Mesija — realna nada?
Nazvao se Mojsije. Ipak, njegovo pravo ime zaboravljeno je u povijesti. U petom stoljeću n. e., putovao je po cijelom otoku Kreti, uvjeravajući tamošnje Židove da je mesija kojeg su čekali. Rekao im je da će uskoro završiti njihovo tlačenje, izgnanstvo i zarobljeništvo. Oni su vjerovali. Kad je došao njihov dan oslobođenja, Židovi su pratili “Mojsija” do rta s kojeg se pruža vidik na Sredozemno more. Rekao im je da se samo trebaju baciti u more i ono će se razdvojiti pred njima. Mnogi su poslušali, skačući u more koje se nije razdvojilo. Veoma ih se mnogo utopilo; neke su spasili mornari i ribari. Međutim, Mojsija se nigdje nije moglo naći. Taj je mesija nestao.
ŠTO je mesija? U misli mogu doći riječi “spasitelj”, “izbavitelj” i “vođa”. Mnogi misle da je mesija osoba koja u svoje sljedbenike udahnjuje nadu i odanost, obećavajući da će ih iz tlačenja odvesti u slobodu. Budući da je ljudska povijest u velikoj mjeri povijest tlačenja, ne iznenađuje što se kroz stoljeća pojavilo više takvih mesija. (Usporedi Propovjednik 8:9.) No, poput samozvanog Mojsija sa Krete, te su mesije mnogo češće svoje sljedbenike dovodili do razočaranja i nesreće nego do oslobođenja.
“Ovo je Kralj Mesija!” Tako je cijenjeni rabin Akiba ben Joseph godine 132. n. e. nazvao Simeona Bar Kohbu. Bar Kohba je bio moćan čovjek koji je zapovijedao snažnom vojskom. Mnogi su Židovi mislili da je to konačno čovjek koji će okončati njihovo dugo tlačenje od ruku rimske svjetske sile. Bar Kohba nije uspio; stotine tisuća njegovih zemljaka taj je neuspjeh platilo svojim životima.
U 12. stoljeću pojavio se još jedan židovski mesija, ovaj put u Jemenu. Kad je kalif, ili vladar, od njega tražio znak njegovog mesijanstva, taj je mesija predložio da mu kalif odrubi glavu i da njegovo brzo uskrsnuće posluži kao znak. Kalif se složio s planom — i to je bio kraj jemenskog mesije. U tom istom stoljeću, čovjek imenom David Alroy govorio je Židovima na Srednjem istoku da se pripreme da ga na krilima anđela slijede natrag u Svetu zemlju. Mnogi su vjerovali da je on mesija. Židovi iz Bagdada strpljivo su čekali na svojim krovovima, blaženo zanemarujući lopove koji su pljačkali njihovu imovinu.
Sabataj Cevi se u 17. stoljeću pojavio iz Smirne. On je svoje mesijanstvo objavljivao Židovima diljem Evrope. Slušali su ga i kršćani. Cevi je svojim sljedbenicima ponudio oslobođenje — očito tako što im je dozvolio da čine grijeh bez ograničenja. Njegovi najbliži sljedbenici provodili su orgije, nudizam, blud i incest, zatim su se kažnjavali tako što su se šibali, valjali nagi po snijegu i zakopavali u hladnu zemlju do vrata. Kad je otputovao u Tursku, Cevi je uhvaćen i rečeno mu je da se mora ili obratiti na Islam ili umrijeti. Obratio se. Mnogi njegovi poklonici bili su ubijeni. Ipak, u naredna dva stoljeća neki su Cevija još uvijek nazivali mesijom.
I nazovikršćanstvo je imalo udjela u stvaranju mesijâ. Čovjek imenom Tanchelm u 12. stoljeću je stvorio vojsku pristaša i dominirao je gradom Antwerpenom. Taj se mesija nazivao bogom; čak je prodavao vodu u kojoj se kupao da je sljedbenici piju kao sakrament! Još jedan “kršćanski” mesija bio je Thomas Müntzer iz Njemačke 16. stoljeća. On je vodio ustanak protiv mjesnih civilnih vlasti, govoreći svojim sljedbenicima da je to bitka Harmagedon. Obećao je da će neprijateljske topovske kugle uhvatiti u svoje rukave. Umjesto toga, njegovi ljudi bili su masakrirani, a Müntzeru je odrubljena glava. Kroz stoljeća su se u nazovikršćanstvu pojavili i mnogi drugi takvi mesije.
I druge religije imaju svoje mesijanske figure. Islam ukazuje na Muhameda, ili ispravno vođenog, koji će uspostaviti vijek pravde. U hinduizmu su neki tvrdili da su avatari, ili inkarnacije, različitih bogova. I, kao što navodi The New Encyclopædia Britannica, “čak je i nemesijanska religija kao što je budizam proizvela vjerovanje, među grupama Mahayana, u budućeg Budu Maitreya koji će sići sa svog nebeskog boravišta i vjerne dovesti u raj”.
Mesije 20. stoljeća
Potreba za istinskim mesijom u našem stoljeću postala je hitnijom nego ikad; stoga ne iznenađuje da su mnogi prisvajali tu titulu. U afričkom Kongu iz 1920-ih, 30-ih i 40-ih, Simon Kimbangu i njegov nasljednik Andre “Isus” Matswa pozdravljani su kao mesije. Oni su umrli, ali njihovi sljedbenici još uvijek očekuju da se vrate i uspostave afrički milenij.
U ovom su se stoljeću u Novoj Gvineji i Melaneziji pojavili i “kargo-kultovi”. Članovi očekuju da stigne brod ili avion kojim upravlja mesiji sličan bijeli čovjek koji će ih obogatiti i uspostaviti vijek sreće kad će čak i mrtvi ustati.
I industrijalizirane nacije imaju svoje mesije. Neki su religiozni vođe, kao što je Sun Myung Moon koji se sam proglasio nasljednikom Isusa Krista i koji teži pročistiti svijet pomoću ujedinjene obitelji svojih poklonika. I politički vođe pokušali su prisvojiti mesijanski status, od kojih je Adolf Hitler bio najužasniji primjer ovog stoljeća sa svojim grandioznim govorom o Tisućgodišnjem Rajhu.
I političke filozofije i organizacije na isti su način postigle mesijanski status. Naprimjer, The Encyclopedia Americana primjećuje da marksističko-lenjinistička politička teorija ima mesijanske prizvuke. Čini se da je i organizacija Ujedinjenih naroda, široko pozdravljena kao jedina nada za svjetski mir, u mislima mnogih postala neka vrsta zamjene za mesiju.
Realna nada?
Ovaj sažetak sasvim jasno pokazuje da je povijest mesijanskih pokreta u velikoj mjeri povijest obmane, uništenih nada i snova usmjerenih u pogrešnom pravcu. Stoga ne iznenađuje da su danas mnogi postali cinični u vezi s nadom u mesiju.
Ipak, prije nego potpuno odbacimo mesijansku nadu, najprije bismo trebali saznati odakle ona dolazi. Zapravo, “mesija” je biblijska riječ. Hebrejska je riječ mashíach, ili “pomazanik”. U biblijska vremena, kraljevi i svećenici ponekad su bili postavljeni na svoje položaje ceremonijom pomazanja, u kojoj se na glavu izlijevalo miomirisno ulje. Zato se izraz mashíach ispravno primjenjivao na njih. Bilo je i ljudi koji su bili pomazani, ili postavljeni na poseban položaj, bez ceremonije pomazanja. Mojsije je u Jevrejima 11:24-26 nazvan ‘Krist’, ili ‘pomazanik’, zato što je bio izabran kao Božji prorok i predstavnik.
Ta definicija mesije kao “pomazanika” razlikuje biblijske mesije od lažnih mesija koje smo razmotrili. Biblijski mesije nisu bili samozvani; niti ih je izabrala masa sljedbenika koja ih je obožavala. Ne, njihovo postavljanje potjecalo je odozgo, od samog Jehove Boga.
Iako Biblija govori o mnogim mesijama, ona uzdiže jednog daleko iznad ostalih (Psalam 45:7). Taj je Mesija centralna figura u biblijskom proročanstvu, ključ za ispunjenje najuzbudljivijih obećanja Biblije. A taj se Mesija zaista ozbiljno prihvaća rješavanja problema s kojima se danas suočavamo.
Spasitelj čovječanstva
Biblijski Mesija bavi se problemima čovječanstva idući do korijena tih problema. Kad su se naši praroditelji, Adam i Eva, na poticaj buntovnog duhovnog stvorenja Sotone pobunili protiv Stvoritelja, oni su si zapravo prisvajali neopozivo pravo vladanja. Željeli su biti oni koji će odlučivati što je ispravno a što pogrešno. Time su istupili iz Jehovine zaštitničke vladavine pune ljubavi i gurnuli ljudsku obitelj u kaos i bijedu vladanja samim sobom, nesavršenosti i smrti (Rimljanima 5:12).
Zato je Jehova Bog s puno ljubavi izabrao upravo taj tamni trenutak ljudske povijesti da cijelom čovječanstvu pruži tračak nade. Objavljujući kaznu nad ljudskim buntovnicima, Bog je prorekao da će njihovo potomstvo imati osloboditelja. Označen kao “sjeme”, taj će Spasitelj doći poništiti strašno djelo koje je Sotona učinio u Edenu; Sjeme će zgnječiti glavu toj “zmiji”, Sotoni, uništavajući ga iz postojanja (1. Mojsijeva 3:14, 15).
Židovi su od drevnih vremena to proročanstvo smatrali mesijanskim. Mnogi Targumi, židovske parafraze Svetih pisama koji su se obično koristili u prvom stoljeću, objasnili su da će se to proročanstvo ispuniti “u vrijeme Kralja Mesije”.
Zato ne iznenađuje da su muževi vjere od samog početka s uzbuđenjem prihvatili to obećanje o dolazećem Sjemenu, ili Spasitelju. Zamisli samo kako se Abraham osjećao kad mu je Jehova rekao da Sjeme treba doći preko njegove loze i da će se “svi narodi na zemlji” — ne samo njegovi potomci — ‘blagosloviti’ pomoću tog Sjemena (1. Mojsijeva 22:17, 18).
Mesija i vladavina
Kasnija proročanstva povezala su tu nadu s izgledom na dobru vladavinu. U 1. Mojsijevoj 49:10, Abrahamovom je praunuku Judi rečeno: “Palica vladalačka ne će se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dodje onaj kome pripada [“Šilo”, New World Translation], i njemu će se pokoravati narodi.” Očito je taj “Šilo” trebao vladati — i vladat će ne samo Židovima nego i ‘narodima’. (Usporedi Danijel 7:13, 14.) Stari su Židovi Šilo poistovjetili s Mesijom; zapravo, neki od židovskih Targuma jednostavno su zamijenili riječ “Šilo” sa “Mesija” ili “kralj Mesija”.
Kako je svjetlo nadahnutog proročanstva nastavilo svijetliti, bilo je otkriveno više toga u vezi vladanja tog Mesije (Priče Salamunove 4:18). U 2. Samuelovoj 7:12-16, kralju Davidu, potomku Jude, rečeno je da će Sjeme doći iz njegove loze. Nadalje, to je sjeme trebalo biti neobičan Kralj. Njegovo prijestolje, ili vladanje, trajat će vječno! Izaija 9:6, 7 podupire tu činjenicu: “Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast [“vladavina” King James Version]. (...) Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama” (Stvarnost).
Možeš li zamisliti takvu vladavinu? Nepristran, pravedan vladar koji uspostavlja mir i koji vlada zauvijek. Kako se to samo razlikuje od patetične parade lažnih mesija kroz povijest! Daleko od toga da je obmanuti, samozvani vođa, biblijski je Mesija svjetski vladar sa svom vlašću i autoritetom potrebnim da promijeni svjetske uvjete.
U našem burnom vremenu taj izgled ima duboko značenje. Čovječanstvo nikad nije bilo u očajnijoj potrebi za takvom nadom. Ipak, budući da se netko može lako uhvatiti za lažne nade, važno je da svatko od nas pažljivo prouči sljedeće pitanje: Je li Isus iz Nazareta bio prorečeni Mesija kako to mnogi vjeruju? Sljedeći će članak razmotriti to pitanje.
[Okvir na stranici 6]
Mesija u Brooklynu?
Posteri, reklamni panoi i neonske reklame u Izraelu nedavno su objavili: “Pripremite se za dolazak Mesije.” Tu reklamnu akciju koja je koštala 400 000 dolara pokrenuli su članovi sekte Lubavitch, ultraortodoksne sekte hasidskih Židova. Među 250 000 članova grupe postoji vjerovanje da je njihov veliki rabin, Menachem Mendel Schneerson iz Brooklyna (New York) Mesija. Zašto? Schneerson uči da će Mesija doći u ovom naraštaju. A prema časopisu Newsweek, službenici sekte Lubavitch uporno tvrde da taj 90-godišnji rabin neće umrijeti dok ne dođe Mesija. Sekta je stoljećima učila da svaki naraštaj stvara bar jednog čovjeka koji ima sposobnosti da bude Mesija. Schneersona njegovi sljedbenici smatraju takvim čovjekom, a on nije postavio nikakvog nasljednika. Ipak, većina Židova ne prihvaća ga kao Mesiju, kaže Newsweek. Prema novinama Newsday, 96-godišnji suparnički rabin Eliezer Schach nazvao ga je ‘lažnim mesijom’.
[Slika na stranici 7]
Vjerovanje da je Mojsije sa Krete bio mesija mnoge je stajalo života