Pitanja čitalaca (3)

■ Što je Božja “knjiga života”? Kako se u ovu knjigu može upisati i u njoj ostati?

Iz različitih biblijskih tekstova proizlazi da Jehova Bog ima jednu “knjigu” ili “svitak” u koji se unose vjerne osobe koje dolaze u obzir da prime vječni život na nebu ili na Zemlji.

Pravi Bog s neba utvrđuje tko dokazuje vjeru i tko zaslužuje njegovo priznanje i sjećanje. S obzirom na neke Židove koji su živjeli u Malahijino vrijeme bilo je rečeno: “Tada koji se boje Jehove govoriše jedan drugome, i pogleda Jehova, i ču, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje Jehove i misle o imenu njegovu” (Malahija 3:16).

Očigledno je da Bog još od vremena Abela iz otkupljenog čovječanstva registrira i takoreći upisuje u knjigu one koji imaju izgleda na vječni život (Matej 23:35; Luka 11:50, 51). Imena pomazanih kršćana također stoje u “knjizi života”, što znači u knjizi sjećanja za vječni život; oni dobivaju nebeski život (Filipljanima 3:14, 20; 4:3). U Otkrivenju 17:8 piše naprotiv o onima koji se “divljoj zvijeri ... začuđujuće dive” da “njihova imena od osnivanja svijeta nisu zapisana u svitak života”.

Ali to što je neka osoba registrirana kao dostojna sjećanja i priznanja (time što je njeno ime u knjizi života) ne znači da bi njen vječni život bio zagarantiran kao da je to predodređeno ili nepromjenjivo. U vezi Izraelaca Mojsije je molio Jehovu: “Ali oprosti im grijeh: ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: tko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje” (2. Mojsijeva 32:32, 33). Da, čak i onda kad je Bog nekoga priznao i unio u svoju “knjigu”, može dotični postati neposlušan ili izgubiti vjeru. U ovakvom slučaju Bog bi “njegovo ime izbrisao iz knjige života” (Otkrivenje 3:5).

Prema tome, ako naše ime već stoji u Božjoj “knjizi života” ili “knjizi sjećanja”, mi moramo i dalje pokazivati vjeru. Tada će naše ime ostati u njoj. Također, osobama koje će doći iz budućeg “uskrsenja nepravednih” bit će pružena prilika da pokažu svoju vjeru i da ispune uvjete za upis svog imena u tu knjigu (Djela apostolska 24:15). Konačno će imena pojedinaca, koji su u knjizi upisani, biti zauvijek sačuvana. To se odnosi na pomazanike koji su se pokazali “vjerni do same smrti” (Otkrivenje 2:10; 3:5). A što se tiče onih koji imaju zemaljsku nadu, njihovo će ime biti neizbrisivo “napisano u knjizi života” ako se kako sada tako i za vrijeme Kristove tisućgodišnje vladavine, te u zaključnoj kušnji, pokažu vjernima (Otkrivenje 20:5-15).