2. Koja je osobna žrtva omogućila ljudima da dobiju hranu?

² Sedam godina obilja približilo se kraju i tada je nastupila glad, kao što je Jehova prorekao — glad koja je vladala ne samo Egiptom, nego i “po svemu svijetu”. Kad je gladno stanovništvo Egipta zavapilo faraonu za kruh, on je govorio: “Idite k Josipu i što vam god rekne činite”. Josip je prodavao Egipćanima žito dok im nije ponestalo novaca. Zatim je uzimao pod račun njihovu stoku. Konačno je narod dolazio Josipu i govorio mu: “Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za hruh i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi”. Tako je Josip stekao faraonu u posjed cijelu zemlju egipatsku (1. Mojsijeva 41:53-57; 47:13-20, ST).

Priprema za duhovno prehranjivanje

 3. Tko će se prema Isusovom proročanstvu brinuti za hranu u pravo vrijeme?

³ Žito koje je Josip dijelio, za Egipćane je značilo život. Jednako je tako životovažna prava duhovna hrana za jačanje kršćana, koji su postali Jehovini robovi predavši se njemu kroz većeg Josipa, Isusa Krista. Tokom svoje zemaljske službe Isus je prorekao da će njegovi pomazani sljedbenici biti odgovorni za dijeljenje tih zaliha hrane. On je postavio pitanje: “Tko je u stvari taj vjerni i razboriti rob, koga je gospodar njegov postavio nad svojim domašnjima da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar kad dođe nađe da čini tako” (Matej 24:45, 46, NS).

 4. Kako pripreme koje danas provodi razred “roba” odgovaraju onome što je bilo organizirano u Josipovo vrijeme?

⁴ Vjerni ostatak ovog razreda “razboritog roba” poduzima sve što je u skladu sa Svetim pismom, brinući se da, kako kršteni Jehovini svjedoci, tako i zainteresirane osobe dobiju životospasavajuću duhovnu hranu. “Rob” smatra tu odgovornost svetom obavezom, preuzevši je kao svetu službu za Jehovu. Osim toga, on je organizirao skupštine koje opskrbljava biblijskom literaturom, kako bi raspolagale s dovoljno “sjemena” Kraljevstva, da bi ga sijali u javnosti u dodijeljenom im području. To odgovara onome što je poduzeo Josip sa svoje strane, premjestivši stanovništvo u gradove i opskrbivši ih žitom, i to ne samo za životno uzdržavanje, nego i za zasijavanje polja za kasniju žetvu (1. Mojsijeva 47:21-25; Marko 4:14, 20; Matej 28:19, 20).

Množina duhovne hrane

15. Od koga mi očekujemo danas duhovnu hranu i uz koje preduvjete nam je zajamčeno obilje?

¹⁵ Što znači sve to za nas danas? Budući da smo stalno svijesni svojih duhovnih potreba, mi se obraćamo nekome daleko većem od prijaznog faraona u Josipovo vrijeme, naime suverenom Gospodinu Jehovi. On se danas u mračnim danima svijeta koji trpi glad obzirom na biblijske istine, ne brine samo za hranu, nego pruža i vodstvo. Mi se naprežemo u interesu njegovog Kraljevstva, donoseći takoreći sav svoj imetak u njegove žitnice. Kako li je on velikodušno otvorio “ustave nebeske” i izlio blagoslov “punom mjerom”! (Malahija 3:10, ST).

16. a) Samo gdje je danas moguće naći životospasavajuću “hranu”? b) Kako se sije “žito” za gladno čovječanstvo?

¹⁶ S desne strane Jehovi nalazi se njegov upravitelj živežnih namirnica, proslavljeni Isus, na prijestolju uzvišeni kralj (Djela apostolska 2:34-36). U ono su se vrijeme ljudi morali prodati u ropstvo ako su željeli ostati na životu, a danas moraju svi koji žele doći k Isusu postati njegovim učenicima i predati se Bogu (Luka 9:23, 24). Kao što je Jakov uputio svoje sinove k Josipu da bi pribavili hranu, tako Jehova vodi pokajničke ljude k svom ljubljenom sinu, Isusu Kristu (Ivan 6:44, 48-51). Isus sakuplja svoje sljedbenike u skupštine uspoređene s gradovima — danas ih ima širom svijeta preko 52 000 — gdje se hrane obiljem duhovne hrane i gdje dobivaju dodatno “žito” kao “sjeme” za njivu (1. Mojsijeva 47:23, 24; Matej 13:4-9, 18-23).