Kako će izgledati tvoja budućnost?

AKO je Svemoćni Bog sveznajući i zna sve ono što je bilo u prošlosti, ono što je sada i što će biti u budućnosti, nije li onda određeno da se sve desi baš onako kako je Bog predvidio? Ako je Bog predvidio i odredio put i konačan udes svakog ljudskog bića, možemo li uistinu reći da smo slobodni sami izabirati svoj životni put, svoju budućnost?

Već se stoljećima raspravlja o tim pitanjima. Nesuglasice još uvijek dijele velike religije. Može li se Božju sposobnost predviđanja budućnosti dovesti u sklad s čovječjom slobodnom voljom? Gdje bismo trebali potražiti odgovore?

Milijuni bi se ljudi širom svijeta složili s tim da Bog s čovječanstvom komunicira putem svoje napisane Riječi koju je objavio preko svojih predstavnika, odnosno proroka. Naprimjer, Kur’an govori o objavama koje dolaze od Boga: o Tevratu (Tora, Zakon ili pet Mojsijevih knjiga), Zeburu (Psalmi) i Indžilu (Evanđelja, Kršćanska grčka pisma ili “Novi zavjet”) i onima koje su objavljene preko izraelskih proroka.

U Kršćanskim grčkim pismima čitamo sljedeće: “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje” (2. Timoteju 3:16). Očito je da bi svako vodstvo ili prosvjetljenje koje primamo, na koncu, trebalo potjecati od samog Boga. Ne bi li onda bilo mudro ispitati ono što su napisali Božji rani proroci? Što oni otkrivaju o našoj budućnosti?

Unaprijed zapisana budućnost

Svatko tko je čitao Sveto pismo zna da ono sadrži doslovno stotine proročanstava. Povijesni događaji kao što su pad drevnog Babilona, ponovna izgradnja Jeruzalema (od šestog do petog stoljeća pr. n. e.) te uspon i pad drevnih kraljeva Medo-Perzije i Grčke prorečeni su do u detalje (Izaija 13:17-19; 44:24–45:1; Danijel 8:1-7, 20-22). Ispunjenje takvih proročanstava predstavlja jedan od najsnažnijih dokaza da je Sveto pismo uistinu Božja Riječ, zato što samo Bog ima moć da predvidi, a isto tako i da odredi što će se desiti u budućnosti. U tom smislu Sveto pismo zaista bilježi unaprijed zapisanu budućnost.

Sam Bog objavljuje: “[Ja] sam Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, koji od početka javljam kraj i iz daleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. (...) Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću” (Izaija 46:9-11; 55:10, 11). Samo ime kojim se Bog otkrio svojim drevnim prorocima jest Jehova, što doslovno znači “on prouzročuje da postaje”a (1. Mojsijeva 12:7, 8; 2. Mojsijeva 3:13-15; Psalam 83:18, NW). Bog sebe otkriva kao onog tko postaje Ispunjavatelj svoje riječi, onoga tko uvijek izvršava svoje naume.

Dakle, Bog svoju moć predviđanja koristi u ispunjavanju svojih nauma. On ju je često koristio kako bi zle upozorio na dolazeću presudu, a isto tako i da bi svojim slugama dao nadu u spasenje. No koristi li Bog tu moć neograničeno? Ima li u Svetom pismu kakvog dokaza o stvarima kojima Bog nije htio predvidjeti ishod?

Zna li Bog sve unaprijed?

Sva argumentacija u prilog predodređenju temelji se na pretpostavci da Bog, budući da nepobitno ima moć predvidjeti i odrediti buduće događaje, mora sve znati unaprijed, uključujući i buduće postupke svakog pojedinca. No je li razumno pretpostaviti takvo što? Ono što Bog otkriva u svom Svetom pismu pokazuje suprotno.

Naprimjer, Pisma kažu da je ‘Bog iskušao Abrahama’ tako što mu je zapovjedio da svog sina Izaka prinese kao žrtvu paljenicu. U trenutku kada je Abraham trebao žrtvovati Izaka, Bog ga je zaustavio i rekao: “Sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi” (1. Mojsijeva 22:1-12, naglašeno od nas). Bi li Bog to izjavio da je unaprijed znao da će Abraham poslušati tu zapovijed? Bi li to bio pošten ispit?

Nadalje, drevni proroci izvještavaju da je Bog uvijek iznova za sebe govorio da se ‘kaje’ zbog nečega što je učinio ili je želio učiniti. Naprimjer, Bog je rekao da se “pokaja [od hebrejske riječi nachám] što je postavio Saula carem nad Izraelom” (1. Samuelova 15:11, 35; usporedi Jeremiju 18:7-10; Jonu 3:10). Budući da je Bog savršen, ovi reci ne mogu značiti da je Bog pogriješio onda kad je Saula izabrao za prvog izraelskog kralja. Umjesto toga, oni svakako pokazuju da je Bogu bilo žao zbog toga što se Saul pokazao nevjernim i neposlušnim. To što je Bog upotrijebio takav izraz, govoreći o sebi, ne bi imalo nikakvog smisla da je unaprijed znao Saulove postupke.

Isti se izraz pojavljuje u najstarijim dijelovima Pisama, u kojima se u vezi s Noinim danima kaže sljedeće: “Pokaja se Gospodin što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. I reče Gospodin: hoću da istrijebim sa zemlje ljude, (...) jer se kajem što sam ih stvorio” (1. Mojsijeva 6:6, 7). Ovdje se još jednom ističe da Bog čovjekove postupke ne određuje unaprijed. Bog se nije kajao, bio žalostan, pa čak i povrijeđen zato što je on nešto krivo učinio nego zato što se čovječja zloba nagomilala. Stvoritelju je bilo žao da je bilo potrebno uništiti cijeli ljudski rod, izuzevši Nou i njegovu obitelj. Bog nam jamči: “Nije mi milo da umre bezbožnik” (Ezehijel 33:11; usporedi 5. Mojsijevu 32:4, 5).

Dakle, je li Bog predvidio, pa čak i odredio, da će Adam upasti u grijeh i kobne posljedice koje će zbog toga zadesiti ljudsku obitelj? Ono što smo razmatrali pokazuje da to ne može biti slučaj. Štoviše, da je Bog unaprijed znao sve to, onda bi on bio začetnik grijeha kad je stvorio čovjeka te bi bio svjesno odgovoran za svu ljudsku zlobu i patnje. Očito je da se to ne može dovesti u sklad s onim što Bog o sebi otkriva u Pismima. On je Bog ljubavi i pravde, koji mrzi zlo (Psalam 33:5; Priče Salamunove 15:9; 1. Ivanova 4:8).

Dva čovjekova udesa

Sveto pismo ne pokazuje da je Bog na neki način unaprijed odredio, odnosno predodredio, našu osobnu budućnost. Umjesto toga, ono pokazuje da je Bog pretkazao samo dva moguća udesa za čovjeka. Bog svakom čovjeku daje slobodnu volju da izabere svoj udes. Prorok Mojsije davno je objavio Izraelcima: “Stavio [sam] pred vas život i smrt, (...) za to iz[a]beri život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, ljubeći Gospodina Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega; jer je on život tvoj i duljina dana tvojih” (5. Mojsijeva 30:19, 20, naglašeno od nas). Božji prorok Isus unaprijed je opomenuo: “Udjite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14). Dva puta, dva udesa. Naša budućnost ovisi o našim vlastitim postupcima. Biti poslušan Bogu znači život, biti mu neposlušan, smrt (Rimljanima 6:23).

Bog “zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi” (Djela apostolska 17:30, 31). Baš kao što je većina ljudi u Noinim danima izabrala ne poslušati Boga i bila istrijebljena, tako i većina ljudi danas ne sluša Božje zapovijedi. Ipak, Bog nije već odredio tko će biti uništen, a tko će primiti spasenje. Ustvari, Božja Riječ kaže da on “ne će da ko pogine, nego svi da dodju u pokajanje” (2. Petrova 3:9). Čak se i veoma zli ljudi mogu pokajati, postati poslušni i načiniti potrebne promjene da bi zadobili Božju naklonost (Izaija 1:18-20; 55:6, 7; Ezehijel 33:14-16; Rimljanima 2:4-8).

Bog poslušnima obećava vječni život u miroljubivom raju, na Zemlji očišćenoj od svega zla, nasilja i rata, u svijetu gdje više neće biti gladi, patnje, bolesti i smrti (Psalam 37:9-11; 46:9; Izaija 2:4; 11:6-9; 25:6-8; 35:5, 6; Otkrivenje 21:4). Čak će i mrtvi uskrsnuti i dobit će priliku da služe Bogu (Danijel 12:2; Ivan 5:28, 29).

“Promatraj čestita i gledaj neporočna”, kaže psalmist, “mirotvorac ima potomstvo. A grešnici bit će svi iskorijenjeni, istrijebit će se zlikovačko sjeme” (Psalam 37:37, 38, St). Kako će izgledati tvoja budućnost? To ovisi samo o tebi. Izdavači ovog časopisa rado će ti pružiti daljnje informacije koje će ti pomoći da sebi osiguraš sretnu, mirnu budućnost.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 6]

Bog svoju moć predviđanja budućnosti koristi u ispunjavanju svojih nauma

[Istaknuta misao na stranici 8]

Bog “ne će da ko pogine, nego svi da dodju u pokajanje” (2. Petrova 3:9)

[Slika na stranici 7]

Da je Bog unaprijed znao da će Abraham spremno žrtvovati svog sina, bi li to bio pošten ispit?