Za razliku od njega, Kain je prinio “od roda zemaljskoga”. Jehova je prihvatio Abelovu žrtvu, ali “na Kaina i na njegov prinos ne pogleda” (1. Mojsijeva 4:3-5). Zbog čega ga nije pogledao?

Neki ukazuju na činjenicu da se Abelova žrtva sastojala od ‘prvina stada njegova’, dok se Kainova žrtva sastojala samo “od roda zemaljskoga”. No problem nije bio u kvaliteti plodova zemlje koje je Kain prinio, jer u izvještaju stoji da je Jehova s odobravanjem pogledao ‘na Abela i na njegov prinos’, a ‘na Kaina i na njegov prinos’ s neodobravanjem. Dakle, Jehova je prvenstveno gledao na obožavateljevo stanje srca. Što je pritom primijetio? U Jevrejima 11:4 stoji da je Abel “vjerom” prinio svoju žrtvu. Prema tome, Kainu je očito nedostajala vjera koja je Abelovu žrtvu učinila prihvatljivom.

Za razliku od njega, Kain vjerojatno nije baš duboko razmišljao o svom prinosu. “Njegov prinos predstavljao je tek priznanje da je Bog dobročinitelj”, pretpostavio je jedan komentator Biblije iz 19. stoljeća. “[Prinos] je jasno pokazao da [Kain] nije shvaćao da je njegov odnos sa Stvoriteljem ustvari bio narušen, a niti to da treba priznati grijeh ili da treba pomirenje.”

Osim toga, budući da je bio prvorođenac, Kain je možda čak uobraženo pretpostavljao da je on to obećano sjeme koje će uništiti Zmiju, Sotonu. Možda je i Eva imala takve častoljubive težnje u vezi sa svojim prvorođenim sinom (1. Mojsijeva 4:1). Naravno, ako su Kain i Eva to očekivali, onda su bili u velikoj zabludi.

Bilo kako bilo, nakon što je shvatio da je Bog odbio njegov prinos, “Kain [se] rasrdi veoma, i lice mu se promijeni” (1. Mojsijeva 4:5). Kain je srljao u propast.