostavio današnjim kršćanskim obiteljima?

¹⁵ U biblijska je vremena osoba imala pravo pregledati zemlju prije nego postane njen vlasnik. Stoga je moguće da su Abramova putovanja služila kao stalni podsjetnik da će ta zemlja jednog dana pripadati njegovim potomcima. Iz poslušnosti “Abram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici Mambarskoj, koja je kod Hebrona, i ondje načini žrtvenik Jehovi” (1. Mojsijeva 13:18). Abram je i ovaj put pokazao da mu je obožavanje Boga najvažnije. Jesu li i tvojoj obitelji jednako tako važni obiteljski studij, obiteljska molitva te prisustvovanje sastancima?

16. (a) Zašto uvodne riječi iz 1. Mojsijeve 14:1 imaju zloslutan prizvuk? (b) Iz kojeg su razloga četiri kralja s istoka krenula u napad?

¹⁶ “A dogodilo se u dane Amrafela, kralja Šinara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera, kralja Elama,c i Tidala, kralja Gojima, da su se oni zaratili.” U izvornom hebrejskom uvodne riječi (“A dogodilo se u dane...”) imaju zloslutan prizvuk, ukazujući na “period nevolje koji završava blagoslovom” (1. Mojsijeva 14:1, 2, fusnota NS). Nevolja je započela kad su ta četiri kralja s istoka i njihove vojske krenuli u žestoki napad na Kanaan. S kojim ciljem? S ciljem da uguše pobunu pet gradova: Sodome, Gomore, Adme, Sebojima i Bele. Slomivši svaki otpor tih gradova, oni su se ‘okupili u dolini Sidimskoj, koja je sada Slano more’. U blizini tog područja živjeli su Lot i njegova obitelj (1. Mojsijeva 14:3-7).

17. Zašto je Abramova vjera stavljena na ispit kad je Lot bio zarobljen?

¹⁷ Kanaanski su se kraljevi svim silama borili protiv napadača, no doživjeli su ponižavajuć poraz. “I uzeše sve blago u Sodomi i Gomori i svu hranu njihovu, i otiđoše. Uzeše i Lota, sinovca Abramova, i blago njegovo, i otiđoše, jer življaše u Sodomi.” Ubrzo je do Abrama stigla vijest o tim strašnim događajima: “A dođe jedan koji bješe utekao, te javi Abramu Hebrejinu, koji življaše u ravni Mambre Amorejina, brata Esholu i brata Aneru, koji bjehu u vjeri s Abramom. A (...) Abram ču da mu se zarobio sinovac” (1. Mojsijeva 14:8-14). Doista velik ispit vjere! Hoće li Abram biti ogorčen na svog nećaka jer je uzeo bolju zemlju? Prisjeti se također da su ti napadači došli iz njegove domovine, Šinara. Boriti se s njima značilo bi izgubiti svaku mogućnost povratka u rodni kraj. Osim toga, što je Abram naspram vojske koju udružene kanaanske snage nisu mogle pobijediti?

18, 19. (a) Kako je Abram uspio spasiti Lota? (b) Kome je pripisana zasluga za tu pobjedu?

¹⁸ Abram se i ovaj put bezuvjetno pouzdao u Jehovu. “Naoruža sluge svoje, tri stotine osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u potjeru do Dana. Ondje razredivši svoje udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hobe, koja je na lijevo od Damaska, i vrati sve blago; vrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovim, i žene i ljude” (1. Mojsijeva 14:14-16). Pokazujući snažnu vjeru u Jehovu, Abram je doveo svoju vojsku do pobjede te je spasio Lota i njegovu obitelj, premda su neprijatelji brojčano bili daleko nadmoćniji. Abram se tada sreo s Melkizedekom, koji je bio kralj-svećenik Salema. “Melkizedek kralj Salemski iznese kruh i vino; a on bijaše svećenik Boga višnjega. I blagoslovi ga govoreći: blagoslovljen da je Abram Bogu višnjemu, čije je nebo i zemlja! I blagoslovljen da je Bog višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Abram desetak od svega” (1. Mojsijeva 14:18-20).

¹⁹ Da, pobjeda je pripadala Jehovi. On je i ovaj put izbavio Abrama zbog njegove vjere. Iako Božji narod danas ne sudjeluje u doslovnim ratovima, suočava se s mnogim ispitima i izazovima. U sljedećem članku vidjet ćemo kako nam Abramov primjer može pomoći da ih podnesemo.