Jesu li ljudi ikada vidjeli Boga?

POZNATI patrijarh Abraham, koji je živio više od 1900 godina prije rođenja Isusa Krista, imao je toliko prisan odnos s našim Stvoriteljem da je bio nazvan “Božjim prijateljem” (Jakov 2:23). Ako bi se nekome priuštila povlastica da vidi Boga, onda bi to sigurno bio Abraham. Jednom su k njemu došla tri posjetitelja s viješću od Boga. Abraham je jednog od njih oslovio s Jehova. Znači li to da je Abraham zaista vidio Boga?

Izvještaj o tome nalazimo u 1. Mojsijevoj 18:13. Tamo čitamo: “Poslije mu se javi Jehova u ravnici Mambarskoj kad sjedaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im na susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje.”

Kasnije su Abraham i tri posjetitelja s jednog uzvišenog mjesta promatrali Sodomu. I dvojica su se naposljetku uputila u grad. U 22. retku stoji: “Ali Abram još stajaše pred Jehovom.” Otuda bi se moglo zaključiti da je Bog boravio kod Abrahama u materijaliziranom tijelu od mesa. Ovo shvaćanje zastupaju i oni koji vjeruju da su Bog i Isus Krist jedna te ista osoba.

Biblijski izučavatelj Melanchton W. Jacobus ovako je komentirao 1. Mojsijevu 18:3: “Ovdje se Bog po prvi puta pojavljuje kao čovjek među ljudima, kako bi pokazao realnost svoga postojanja i svoju naklonost prema ljudima i ovim karakterističnim činom zajamčio patrijarhu božansku povezanost i zajednicu.” Onaj koji dijeli ovo gledište vjerojatno će zaključiti da je Abraham ugledao Jehovu svojim doslovnim očima i da su osobe koje su gledale Isusa Krista vidjele Boga. No, je li ovaj zaključak u skladu s Biblijom?

Što je rekao Isus

Isus Krist nije objavljivao da je on Bog u tijelu, nego je rekao: “Ja sam sin Božji” (Ivan 10:36). On, savršeni Božji zastupnik, rekao je i slijedeće: “Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao” (Ivan 5:30). Kad je Isus visio na mučeničkom stupu i molio se našem velikom Stvoritelju na nebesima, upotrijebio je slijedeće oslovljavanje: “Bože moj! Bože moj!” (Matej 27:46). Nakon svog uskrsnuća Isus je Mariji Magdaleni rekao: “Vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu” (Ivan 20:1, 17). Budući da Isus Krist nije bio Bog u ljudskom obličju, oni koji su ga vidjeli nisu mogli tvrditi da su vidjeli Boga.

Ivan, apostol kojeg je Isus volio, potvrdio je da apostoli nipošto nisu vidjeli Boga dok su gledali Isusa. Pod nadahnućem je Ivan pisao: “Boga nitko nije vidio nikad” (Ivan 1:18). Ali koga je onda vidio Abraham? Ono što je doživio Mojsije pomaže nam pronaći odgovor na ovo pitanje.

Kako je Mojsije vidio Boga

Jednom je prilikom Mojsije izrazio želju da vidi Boga. U 2. Mojsijevoj 33:18-20 čitamo: “Molim te, pokaži mi slavu svoju. A Jehova mu reče: učinit ću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikat ću po imenu: Jehova pred tobom. Smilovat ću se kome se smilujem, i požalit ću koga požalim.” I dodao je: “Ali nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ.”

Bog je dopustio Mojsiju da vidi kako prolazi Njegova slava. U recima 21-23 se kaže: “I reče Jehova: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava moja, metnut ću te u rasjelinu kamenu, i zaklonit ću te rukom svojom dok ne prođem. Po tom ću dignuti ruku svoju, i vidjet ćeš me s leđa, a lice se moje ne može vidjeti.”

U suglasnosti s onim što je Jehova rekao Mojsiju i što je apostol Ivan pisao, Mojsije nije vidio Boga u materijalnom obliku. Mojsije je ugledao samo odsjaj prolazeće božanske prisutnosti. I čak je to mogao samo s božanskom zaštitom. Zato je očigledno da Mojsije nije vidio Boga osobno.

Kad je Mojsije govorio s Bogom “licem k licu”, kako se kaže u 2. Mojsijevoj 33:11, ni u kom slučaju nije imao vizualni kontakt s Jehovom. Ovaj izraz samo opisuje način na koji je Mojsije saobraćao s Bogom, a ne ono što je vidio. Govoriti s Bogom “licem k licu” ukazuje na obostran razgovor. Na sličan način mogu dvije osobe razgovarati preko telefona, a da jedna drugu ne gledaju.

Kad je Mojsije razgovarao s Bogom i od njega primao upute, ove mu vijesti nisu posredovane vizijama, kako je to kod drugih proroka ponajčešće bio slučaj. Na to se skreće pažnja u 4. Mojsijevoj 12:6-8, gdje čitamo: “I reče im: čujte sada riječi moje: prorok kad je među vama, ja ću mu se (Jehova) javljati u utvari i govorit ću s njim u snu. Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, (nego) u kakvoj prilici (Jehovinoj).” U kom smislu je Mojsije vidio “priliku Jehovinu”?

Mojsije ju je ugledao kad se s Aronom i nekoliko drugih ljudi nalazio na brdu Sinaj. U 2. Mojsijevoj 24:10 izvještava se slijedeće: “I vidješe Boga Izraelova, i pod nogama njegovim kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro.” Ali kako su Mojsije i drugi ljudi mogli “vidjeti Boga Izraelova”, kad mu je Bog rekao: “Ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ”? Objašnjenje nalazimo u 11. retku, gdje se kaže: “I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izraelovih, nego vidješe (vizija, NS) Boga, pa jedoše i piše.” Prema tome, Mojsije i drugi su ugledali Božju pojavu u viziji.

Zastupaju ga anđeli

Veliki Stvoritelj svemira ne mora sići sa svog uzvišenog prebivališta da određenim ljudima posreduje vijesti. Izvještava se samo o tri prilike pri kojima se mogao čuti Božji glas, i to kad se njegov Sin nalazio na Zemlji; inače je Bog uvijek upotrebljavao anđele za saopćavanje svojih vijesti (Matej 3:17; 17:5; Ivan 12:28). Čak je Zakon kojeg je Bog dao naciji Izrael na brdu Sinaj bio posredovan preko anđela, iako je Mojsije stekao dojam kao da razgovara sa samim Bogom. Apostol Pavao je o tome pisao: “Šta će dakle Zakon? Radi grijeha dodade se, dokle dođe sjeme kojemu se obeća, i postavili su ga anđeli rukom posrednika” (Galaćanima 3:19).

Da je Mojsije u stvarnosti razgovarao s jednim anđelom koji je zastupao Boga osobno pokazano je u Djelima apostolskim 7:38, gdje se kaže: “Ovo je onaj što bješe u crkvi (skupštini, NS) u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našim.” Taj je anđeo bio osobni govornik Jehove, Stvoritelja, i tako je razgovarao s Mojsijem kao da je Bog osobno govorio.

Anđeo koji je Mojsiju posredovao Božju vijest kod gorućeg grma, također je služio kao govornik. On se u 2. Mojsijevoj 3:2 direktno označava Jehovinim anđelom: “I javi mu se anđeo (Jehovin) u plamenu ognjenom iz kupine.” U 4. retku se kaže: “A (Jehova) kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine.” Prema 6. retku, taj anđeo, Božji govornik je rekao: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.” Kad je Mojsije razgovarao s ovim osobnim Božjim zastupnikom, oslovljavao ga je tako kao da govori sa samim Jehovom (2. Mojsijeva 4:10).

U Sucima, 6. poglavlju nalazimo daljnji primjer za to kako je jedan čovjek razgovarao s Bogom preko jednog anđela zastupnika”. U 11. retku se posrednik vijesti označava “Jehovinim anđelom”. Tamo čitamo: “Po tom dođe anđeo (Jehovin) i sjede pod hrastom u Efri, koji bijaše Joasa Abijezerita; a sin njegov Gedeon vrsijaše pšenicu na gumnu, da bi pobjegao s njom od Madijana.” O ovom glasniku, “Jehovinom anđelu”, konačno se govori tako kao da se radi o Jehovi osobno. U 14. i 15. retku se kaže: “A (Jehova) ga pogleda (Gedeona) i reče mu: idi u toj sili svojoj, i izbavit ćeš Izraela iz ruku Madijanskih. Ne poslah li te? A on mu reče: o Jehova, čim ću izbaviti Izraela?” O utjelovljenom anđelu kojeg je Gedeon vidio i s kojim je razgovarao u biblijskom izvještaju se govori tako kao da je on sam Bog. Ali Gedeon kaže, prema 22. retku: “Za to li vidjeh anđela (Jehovina) licem k licu?” Anđeo je govorio upravo ono što mu je Jehova naredio. Stoga je Gedeon razgovarao s Bogom preko ovog anđela, koji je služio kao govornik.

Daljnji primjer nalazimo u slučaju Manuja i njegove žene, Samsonovih roditelja. U izvještaju se anđeo koji je služio kao vjesnik također označava kao “Jehovin anđeo” i kao “anđeo istinitog Boga” (Suci 13:2-18). Prema 22. retku Manuje je svojoj ženi rekao: “Zacijelo ćemo umrijeti, jer vidjesmo Boga.” Manuje je imao takav osjećaj, iako u stvarnosti nije vidio Jehovu Boga, nego samo utjelovljenog osobnog Božjeg govornika.

“Boga nitko nije vidio nikad”

Sada možemo razumjeti zašto je Abraham oslovio tako utjelovljenog anđela, koji je služio kao Božji govornik, kao da razgovara sa samim Bogom. Budući da je taj anđeo izrazio upravo ono što je Bog želio reći Abrahamu i tom ga je prilikom osobno zastupao, u biblijskom se izvještaju moglo reći da mu se “Jehova javio” (1. Mojsijeva 18:1).

Moramo misliti na to da anđeo kojeg Bog upotrebljava kao govornika tako točno posreduje njegove vijesti kao što mi naše riječi možemo posredovati nekoj osobi preko telefona ili radija. Razumljivo je, dakle, da su Abraham, Mojsije, Manuje i drugi mogli s utjelovljenim anđelom razgovarati tako kao da govore s Bogom. Dotični su, doduše, mogli vidjeti ove anđele, a i Jehovinu slavu koju su odražavali, ali Boga nisu mogli vidjeti. Radi toga ne postoji nikakvo proturječje u izjavi apostola Ivana: “Boga nitko nije vidio nikad” (Ivan 1:18). Ovi ljudi nisu vidjeli Boga osobno, nego anđele koji su služili kao njegovi zastupnici.