Raspoznavanje načela odražava zrelost

LOŠA društva kvare korisne navike. Čovjek žanje ono što sije (1. Korinćanima 15:33; Galaćanima 6:7). Svaka je od ovih izjava i u fizičkom i u duhovnom pogledu primjer jedne temeljne istine — načela — i svaka služi kao temelj zakonima. No, zakoni mogu biti privremeni i često su vrlo određeni. Načela su, s druge strane, općenita i mogu biti vječna. Božja nas Riječ stoga ohrabruje da, kad god je to moguće, razmišljamo o načelima koja su povezana s nekim pitanjem.

Webster’s Third New International Dictionary definira načelo kao “općenitu ili temeljnu istinu: opsežan i temeljni zakon, doktrinu ili pretpostavku na kojima se temelje drugi zakoni, doktrine ili pretpostavke ili iz kojih se oni izvode”. Naprimjer, netko bi mogao djetetu postaviti pravilo: “Ne smiješ dirati peć.” No za odraslu bi osobu bila dovoljna ova informacija: “Peć je vruća.” Možeš primijetiti da je druga informacija općenitija od prve. Budući da ta informacija utječe na ono što će netko raditi — možda kuhati, peći ili isključiti peć — ona je u određenom smislu načelo.

Najvažnija načela u životu su, naravno, duhovne prirode; ona utječu na naše obožavanje Boga i na našu sreću. Međutim, neki se povlače i ne trude se da bi razmišljali o načelima. Oni više vole lagodno primijeniti neko pravilo kad moraju donijeti određenu odluku. To nije mudro i nije u skladu s primjerom koji su ostavili vjerni drevni muževi u biblijska vremena (Rimljanima 15:4).

Muževi koji su se držali božanskih načela

Abel bi se mogao nazvati prvim nesavršenim čovjekom koji se držao božanskih načela. Vjerojatno je mnogo razmišljao o obećanju o ‘sjemenu’ te je shvatio da će otkupljenje od grijeha zahtijevati krvnu žrtvu (1. Mojsijeva 3:15). Zbog toga je Bogu prinio “od prvina stada svojega”. Izraz “i od njihove pretiline” pokazuje da je Abel dao Jehovi najbolje što je imao. No, Bog je tek više od dvije tisuće godina nakon Abelove smrti prvi put detaljno objasnio svoje zahtjeve u vezi sa žrtvama. Za razliku od bogobojaznog čovjeka Abela koji se držao načela, njegov je brat Kain samo površno prinosio žrtve Bogu. Imao je loš stav, nešto u vezi s njegovom žrtvom ukazivalo je na to da se u srcu nije držao načela (1. Mojsijeva 4:3-5).

I Noa je bio čovjek koji se držao božanskih načela. Biblijski izvještaj pokazuje da mu je Bog posebno zapovjedio da izgradi arku, no nigdje ne možemo pročitati da mu je zapovjedio da propovijeda drugima. Noa je ipak nazvan ‘propovjednikom pravde’ (2. Petrova 2:5). Iako je Bog vjerojatno uputio Nou da propovijeda, na to su ga nesumnjivo naveli i njegov osjećaj za načela te ljubav prema bližnjemu. Budući da živimo u vremenu sličnom Noinom, oponašajmo njegov odličan stav i primjer.

Isus je za razliku od svećenstva svog vremena poučavao ljude da razmišljaju uzimajući u obzir načela. Njegova je Propovijed na gori jedan takav primjer. Njen cijeli sadržaj apelira na primjenu načela (Matej 5-7. poglavlje). Isus je poučavao na takav način jer je, poput Abela i Noe prije njega, istinski poznavao Boga. Još kao dječak, poštivao je temeljnu istinu: “Čovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodinovih” (5. Mojsijeva 8:3; Luka 2:41-47). Da, da bi se netko držao božanskih načela, odlučujuće je da istinski poznaje Jehovu, da zna što mu se sviđa, što mu se ne sviđa kao i njegove naume. Kad ta temeljna saznanja o Bogu upravljaju našim životom, ona ustvari postaju živa načela (Jeremija 22:16; Jevrejima 4:12).

Načela i srce

Moguće je da netko sluša zakon preko volje, možda zbog straha od kazne za neposlušnost. Međutim, pokoravanje nekom načelu isključuje takav stav, jer je sama bit načela da osoba koju ona vode od srca reagira na njih. Razmotrimo primjer Josipa koji je, poput Abela i Noe, živio prije utemeljenja Mojsijevog saveza Zakona. Kad ga je Putifarova žena pokušala zavesti, Josip je odgovorio: “Kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?” Da, Josip je znao načelo da su muž i žena “jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:24; 39:9).

Današnji svijet napušta pravedna načela. Svijet se poput pravog izjelice hrani nasiljem i nemoralom. Postoji opasnost da kršćanin dođe u iskušenje da gricka, možda potajno, istu bezvrijednu hranu — u obliku filmova, videokaseta ili knjiga. Kako je stoga pohvalno kad, poput Josipa, zbog načelâ odbacujemo ono što je loše, imajući na umu da će Bog za vrijeme predstojeće ‘velike nevolje’ sačuvati samo lojalne (Matej 24:21). Da, prvenstveno naše ponašanje u privatnom životu, a ne u javnosti, otkriva kakva smo uistinu osoba (Psalam 11:4; Priče Salamunove 15:3).

Iz toga proizlazi da, ako nas vode biblijska načela, nećemo tražiti navodne rupe u Božjim zakonima; nećemo niti isprobavati koliko daleko možemo ići, a da ipak ne prekršimo određeni zakon. Takvim načinom razmišljanja štetimo sebi samima; on će nam na kraju naškoditi.

Gledaj dalje od zakona

Zakoni nesumnjivo igraju vrlo važnu ulogu u kršćanskom životu. Oni su poput stražara koji pomažu pri našoj zaštiti, a temelje se na mnogim važnim načelima. Ako ne uočavamo ta načela, mogla bi ohladnjeti naša ljubav prema zakonima koji su s njima povezani. To se dogodilo drevnoj izraelskoj naciji.

Bog je Izraelu dao Deset zapovijedi, a prva je zabranjivala obožavanje bilo kojeg drugog boga osim Jehove. Temeljna istina koja se krije iza tog zakona jest da je Jehova sve stvorio (2. Mojsijeva 20:3-5). No je li nacija živjela po tom načelu? Sam Jehova odgovara: “‘Ti si otac naš’ [rekli su Izraelci] komadu drveta i [zvali su] ‘Majkom’ kamen. A meni [Jehovi] okrenuli su leđa i odvratili lice svoje od mene” (Jeremija 2:27, The New English Bible). Kakve li okorjele i neprincipijelne ludosti! Kako je to samo povrijedilo Jehovino srce! (Psalam 78:40, 41; Izaija 63:9, 10).

I kršćani su dobili zakone od Boga. Naprimjer, oni ne smiju činiti idolopoklonstvo, spolni nemoral i ne smiju zloupotrebljavati krv (Djela apostolska 15:28, 29). Ako razmislimo o tim zakonima, možemo vidjeti temeljna načela, poput ovih: Bog zaslužuje našu isključivu odanost; trebamo biti vjerni svojem bračnom partneru; i Jehova je naš Davatelj života (1. Mojsijeva 2:24; 2. Mojsijeva 20:5; Psalam 36:9). Ako uočimo načela koja stoje iza tih uputa i ako ih duboko cijenimo, uvidjet ćemo da su ona za naše dobro (Izaija 48:17). Nama Božje “zapovijesti (...) nijesu teške” (1. Ivanova 5:3).

I dok su Izraelci u prošlosti ignorirali Božje zapovijedi, u Isusovo su vrijeme njihovi “doktori zakona”, odnosno pismoznalci, otišli u drugu krajnost. Oni su formulirali hrpe pravila i tradicija koje su zasjenile čisto obožavanje i koje su sakrile božanska načela (Matej 23:2, NEB). Narod se pomirio s neuspjehom, beznađem i licemjerstvom (Matej 15:3-9). Mnoga pravila koja su načinili ljudi bila su nehumana. Kad je namjeravao izliječiti čovjeka sa suhom rukom, Isus je pitao prisutne farizeje: “Valja li u subotu dobro činiti?” Svojom su šutnjom jasno dali negativan odgovor, a Isus je bio ‘žalostan što su im srca tako odrvenila’ (Marko 3:1-6). Farizeji su mogli na sabat priteći u pomoć napuštenoj ili povrijeđenoj domaćoj životinji (koja je predstavljala financijsko ulaganje), ali nikada nekom čovjeku ili ženi — osim ako se radilo o životu i smrti. Oni su doista bili toliko opsjednuti ljudskim pravilima i pravnim pojedinostima da, poput mrava koji trčkaraju po nekoj slici, nisu uspjeli vidjeti cjelokupnu sliku — odnosno božanska načela (Matej 23:23, 24).

Međutim, čak i mlade osobe iskrena srca mogu iskazivati čast Jehovi tako da cijene biblijska načela. Učitelj trinaestogodišnje Rebecce pitao je učenike u razredu tko bi od njih htio kockati. Većina je rekla da ne bi htjela kockati. No, kad je spomenuo različite situacije, svi su osim Rebecce priznali da bi kockali na ovaj ili onaj način. Učitelj je pitao Rebeccu da li bi kupila srećku za 20 centi zbog nekog plemenitog cilja. Rebecca je rekla da ne bi i iznijela je biblijske razloge zašto smatra da bi to bio jedan oblik kockanja. Učitelj je zatim rekao cijelom razredu: ‘Po mom mišljenju, Rebecca je jedina u ovom razredu koja ima ono što ja nazivam “načelima” u punom smislu te riječi.’ Da, Rebecca je mogla jednostavno odgovoriti: “To nije u skladu s mojom religijom”, no ona je razmišljala dalje od toga; ona je znala odgovoriti zašto nije ispravno kockati i zašto ne želi sudjelovati u tome.

Primjeri poput Abela, Noe, Josipa i Isusa pokazuju kako nam koristi kad se služimo svojom ‘sposobnosti razmišljanja’ i “snagom razuma” dok obožavamo Boga (Priče Salamunove 2:11; Rimljanima 12:1; NW). Kršćanski starješine trebaju oponašati Isusa dok ‘pasu stado Božje koje im je predano’ (1. Petrova 5:2). Kao što je Isus jasno pokazao, ljubitelji božanskih načela napreduju pod Jehovinom suverenošću (Izaija 65:14).