Koja je svrha proročanstva?

ONI koji tvrde da su njihovi različiti oblici obožavanja otkrivenja iz nadljudskog izvora također priznaju da postoje dobre i zle nadnaravne sile. Ovo priznanje izaziva slijedeća pitanja: Dolazi li svaki od tih oblika obožavanja iz dobrog izvora? Ili su oni iz zlog izvora? Što je od toga nadahnuo pravi Bog?

Prva religija

Priznaje se da je čovječanstvo jedna obitelj, a to je u skladu s biblijskim izvještajem o prvobitnom ljudskom paru, Adamu i Evi. Njima se Jehova, Stvoritelj, objavio. Pokazao je Adamu i Evi njihovu ulogu u njegovom naumu i pokazao im kako ga trebaju ispravno obožavati. Bog je Adama učinio svojim prvim prorokom, odgovornim da božanska otkrivenja proslijeđuje svojoj ženi i njihovom potomstvu to jest čitavom čovječanstvu (1. Mojsijeva 1:27-30; 2:15-17).

To je bila jedina religija, jedini oblik obožavanja kojeg je pokazao Jehova Bog. On je bio izražen poslušnošću Božjoj volji. Nisu se zahtijevali nikakvi rituali, žrtve, oltari ili proročišta.

Pojavljuje se lažna religija

Prvo suprotno “otkrivenje” došlo je od anđela koji je želio da ga se obožava. Ponudio je alternativu pravoj religiji i naveo Adama i Evu da mu se pridruže u pobuni protiv njihovog Stvoritelja. To ga je učinilo sotonom, Jehovinim protivnikom. Njegovo “proročanstvo” imalo je namjeru da ponudi samoodređenje i neovisnost od Boga. No, umjesto toga, to je dovelo do ropstva sotoni i grijehu, te do smrti (1. Mojsijeva 3:1-19; Matej 4:8-10; Rimljanima 5:12).

Sotoni su se kasnije pridružili i drugi buntovni anđeli, demoni. Nema sumnje da su oni izmudrili razne religiozne koncepte koji su doprinijeli kvarenju čovječanstva. U vrijeme Adamovog unuka Enoha “počelo se prizivati ime Jehovino”. Prema knjizi “Targum of Palestine”, to je učinjeno na poganski način, kao dio idolopokloničkog obožavanja tog vremena (1. Mojsijeva 4:26; 6:1-8; 1. Petrova 3:19, 20; 2. Petrova 2:1-4).

Lažna religija bila je izbrisana u općem potopu Noinog vremena, i ostalo je samo pravo obožavanje kakvo je vršio Jehovin prorok Noa (1. Mojsijeva 6:5-9, 13; 7:23; 2. Petrova 2:5). Demoni su, međutim, ostali i ponovo uveli suprotna proročanstva i religiozne koncepte. Prouzročili su da Noini potomci uvrijede Jehovu izgradnjom grada Babela kao centra krivog obožavanja. Ali, Bog je pomutio njihov jezik i “raspršio ih je odatle po čitavoj zemaljskoj površini” (1. Mojsijeva 11:1-9, NS).

Što nam sve ovo govori? Svi smo mi potomci Noe i Adama. Zato sve kulture imaju zajedničko porijeklo i zadržale su određeni koncept Boga kao otisak znanja koje je preživjelo od Noinog vremena. No, taj temeljni koncept iskvaren je lažnim religioznim predodžbama naslijeđenim od onih praotaca koji su bili raspršeni iz Babela (kasnije obnovljenog kao Babilon) po svim dijelovima Zemlje. To je vidljivo po svuda raširenom praznovjerju o dušama mrtvih, obožavanju predaka, astrološkim običajima, vračanju i čarobnjaštvu (Danijel 2:1, 2).

Svrha proročanstva

Znači li to da se današnje religije temelje samo na konceptima naslijeđenim iz te davne prošlosti? Ne, sotona i demoni još uvijek nadahnjuju lažna proročanstva da bi zaveli i razdijelili čovječanstvo, pomutili prava otkrivenja o Bogu i uspostavili lažne predodžbe i religije (1. Timoteju 4:1; 1. Ivanova 4:1-4; Otkrivenje 16:13-16). Biblija kaže: “A bilo je i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja. Upravo oni će neprimjetno unijeti razorne sekte” (2. Petrova 2:1, NS).

S druge strane, Jehova je sačuvao pravu religiju datu u Edenu. On je pružio dodatna obavještenja kako bi povećao našu spoznaju o njemu i našu odgovornost u izvršenju njegovog nauma. Dakle, prava proročanstva obznanjuju istinu o Bogu, njegovoj volji i njegovim moralnim mjerilima. Ona pojašnjavaju odnos čovjeka prema njemu kako bi se čovječanstvo vratilo natrag u sklad s njegovim naumom, sve do njegovog potpunog ispunjenja (Izaija 1:18-20; 2:1-5; 55:1-11).

Na početku čovjekove pobune, Jehova je izgovorio proročanstvo koje je pružilo nadu potomstvu Adamu i Eve. Otkrio je da će doći izbavitelj, “sjeme”, koje će uništiti sotonu i njegovo potomstvo (1. Mojsijeva 3:15). Kasnija proročanstva su pomogla u tome da se prepozna obećano “sjeme”, odnosno Božji “pomazanik”, i otkrila su da će on odigrati glavnu ulogu u ispunjenju Božjih nauma (Psalam 2:2; 45:7; Izaija 61:1).

Na taj način je primarna namjera proročanstva bila ta da se obznani Božji naum i “pomazanik” ili “Krist” kroz kojeg će se taj naum ostvariti. Budući da se pokazalo da je taj izabrani Isus, Jehovin anđeo je rekao: “Obožavaj Boga; jer davanje svjedočanstva o Isusu nadahnjuje na proricanje (ili, duh je proricanja)” (Otkrivenje 19:10, NS). Dvije činjenice su razjašnjene tom izjavom. Prvo, ni jedan prenosilac pravog proročanstva neće zahtijevati da ga se obožava, jer pravo obožavanje pripada samo Jehovi Bogu (Matej 4:4; Ivan 4:23, 24). Drugo, krajnji cilj svakog pravog proročanstva mora biti da razotkrije događaje i činjenice koje se odnose na Isusa. Time se priznaje ključnu ulogu koju mu je Jehova dodijelio u ispunjenju njegove namjere da se sveti Njegovo ime i da se obnovi Zemlja i da zadobije pravo, odgovarajuće mjesto u njegovoj uredbi stvari (Ivan 14:6; Kološanima 1:19, 20).

Iz tog razloga su nadahnute poruke od Boga ukazivale u prvom redu na Isusa. Čitav duh, odnosno namjera ili svrha takvog proročanstva bila je ta da se da svjedočanstvo o njemu. Nadalje, ispunjenje proročanstva na Isusu označava ih kao istinita. Zato Biblija kaže da je “istina postala kroz Isusa Krista”. “Jer, bez obzira koliko ima Božjih obećanja, sva su po njemu postala Da” (Ivan 1:17, NS; 2. Korinćanima 1:20, NS; Djela apostolska 10:43; 28:23).

Zašto Izraelcima?

Jehova je započeo svoje “svjedočanstvo o Isusu” svojim proročanstvom o obećanom “sjemenu”. Bog je zatim otkrio zemaljsku liniju porijekla tog “sjemena” koja je trebala ići kroz Nou, Sema, Abrahama, Izaka (ne Izmaela) i Jakova. Ovi ljudi ostali su vjerni pravoj religiji i pokazali se vjernim Jehovinim prorocima, dok su svi narodi bili iskvareni obožavanjem lažnih bogova. (1. Mojsijeva 6:9; 22:15-18; Jevrejima 11:8-10, 16). Linija porijekla dalje je tekla kroz potomke ovih ljudi — kroz naciju Izrael, a posebno kroz obitelj Davida, najistaknutijeg izraelskog kralja (2. Samuelova 7:12-16).

Pokazavši zašto je izabrao Izrael, Jehova je rekao: “Nije ... zato što ste bili brojniji od svih naroda... (nego zato što je) držao zakletvu kojom se zakleo vašim očevima”, Abrahamu, Izaku i Jakovu (5. Mojsijeva 7:6-8, NS; 29:13). Očito je samo jedna nacija mogla pružiti liniju porijekla za obećano “sjeme”. Međutim, prava religija nije bila ograničena na Izraelce. Premda otkrivenja istine nisu bila data drugim narodima, pojedinci iz njih su se mogli pridružiti Izraelu u obožavanju, a neki od njih čak su bili uključeni u liniju porijekla “sjemena” (4. Mojsijeva 9:14; Ruta 4:10-22; Matej 1:5, 6). Odvojena otkrivenja data po nacionalnim ili rasnim linijama samo bi prouzročila još veću religioznu razdijeljenost, a Jehovina volja je da ujedini čovječanstvo u jednom obožavanju (1. Mojsijeva 22:18; Efežanima 1:8-10; 2:11-16).

Božji zahtjevi su isti za sve rase. Budući da je on nepromjenjiv u svojim moralnim mjerilima i naumu, njegovo postupanje s Izraelom je pokazalo kako će postupati u sličnim situacijama u bilo koje vrijeme (Malahija 3:6). Dakle, Izrael je poslužio kao uzorak za sve nacije. Kroz njega je Bog pokazao kakva je korist od pravog obožavanja i ludost lažnih kultova. Dok su mu Izraelci bili vjerni, on ih je štitio i blagoslivljao. Kad su se okrenuli lažnim bogovima drugih naroda, pali su pod jaram tih naroda, upravo kako ih je Jehova i upozorio (5. Mojsijeva 30:15-20; Danijel 9:2-14).

Izrael je također poslužio i kao proročanski uzor, a David je bio proročanski lik Isusa, koji je naslijedio zavjet za Božje kraljevstvo učinjen s Davidom (1. Dnevnika 17:11, 14; Luka 1:32). Zakon dat Izraelu, s njegovim žrtvama i svećenstvom, predočavao je žrtvu Isusa i ukazivao na njegovo nebesko Kraljevstvo i svećenički položaj. Zakon je tako postao “čuvar do Krista” (Galaćanima 3:19, 24; Djela apostolska 2:25-36; Jevrejima 10:1-10; Otkrivenje 20:4-6).

Knjiga istinskog proročanstva

Ove životovažne informacije ne bi mogle biti točno sačuvane usmenom predajom ili odvojenim otkrivenjima različitim narodima. Najbolji put za očuvanje i prenošenje toga svim narodima je pisani zapis. A Biblija ispunjava tu ulogu. Jedino ona sadrži Božja nadahnuta otkrivenja i čuva povijesni i proročanski izvještaj o njegovom postupanju s ljudima. Jedino ona ukazuje na Isusa Krista kao na Božjeg Zastupnika za spasenje i sadrži konačna proročanstva koja se odnose na buduće ispunjenje njegove mesijanske uloge. Na taj način je to potpuno nadahnuta pisana Riječ Božja (Rimljanima 15:4; 1. Korinćanima 10:11; 2. Petrova 1:20, 21).

Budući da je pisanje Biblije završeno, oni koji su unijeli nova “proročanstva”, religije i sekte, ne mogu biti nadahnuti od Boga. Prava proročanstva nisu data zato da se otkriju nove religije. Ona su podržavala jedinu pravu religiju i obznanjivala su buduće ispunjenje Jehovinog nauma. Njihovo ispunjenje pruža dokaz o jedinstvenosti Božanstva i moći i pokazuje da jedino on može proreći događaje stoljećima unaprijed i nepogrešivo ih dovesti do ispunjenja (Izaija 41:21-26; 46:9-11).

Dakle, svi koji se žele upoznati s pravim proročanstvom i pripadati pravoj religiji trebaju se obratiti Bibliji. To je Božja proročanska knjiga — njegova cjelokupna poruka čovječanstvu (2. Timoteju 3:16, 17).