Samo s jednog drveta nisu smjeli brati plodove — “s drveta od znanja dobra i zla”. Budući da su imali slobodnu volju, Adam i Eva mogli su odlučiti hoće li biti poslušni Bogu ili postupati po svome. No Adam je bio upozoren: “U koji dan okusiš s [drveta od znanja dobra i zla], umrijećeš” (1. Mojsijeva 1:29; 2:17).

Bila je to zabrana koju nije bilo teško poštovati. Adam i Eva mogli su jesti plodove sa svakog drugog drveta u vrtu (1. Mojsijeva 2:16). Osim toga, Bog time nije pripisao Adamu i Evi nikakve neispravne sklonosti niti ih je lišio dostojanstva. Da je Bog zabranio zla djela kao što su spolno općenje sa životinjama ili ubojstvo, netko bi mogao reći da su savršeni ljudi imali određene zle sklonosti koje je trebalo obuzdati. No jedenje je prirodna potreba i zadovoljavanje te potrebe sasvim je na mjestu.

Je li zabranjeni plod simbolizirao spolni odnos, kao što to neki tvrde? Biblija ne podupire to gledište. Kao prvo, u vrijeme kad je Bog izrekao zabranu Adam je još bio sam i vjerojatno je nakon toga prošlo još neko vrijeme prije nego što je Bog stvorio Evu (1. Mojsijeva 2:23). Kao drugo, Bog je rekao Adamu i Evi: “Rađajte se i množite se, i napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28). On im sigurno ne bi zapovjedio da prekrše njegov zakon, a potom ih osudio na smrt zato što su to učinili! (1. Ivanova 4:8). Kao treće, Eva je okusila plod prije Adama i tek je kasnije dala njemu da jede (1. Mojsijeva 3:6, NS). Stoga plod očito nije simbolizirao spolni odnos.

‘Drvo znanja’ bilo je doslovno drvo. No ono je simboliziralo Božje pravo da vlada nad ljudima koje je stvorio i odlučuje što je za njih dobro, a što zlo. Time što su pojeli plod s tog drveta Adam i Eva nisu samo počinili krađu — uzeli nešto što je pripadalo Bogu — već su ujedno na drzak način pokazali da žele biti neovisni o Bogu i sami sebi određivati moralna mjerila. Sotona je najprije slagao Evi da ona i njen muž ‘neće umrijeti’ ako pojedu zabranjeni plod, a zatim je rekao: “Zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:4, 5).

Istina je da su živjeli još nekoliko stotina godina, no ‘u onaj dan’ u koji su sagriješili počeli su fizički slabiti i propadati, kao što se grana koja se odreže sa stabla suši i propada (1. Mojsijeva 5:5).