Je li znanost opovrgla Bibliju?

 1. (Uključujući uvod.) (a) Što se dogodilo kad je Galilej ukazao da se Zemlja okreće oko Sunca? (b) Iako Biblija nije znanstveni udžbenik, što utvrđujemo ako je uspoređujemo sa suvremenom znanošću?

DANAS je prošireno mišljenje da je Biblija neznanstvena, a neki kao dokaz toga navode ono što je doživio Galilej. No, je li to zaista slučaj? Odgovarajući na ovo pitanje, moramo se sjetiti da je Biblija knjiga koja sadrži proročanstva, povijest, molitve, zakone, savjet i spoznaju o Bogu. Ona ni u kom slučaju ne tvrdi da je znanstveni priručnik. Ipak, kad dotiče znanstvena pitanja, Biblija je potpuno pouzdana.

 2. Kako Biblija opisuje Zemljin položaj u svemiru?

² Pogledajmo što Biblija kaže o našem planetu Zemlji. U knjizi o Jobu čitamo: “[Bog] povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu” (Job 26:7, Stvarnost). Izaija je izjavio slijedeće: “On stoluje vrh kruga zemaljskoga” (Izaija 40:22, St). Slika okrugle Zemlje koja je “povrh praznine” ‘o ništa obješena’ jako podsjeća na fotografije u svemiru lebdeće zemaljske kugle, koje su načinili astronauti.

 3, 4. Što je Zemljin kružni tok vode, i što Biblija kaže o tome?

³ Pogledajmo i začuđujući kružni tok vode. U Compton’s Encyclopedii ovo se zbivanje opisuje ovako: “Voda (...) s površine oceana isparava u atmosferu (...) Stalna strujanja zraka u Zemljinoj atmosferi nose vlažni zrak prema kopnu. Kad se zrak ohladi, kondenzira se para u kapljice vode. One obično postaju vidljive u obliku oblaka. Često se ove kapljice skupljaju u kišne kapi. Ako u atmosferi vladaju dovoljno niske temperature, umjesto kišnih kapi nastaju snježne pahuljice. U svakom slučaju, voda koja je od mora prevalila stotine ili čak tisuće kilometara, ponovo pada na površinu Zemlje. Tamo se skuplja u rijeke ili ponire u zemljino tlo, započinjući svoje putovanje natrag u more.”¹

⁴ Ovaj zadivljujući proces, koji omogućuje život na suhom kopnu, bio je već prije otprilike 3 000 godina opisan u Bibliji jednostavnim riječima: “Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok” (Propovjednik 1:7, St).

 5. Zašto su psalmistove izjave o povijesti planina danas tako značajne?

⁵ Možda je još značajnije objašnjenje kojeg daje Biblija o povijesti planina. Slijedeća izjava nalazi se u jednom udžbeniku geologije: “Od pretkambrijskih vremena sve do danas nastavlja se neprekidni proces nastajanja i razaranja planina (...) Planine nisu samo nastale na tlu nestalih mora, već su često dugo nakon svog nastajanja bivale preplavljene, a potom su se ponovo uzdigle.”² Usporedimo to s pjesničkim riječima psalmista: “Pokrio si je [Zemlju] vodama bezdanim ko haljinom, iznad bregova stajahu vode. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio” (Psalam 104:6, 8, St).

 6. Koja se tvrdnja Biblije slaže sa sadašnjim znanstvenim teorijama o porijeklu svemira?

⁶ Prvi redak Biblije glasi: “U početku stvorio je Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1). Na temelju određenih zapažanja, znanstvenici pretpostavljaju da je materijalni svemir doista imao početak. Nije postojao oduvijek. Astronom Robert Jastrow, agnostik u religioznim pitanjima, pisao je: “Pojedinosti se razlikuju, ali bitni elementi u astronomskom i biblijskom izvještaju knjige Postanka su isti: lanac događaja koji je vodio do čovjeka započeo je iznenada i naglo u određenom vremenskom trenutku, u bljesku svjetlosti i energije.”³

 7, 8. Što moraju priznati mnogi znanstvenici u vezi porijekla svemira, iako pri tome ne priznaju Božju ulogu?

⁷ Istina, mnogi znanstvenici, iako vjeruju da je svemir imao početak, ne prihvaćaju objašnjenje da ga je ‘Bog stvorio’. Međutim, neki danas priznaju da je teško ignorirati dokaze za inteligenciju koja je stajala iza svega. Freeman Dyson, profesor fizike, izjasnio se ovako: “Što više istražujem svemir i proučavam pojedinosti njegove izgradnje, to više dokaza nalazim da je svemir u nekom smislu morao znati da mi dolazimo.”

⁸ Profesor Dyson još priznaje: “Kao znanstvenik koji je bio školovan u načinu razmišljanja i govorenja 20. stoljeća, a ne 18, ne tvrdim da izgradnja svemira dokazuje postojanje Boga. Samo tvrdim da je izgradnja svemira spojiva s pretpostavkom da inteligencija igra bitnu ulogu u njegovom funkcioniranju.”⁴ Njegova izjava sigurno otkriva skeptični stav našega vremena. No, ako se na taj skepticizam ne obaziremo, zapažamo da postoji pažnje vrijedan sklad između suvremene znanosti i biblijskog objašnjenja da je ‘u početku Bog stvorio nebo i zemlju’ (1. Mojsijeva 1:1).

 9. Kako biblijski zakon o zaraznim kožnim bolestima otkriva praktičnu mudrost (Job 12:9, 16a)?

⁹ Razmotrimo kako Biblija obrađuje jedno drugo područje, naime, zdravlje i higijenu. Ako je neki Izraelac imao kožni osip za koji se sumnjalo da je lepra, stavljen je u karantenu. “Sve dane u koje je pošast na njemu, bit će nečist. Nečist je. Neka sam prebiva. Izvan tabora mu je prebivalište” (3. Mojsijeva 13:46). Čak je zaražena odjeća morala biti spaljena (3. Mojsijeva 13:52). U ono vrijeme to je bila djelotvorna metoda suzbijanja zaraze.

10. Kako bi primjena biblijskog savjeta o higijeni u nekim zemljama bila od koristi za mnoge?

¹⁰ Jedan daljnji važni zakon odnosio se na odstranjivanje ljudskog izmeta, koji je trebalo zakopavati izvan tabora (5. Mojsijeva 23:12, 13). Ovim su zakonom Izraelci nesumnjivo bili pošteđeni mnogih bolesti. Čak su danas u nekim zemljama mnogi ozbiljni zdravstveni problemi prouzročeni nedovoljnim odstranjivanjem ljudskih otpadnih tvari. Ako bi ljudi u tim zemljama slijedili zakone koji su bili zapisani u Bibliji prije mnogo tisuća godina, bili bi mnogo zdraviji.

11. Koji se savjet Biblije u vezi duhovnog zdravlja pokazao praktičnim?

¹¹ Visoko zdravstveno mjerilo Biblije uključivalo je i duhovno zdravlje. Jedna biblijska izreka glasi: “Spokojno srce život je tjelesnom organizmu, a ljubomora je trulež kostima” (Poslovice 14:30). Posljednjih godina medicinska istraživanja su pokazala da je naše tjelesno zdravlje zaista pod utjecajem našeg duševnog stava. Tako je, naprimjer, dr. C. B. Thomas sa Sveučilišta Johns-Hopkins promatrao više od tisuću apsolvenata u vremenskom razdoblju od 16 godina i doveo je u vezu njihove psihičke osobine s njihovom sklonošću bolestima. Pri tome je utvrdila jednu stvar: Najneotporniji na bolesti bili su oni apsolventi koji su pod opterećenjem reagirali gnjevnije i koji su bili nemirniji.⁵

12. Zašto je Katolička crkva smatrala herezom Galilejevu teoriju u vezi Zemlje?

¹² Ako je Biblija u znanstvenom smislu tako točna, zašto je onda Katolička crkva tvrdila da je Galilejevo učenje o kruženju Zemlje oko Sunca nespojivo s Biblijom? Razlog je bio da su crkveni autoriteti tako interpretirali određene biblijske retke.⁶ Jesu li bili u pravu? Da bismo to ustanovili, pozabavit ćemo se s dva retka koja su oni navodili.

13, 14. Koje biblijske citate je Katolička crkva krivo interpretirala? Objasni.

¹³ Jedan redak glasi: “Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi” (Propovjednik 1:5, St). Prema tvrdnjama Crkve, izrazi kao “sunce izlazi” i “sunce zalazi” znače da se pokreće Sunce — ne Zemlja. Ali, mi čak i danas kažemo da Sunce izlazi i zalazi, iako nam je većini poznato da Zemlja kruži oko Sunca, a ne obratno. Ovim izrazima samo opisujemo prividno kretanje Sunca, kako to izgleda ljudskom promatraču. A biblijski pisac je učinio upravo to.

¹⁴ U drugom retku čitamo: “Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova” (Psalam 104:5, St). To je bilo protumačeno kao da znači da se Zemlja nakon svog stvaranja uopće nije mogla okretati. Međutim, ustvari ovaj redak naglašava neprolaznost Zemlje, ne njenu nepokretnost. Ona se nikada neće “poljuljati” iz postojanja ili biti uništena, kao što potvrđuju drugi biblijski citati (Psalam 37:29; Propovjednik 1:4). Dakle, ni ovaj biblijski citat nema nikakve veze s okretanjem Zemlje ili Sunca. U Galilejevo doba Crkva, a ne Biblija, bila je ta koja je priječila objektivnu znanstvenu diskusiju.

15. Što zastupa teorija evolucije, i kako ona proturječi Bibliji?

¹⁵ Postoji, međutim, područje na kojem se, po mišljenju mnogih, suvremena znanost i Biblija ne mogu suglasiti. Većina znanstvenika zastupa teoriju evolucije, koja naučava da se sve živo razvilo iz jednostavnog životnog oblika koji je došao u postojanje milijunima godina prije. Biblija, nasuprot tome, naučava da je svaka glavna skupina živih stvorenja bila stvorena odvojeno i da se razmnožava samo po ‘svojoj vrsti’. Čovjek, tako kaže ona, bio je stvoren “iz praha zemaljskog” (1. Mojsijeva 1:21; 2:7). Je li to očevidna znanstvena zabluda u Bibliji? Prije negoli donesemo presudu u vezi toga, trebalo bi ustanoviti kojim saznanjima znanost zapravo raspolaže, a o čemu samo teoretizira.

16-18. (a) Koje zapažanje je između ostalog potaklo Charlesa Darwina da vjeruje u evoluciju? (b) Kako možemo dokazati da Darwinova opažanja na otočju Galápagos ne proturječe onome što kaže Biblija?

¹⁶ Teoriju evolucije je popularizirao Charles Darwin u prošlom stoljeću. Na otočju Galápagos u Pacifiku na Darwina su poseban utisak ostavile različite vrste zeba na raznim otocima. On je zaključio da sve one potječu od jedne pravrste. Između ostalog i na temelju ovog promatranja, zagovarao je teoriju da se sav život razvio iz jednog prvobitnog, jednostavnog oblika. Pokretačka sila iza evolucije viših stvorenja iz nižih bilo je, prema njegovom mišljenju, prirodno odabiranje ili preživljavanje najjačih. Zahvaljujući evoluciji, tvrdio je, razvile su se kopnene životinje iz riba, ptice iz gmazova, itd.

¹⁷ Ustvari, ono što je Darwin promatrao na tim izoliranim otocima nije u proturječju s Biblijom, budući da ona dopušta varijacije unutar veće žive vrste. Tako, naprimjer, mnoge ljudske rase potječu od samo jednog para praroditelja (1. Mojsijeva 2:7, 22-24). Zato ne bi bilo ništa neobično da različite vrste zeba imaju zajedničkog pretka. Ali, one su uvijek ostale zebe. Nisu se razvile u jastrebe ili orlove.

¹⁸ Ni različite vrste zeba ni bilo što drugo što je Darwin vidio nije dokazalo da sva stvorenja, bilo da su to kitovi ili galebovi, slonovi ili kišne gliste, imaju zajedničkog pretka. Ipak, mnogi znanstvenici tvrde da evolucija više nije teorija, već činjenica. Drugi, doduše uviđaju probleme te teorije, ali ipak kažu da u nju vjeruju. Popularno je tako vjerovati. Mi, međutim, trebamo znati da li je evolucija dokazana u toj mjeri da Biblija mora biti u krivu.

19. Podupire li fosilni izvještaj evoluciju ili stvaranje?

¹⁹ Kako se može ispitati teorija evolucije? Najbliži put bio bi ispitati fosilni izvještaj, kako bi se utvrdilo da li su se doista zbivale postepene promjene jedne vrste u drugu. Postoji li takav dokaz? Ne, kao što pošteno priznaje velik broj znanstvenika. Jedan od njih, Francis Hitching, piše: “Kad tražimo karike između glavnih skupina životinja, njih jednostvano nema.”⁷ Nedostatak dokaza u fosilnom izvještaju toliko je očevidan da znanstvenici već nude alternative za Darwinovu teoriju postepenih promjena. Međutim, istina je da iznenadno pojavljivanje životinjskih vrsta u fosilnom izvještaju mnogo više potvrđuje stvaranje nego evoluciju.

20. Zašto način kako se reproduciraju žive stanice ne dopušta evolucioni proces?

²⁰ Osim toga, Hitching pokazuje da su živa stvorenja programirana da se egzaktno razmnožavaju, umjesto da se razviju u nešto drugo. On kaže: “Žive stanice udvostručuju se gotovo apsolutnom točnošću. Stopa pogreške toliko je neznatna da je ne može postići nijedan od ljudi načinjen stroj. Također postoje ugrađene granice. Biljke dostižu određenu veličinu i onda prestaju rasti. Vinske mušice pod bilo kakvim izmijenjenim uvjetima ostaju uvijek vinske mušice.”⁸ Znanstvenici su desetljećima kod vinskih mušica nastojali umjetno izazvati mutacije, ali ni to ih nije moglo prisiliti da se razviju u nešto drugo.

21. Koja činjenica dokazana od Louisa Pasteura predstavlja za evoluciju ozbiljan problem?

²¹ Jedno drugo osjetljivo pitanje na koje znanstvenici ne mogu odgovoriti glasi: Kako je nastao život? Kako je prvi najjednostavniji životni oblik — od kojeg navodno svi potječemo — došao u postojanje? Prije nekoliko stoljeća objašnjenje nije izgledalo kao problem. Tada je većina ljudi mislila da se muhe mogu razviti iz mesa koje trune i da gomila starih dronjaka može spontano stvoriti miševe. Međutim, prije više od stotinu godina francuski kemičar Louis Pasteur jasno je dokazao da život može nastati samo iz već postojećeg života.

22, 23. Koje teorije o porijeklu života zastupaju evolucionisti, ali što pokazuju činjenice?

²² Kako evolucionisti objašnjavaju porijeklo života? Prema najpopularnijoj teoriji, slučajno spajanje kemijskih tvari i energije dovelo je do spontanog nastanka života prije milijuna godina. Ne proturječi li to principu kojeg je dokazao Pasteur? The World Book Encyclopedia objašnjava: “Pasteur je pokazao da pod kemijskim i fizikalnim uvjetima kakvi danas vladaju na Zemlji život ne može nastati spontano. Međutim, prije mnogo milijardi godina bili su kemijski i fizikalni uvjeti na Zemlji sasvim drugačiji.”⁹

²³ No, čak pod sasvim drugačijim uvjetima između nežive materije i najprimitivnije žive jedinke postoji još uvijek ogroman ponor. Michael Denton u svojoj knjizi Evolution: A Theory in Crisis kaže: “Između žive stanice i najorganiziranijeg nebiološkog sistema, naprimjer kristala ili snježne pahuljice, postoji nevjerojatno velik, nepremostiv ponor.”¹⁰ Predodžba da je neživa materija bila nekim pukim slučajem oživljena toliko je nevjerojatna da se zaista može označiti nemogućom. Biblijsko objašnjenje da je život nastao iz života, naime da je bio stvoren od Boga, slaže se znatno bolje sa činjenicama.

24. Zašto se većina znanstvenika, unatoč problema te teorije, još uvijek čvrsto drži teorije evolucije?

²⁴ Unatoč problemima koji su svojstveni teoriji evolucije, vjerovati u stvaranje smatra se danas neznanstvenim, čak čudnim. Ali, zašto? Zašto čak autoritet kao što je Francis Hitching, koji iskreno priznaje slabe strane evolucije, odbija predodžbu o stvaranju?¹¹ Prema mišljenju Michaela Dentona, evolucija će se, unatoč svojim manjkavostima, i dalje naučavati, jer se teorije stvaranja “otvoreno pozivaju na natprirodne uzroke”.¹² Drugim riječima, činjenica da stvaranje zahtijeva Stvoritelja čini ga neprihvatljivim. To je sigurno isto tako iskrivljeno zaključivanje kakvo smo već susreli u vezi sa čudima: Čuda su nemoguća jer su čuda!

25. Koji nedostatak evolucije u znanstvenom smislu pokazuje da ona ne predstavlja dokazanu alternativu za stvaranje u vezi objašnjenja porijekla života?

²⁵ Uzgred, teorija evolucije je čak sa znanstvenog gledišta vrlo sumnjiva. Michael Denton nastavlja riječima: “Budući da je [Darwinova teorija evolucije] u osnovi teorija povijesne rekonstrukcije, nemoguće ju je potvrditi eksperimentima ili direktnim promatranjem, kao što je to u znanosti uobičajeno (...) Osim toga, teorija evolucije bavi se nizom jedinstvenih događaja — porijeklom života, porijeklom inteligencije, itd. Jedinstveni događaji su neponovljivi i zato se ne mogu podvrgnuti bilo kakvom eksperimentalnom ispitivanju.”¹³ Istina je da je teorija evolucije i pored svoje popularnosti puna praznina i neriješenih pitanja. Ona ne pruža uvjerljiv dokaz za odbacivanje biblijskog izvještaja o porijeklu života. Prvo poglavlje Knjige Postanka sadrži potpuno logičan izvještaj o tome kako su se odvijali ovi “neponovljivi” i “jedinstveni događaji” tokom stvaralačkih “dana” koji su se protezali tisućama godina.a

26, 27. (a) Što kaže Biblija o potopu? (b) Odakle su djelomično vode potopa morale doći?

²⁶ Mnogi ukazuju na jedno drugo navodno proturječje između Biblije i suvremene znanosti. U Knjizi Postanka čitamo da je prije nekoliko tisuća godina zloća ljudi bila toliko velika da ih je Bog odlučio uništiti. Uputio je pravednog Nou da izgradi veliki drveni plovni objekt, arku. Potom je Bog naveo potop na čovječanstvo. Preživjeli su samo Noa i njegova obitelj, zajedno s predstavnicima svih životinjskih vrsta. Potop je bio toliko ogroman da vode “prekriše sva najviša brda pod nebom” (1. Mojsijeva 7:19, St).

²⁷ Otkuda je došla sva ta voda koja je bila potrebna da pokrije čitavu Zemlju? Sama Biblija daje na to odgovor. Na početku stvaranja, kad je proširenje atmosfere počelo poprimati oblik, postojale su ‘vode ispod proširenja’ i ‘vode iznad proširenja’ (1. Mojsijeva 1:7; 2. Petrova 3:5). U vezi s potopom dogodilo se prema Bibliji slijedeće: “Otvoriše se ustave nebeske” (1. Mojsijeva 7:11). Očigledno su ‘vode iznad proširenja’ pale na Zemlju i sačinjavale veliki dio vode za poplavu.

28. Kako su Božji sluge staroga doba, uključujući Isusa, gledali na potop?

²⁸ U današnjim udžbenicima uglavnom se ne može pročitati ništa o općem potopu. Stoga je opravdano pitanje: “Je li potop samo mit ili se zaista dogodio?” Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, trebalo bi zapaziti da su obožavatelji Jehove koji su živjeli kasnije na potop gledali kao na stvarni povijesni događaj, a ne kao na mit. Izaija, Isus, Pavao i Petar bili su među onima koji ga navode kao stvarni događaj (Izaija 54:9; Matej 24:37-39; Hebrejima 11:7; 1. Petrova 3:20, 21; 2. Petrova 2:5; 3:5-7). No, u vezi ovog sveopćeg potopa javljaju se pitanja na koja treba odgovoriti.

29, 30. Koje činjenice u vezi vodenih zaliha Zemlje pokazuju da je potop bio moguć?

²⁹ Pozabavimo se najprije slijedećim pitanjem: Nije li predodžba da je čitava Zemlja bila preplavljena pomalo neuvjerljiva? To se ne može reći. Zemlja je i danas u određenoj mjeri preplavljena. Sedamdeset posto Zemljine površine je pod vodom, a samo 30 posto je suho tlo. Osim toga, 75 posto Zemljinih zaliha slatke vode vezano je u ledenim kapama polarnih područja. Kad bi se sav led istopio, značajno bi se povećala morska razina. Gradovi poput New Yorka i Tokia bi nestali.

³⁰ Osim toga, New Encyclopœdia Britannica kaže: “Prosječna dubina svih mora procjenjuje se na 3 790 metara; dakle, znatno je veća od prosječne visine kopna iznad morske razine (840 metara). Ako se prosječna dubina mora pomnoži s njihovom ukupnom površinom, dobije se da je volumen svjetskih mora 11 puta veći od volumena kopna iznad morske razine.”¹⁴ Dakle, ako bi se sve poravnalo — planine izravnale, a morska korita ispunila — more bi prekrilo čitavu Zemlju do dubine od više tisuća metara.

31. (a) Kako je morala izgledati Zemlja prije potopa da bi se takav potop mogao dogoditi? (b) Što pokazuje da su prije potopa planine mogle biti niže, a morska korita plića?

³¹ Da bi se potop mogao dogoditi, morska korita prije potopa morala su biti plića, a planine niže nego danas. Je li to bilo moguće? U jednom udžbeniku s tim u vezi piše: “Gdje se danas planine svijeta uzdižu do vrtoglavih visina, milijunima godina prije protezali su se jednolično oceani i ravnice (...) Pokretanja kontinentalnih ploča prouzročila su ili uzdizanje Zemljine tla u visine, na kojima mogu preživjeti samo najotpornije biljke i životinje, ili njegovo potapanje da bi u skrivenoj krasoti ležalo duboko ispod površine mora.”¹⁵ Budući da se planine i morski bazeni dižu i spuštaju, za prihvatiti je da planine nekada nisu bile tako visoke, a velika morska korita tako duboka kao danas.

32. Što se moralo dogoditi s potopnim vodama? Objasni.

³² Što se dogodilo s vodom nakon potopa? Mora da je otekla u morska korita. Kako? Prema gledištu znanstvenika, kontinenti počivaju na ogromnim pločama. Pokretanjem ovih ploča mogu nastupiti promjene u razini Zemljine površine. Na rubovima ploča postoje danas podvodni ponori koji su na nekim mjestima duboki preko deset tisuća metara.¹⁶ Po svoj su se prilici ploče — možda kao posljedica potopa — pomakle, pri čemu je morsko dno potonulo, a veliki ponori se otvorili, omogućujući vodi da otekne s kopna.b

33, 34. (a) Koji dokaz znanstvenici već posjeduju, a koji bi mogao biti dokaz za potop? (b) Može li se s pravom tvrditi da su znanstvenici pogrešno protumačili dokaze?

³³ Ako pretpostavimo da je tako ogroman potop bio moguć, zašto znanstvenici nisu otkrili nikakav trag toga? Možda su i otkrili, ali su dokaze interpretirali sasvim na drugi način. Ortodoksna znanost, primjerice, naučava da su površinu Zemlje u mnogim područjima oblikovali ogromni glečeri tokom serije ledenih doba. Ali, mnogo toga što se pripisuje gibanjima glečera mogla je prouzročiti i voda. Vrlo vjerojatno se neki dokazi za potop pogrešno tumače kao dokazi za neko ledeno doba.

³⁴ Takve pogrešne interpretacije već su se događale. O znanstvenicima koji su razvili teoriju o ledenim dobima kaže se: “Oni su u skladu s filozofijom jednoobraznosti otkrili ledena doba u svim razdobljima Zemljine povijesti. Međutim, pažljivim ispitivanjem dokaza u posljednjim godinama mnoga od ovih ledenih doba ponovo su odbačena; formacije koje su nekoć bile identificirane kao glacijalne morene, sada se tumače kao slojevi koji su se nataložili uslijed nanosa mulja, podmorskih odrona zemlje i talogom bogatih rijeka — bujice talogom bogatih voda koje su nanijele mulj, pijesak i šljunak po dnu dubokog mora.”¹⁸

35, 36. Koji bi dokazi u fosilnom izvještaju i u geologiji mogli biti povezani s potopom? Objasni.

³⁵ Jedan daljnji dokaz za potop izgleda da postoji u fosilnom izvještaju. Kao što taj izvještaj pokazuje, nekada su veliki tigrovi sabljastih zuba lovili svoj plijen u Evropi, konji veći od današnjih tumarali su Sjevernom Amerikom, a mamuti su nalazili hranu u Sibiru. Ali, onda su širom svijeta izumrle čitave vrste sisavaca. Istovremeno se dogodila iznenadna promjena klime. U Sibiru je na desetke tisuća mamuta stradalo i u najkraćem vremenu bilo zamrznuto.c Alfred Wallace, poznati suvremenik Charlesa Darwina, zaključio je da je tako radikalno istrebljenje morao prouzročiti neki neobični globalni događaj.¹⁹ Mnogi smatraju da je taj događaj bio potop.

³⁶ U uvodnom članku časopisa Biblical Archaeologist bilo je zapaženo: “Nipošto se ne smije ispustiti iz vida da priča o velikom potopu spada među najraširenije tradicije ljudske kulture (...) Pozadina najstarijih predaja koje su pronađene u izvorima s Bliskog istoka zaista bi mogao biti potop gigantskih razmjera koji se zbio u jednom od pluvijalnih razdoblja (...) prije mnogo tisuća godina.”²⁰ U tim pluvijalnim (kišovitim) razdobljima bila je površina Zemlje mnogo vlažnija, a slatkovodna jezera po čitavom svijetu bila su mnogo veća. Jedna teorija kao uzrok vlažnosti navodi snažne pljuskove povezane s krajem ledenih doba. No, neki su mišljenja da je jednom prilikom ekstremna vlažnost Zemljine površine bila posljedica potopa.

37, 38. Kako pokazuje jedan znanstvenik da se, prema dokazima, potop mogao dogoditi, i kako mi znamo da se zaista dogodio?

³⁷ John McCampbell, profesor geologije, jednom je pisao: “Bitne razlike između biblijskog učenja o katastrofi tj. potopu i evolucionističkog uniformitarijanizma ne nalaze se u činjeničnim pojedinostima geologije, nego u interpretacijama istih. Interpretacija kojoj će se dati prednost velikim će dijelom ovisiti o pozadini i pretpostavkama pojedinca.”²¹

³⁸ Da se potop morao dogoditi vidljivo je iz činjenice da ga čovječanstvo nikada nije zaboravilo. Po čitavom svijetu, primjerice, u tako međusobno udaljenim područjima kao što je Aljaska i otočja Južnog mora, postoje drevne predaje o tome. Primitivne pretkolumbovske civilizacije Amerike, kao i Aboridžini Australije, imaju priče o potopu. Istina, one se ponekad razlikuju u pojedinostima, ali u gotovo svim verzijama izvještava se temeljna činjenica da je Zemlja bila poplavljena i da je samo malo osoba preživjelo u jednom plovnom objektu kojeg su načinili ljudi. Jedino objašnjenje za tako prošireno prihvaćanje je da je potop bio povijesni događaj.d

39. Koji smo daljnji dokaz vidjeli u prilog činjenici da je Biblija Riječ Božja, a ne čovječja?

³⁹ Dakle, u bitnim točkama Biblija je suglasna sa suvremenom znanošću. Tamo gdje postoje neslaganja između njih, znanstvenici nude samo dvojbene argumente. Tamo gdje se slažu, Biblija je često toliko točna da moramo vjerovati da te informacije mogu potjecati samo iz jednog nadljudskog izvora. Zaista, slaganje Biblije s dokazanom znanošću pruža daljnji razlog za to da je ona Riječ Božja, a ne čovječja.