Kad je Mojsije govorio s Bogom “licem k licu”, kako se kaže u 2. Mojsijevoj 33:11, ni u kom slučaju nije imao vizualni kontakt s Jehovom. Ovaj izraz samo opisuje način na koji je Mojsije saobraćao s Bogom, a ne ono što je vidio. Govoriti s Bogom “licem k licu” ukazuje na obostran razgovor. Na sličan način mogu dvije osobe razgovarati preko telefona, a da jedna drugu ne gledaju.

Kad je Mojsije razgovarao s Bogom i od njega primao upute, ove mu vijesti nisu posredovane vizijama, kako je to kod drugih proroka ponajčešće bio slučaj.

Da je Mojsije u stvarnosti razgovarao s jednim anđelom koji je zastupao Boga osobno pokazano je u Djelima apostolskim 7:38, gdje se kaže: “Ovo je onaj što bješe u crkvi (skupštini, NS) u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našim.” Taj je anđeo bio osobni govornik Jehove, Stvoritelja, i tako je razgovarao s Mojsijem kao da je Bog osobno govorio.