Braća koja su razvila različite stavove

ODLUKE koje roditelji donose neminovno utječu na njihovu djecu. To vrijedi danas jednako kao što je vrijedilo u edenskom vrtu. Buntovni način postupanja Adama i Eve duboko je utjecao na čitavo čovječanstvo (1. Mojsijeva 2:15, 16; 3:1-6; Rimljanima 5:12). Pa ipak, svatko od nas, ako tako odluči, ima priliku razviti dobar odnos s našim Stvoriteljem. To prikazuje izvještaj o Kainu i Abelu, prvoj braći u ljudskoj povijesti.

Ne postoji biblijski izvještaj o tome da se Bog obratio Adamu i Evi nakon što su bili istjerani iz Edena. Usprkos tome, Jehova nije prekinuo komunikaciju s njihovim sinovima. Kain i Abel su od svojih roditelja nesumnjivo saznali što se dogodilo. Mogli su vidjeti “keruba s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života” (1. Mojsijeva 3:24). Također su se uvjerili u istinitost Božjih riječi da će znoj i bol postati životna realnost (1. Mojsijeva 3:16, 19).

Kain i Abel su vjerojatno znali za Jehovine riječi upućene zmiji: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15). Na temelju onog što su Kain i Abel znali o Jehovi mogli su razviti dobar odnos s njim.

Razmišljanje o Jehovinom proročanstvu i njegovim osobinama kao Dobročinitelja punog ljubavi sigurno je u Kainu i Abelu izazvalo želju za Božjim odobravanjem. No u kolikoj su mjeri razvijali tu želju? Jesu li slijedili urođenu želju za obožavanjem Boga i razvijanjem duhovnosti do te mjere da pokažu vjeru u njega? (Matej 5:3).

Nakon nekog vremena Kain i Abel su prinijeli žrtve Bogu. Kain je prinio plodove zemlje, a Abel prvine svog stada (1. Mojsijeva 4:3, 4). Njih dvojica su u to vrijeme vjerojatno imali oko 100 godina jer je Adam sa 130 godina dobio svog sina Seta (1. Mojsijeva 4:25; 5:3).

Žrtve Kaina i Abela pokazale su da su bili svjesni da se nalaze u grešnom stanju i željeli su Božju naklonost. Mora da su barem u nekoj mjeri razmišljali o Jehovinom obećanju u vezi sa zmijom i Sjemenom žene. Ne izvještava se koliko su vremena i truda Kain i Abel uložili u razvijanje dobrog odnosa s Jehovom. Ali Božja reakcija na njihove žrtve otkriva najskrovitije misli svakoga od njih.

Neki izučavatelji pretpostavljaju da je Eva Kaina smatrala ‘sjemenom’ koje će uništiti zmiju, jer je prilikom rođenja Kaina rekla: “Dobih čovjeka od Jehove” (1. Mojsijeva 4:1). Ako je Kain dijelio njeno mišljenje, bio je potpuno u zabludi. S druge strane, Abelova žrtva bila je popraćena vjerom. Dakle, “vjerom je Abel prinio Bogu žrtvu veće vrijednosti nego Kain” (Hebrejima 11:4).

Abelovo razumijevanje duhovnih stvari i Kainovo nerazumijevanje istih nisu bile jedine stvari po kojima su se razlikovala ta braća. I njihovi stavovi bili su različiti. Stoga “Jehova pogleda na Abela i na njegov prinos, a na Kaina i na njegov prinos ne pogleda”. Kain je vjerojatno samo površno razmišljao o svojoj žrtvi i prinio ju je tek reda radi. Ali Bog nije odobravao puko formalno obožavanje. Kain je razvio zlo srce i Jehova je vidio njegove neispravne motive. Kainova reakcija na to što njegova žrtva nije bila prihvaćena razotkrila je njegov pravi stav. Umjesto da se popravio, “Kain [se] rasrdi veoma, i lice mu se promijeni” (1. Mojsijeva 4:5). Svojim je ponašanjem pokazao da su njegove misli i namjere zle.

Poznavajući Kainov stav, Bog mu je savjetovao sljedeće: “Što se srdiš? što li ti se lice promijeni? Nećeš li biti mio, kad dobro činiš? a kad ne činiš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji” (1. Mojsijeva 4:6, 7).

Iz ovoga možemo nešto naučiti. Činjenica je da grijeh vreba na vratima kako bi nas proždro. Međutim, Bog nam je dao slobodnu volju i stoga možemo odlučiti činiti ono što je ispravno. Jehova je pozvao Kaina da ‘čini dobro’, no nije ga prisiljavao da se promijeni. Kain je sam odlučio kako će postupiti.

Nadahnuti izvještaj nastavlja: “Poslije govoraše Kain s Abelom bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoči Kain na Abela brata svojega, i ubi ga” (1. Mojsijeva 4:8). Kain je tako postao neposlušni, hladnokrvni ubojica. Nije pokazao ni trunku grizodušja kad ga je Jehova upitao: “Gdje ti je brat Abel?” Umjesto toga, bezosjećajno je i drsko odgovorio: “Ne znam; zar sam ja čuvar brata svojega?” (1. Mojsijeva 4:9). Ta čista laž i izbjegavanje odgovornosti dokazali su koliko je Kain bešćutan.

Jehova je prokleo Kaina i istjerao ga iz okoline Edena. Ranije prokletstvo u vezi sa zemljom očito je u Kainovom slučaju još više dobilo na snazi, tako da zemlja nije donosila urod nakon što ju je obrađivao. Bio je lutalica i bjegunac na Zemlji. Kainova pritužba o težini kazne pokazala je koliko se bojao da mu se netko ne osveti zbog ubojstva njegovog brata, ali nije pokazao iskreno kajanje. Jehova je postavio “znak” za Kaina — što se vjerojatno odnosilo na određenu svečanu odredbu za koju su drugi znali i poštovali je, a cilj joj je bio spriječiti da ga netko ubije iz osvete (1. Mojsijeva 4:10-15).

Kain zatim “otiđe (...) ispred Jehove, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edenu” (1. Mojsijeva 4:16). Za ženu je uzeo neku svoju sestru ili nećakinju i sagradio grad koji je nazvao po Enohu, svom prvorođencu. Kainov potomak Lameh bio je jednako sklon nasilju kao njegov bezbožni predak. No u potopu u vrijeme Noe Kainova obiteljska loza je uništena (1. Mojsijeva 4:17-24).

Iz izvještaja o Kainu i Abelu možemo izvući pouku. Apostol Ivan potiče kršćane da ljube jedni druge, “ne kao Kain, koji je potjecao od zloga i ubio svog brata”. Kainova su “djela bila zla, a djela njegovog brata pravedna”. Ivan također kaže: “Tko god mrzi svog brata ubojica je, a znate da nijedan ubojica nema vječni život koji ostaje u njemu.” Da, način na koji postupamo sa sukršćanima utječe na naš odnos s Bogom i na naše izglede za budućnost. Ne možemo mrziti brata ili sestru u vjeri te i dalje imati Božje odobravanje (1. Ivanova 3:11-15; 4:20).

Kain i Abel su vjerojatno bili jednako odgajani, no Kain nije imao vjeru u Boga. Ustvari, ispoljio je Đavlov duh, a on je prvi ‘ubojica i otac laži’ (Ivan 8:44). Kainov način postupanja pokazuje da pred svima nama stoji izbor, da se oni koji odluče griješiti otuđuju od Boga i da Jehova donosi osudu nad onima koji se ne pokaju.

S druge strane, Abel je pokazao vjeru u Jehovu. Da, “vjerom je Abel prinio Bogu žrtvu veće vrijednosti nego Kain, i putem te vjere dobio je svjedočanstvo da je pravedan, jer je Bog posvjedočio za njegove darove”. Iako u Bibliji nema nijedne Abelove izjave, on svojom uzornom vjerom “još uvijek govori” (Hebrejima 11:4).

Abel je bio prvi u dugom nizu osoba koje su ostale besprijekorne. Njegova krv, koja ‘viče sa zemlje k Jehovi’, nije zaboravljena (1. Mojsijeva 4:10; Luka 11:48-51). Ako pokazujemo vjeru kao što je činio Abel, i mi možemo razviti dragocjen i trajan odnos s Jehovom.