Od sedera do spasenja

“Uzet ću pehar veličanstvenog spasenja i zazvat ću ime Jehovino” (PSALAM 116:13, NS).

1. Koja bi pjesma koju uvijek svi vole mogla utjecati na tvoju budućnost?

KAKO bi ti se dopala pjesma koja govori o tvojoj dugoj, sretnoj budućnosti? Tu pjesmu zapravo uvijek svi vole. No, ti si u boljem položaju nego većina, jer možeš razumjeti i radovati se toj značajnoj pjesmi. Židovi je nazivaju Hallel (Hvalospjev). Sastavljena od 113. do 118. psalma, ta pjesma nas potiče da pjevamo “Aleluja,” ili “Slavite Jah.”

2. Kad se pjeva ta pjesma, i kako je povezana sa sederom?

² Židovi pjevaju Hallel pri svom obredu tokom Pashe, a to pjevanje očito potječe od vremena kad je Bog imao hram u kojem su žrtvovane životinje. Danas se ona pjeva u židovskim domovima tokom Pashe i večere zvane seder. Ali, malo onih koji je pjevaju na svoj seder shvaća stvarno značenje Psalma 116:13, NS: “Uzet ću pehar veličanstvenog spasenja i zazvat ću ime Jehovino.” Zašto je, dakle, spasenje povezano s Pashom i da li je tu uključeno i tvoje spasenje?

Pasha — praznik spasenja

3. Odakle potječe seder?

³ Sjetimo se da su Izraelci bili robovi u Izraelu pod tlačiteljskim faraonom. Jehova je konačno podigao Mojsija da izvede Njegov narod u slobodu. Nakon što je Bog nanio Egiptu devet nevolja, Mojsije je najavio i desetu. Jehova će pobiti prvorođence u svakom egipatskom domu (2. Mojsijeva 11:1-10). No, Izraelci mogu biti pošteđeni. Kako? Trebali su zaklati janje, njegovom krvlju namazati dovratnike i gornju gredu, te ostati u kući jedući obrok koji se sastojao od janjetine, beskvasnog kruha i gorkog povrća. Bog će za vrijeme tog sedera “proći” i neće pobiti njihove prvorođence (2. Mojsijeva 12:1-13).

4, 5. Kako je Pasha dovela do spasenja mnogih? (Psalam 106:7-10).

⁴ Faraon je nakon desete nevolje rekao Mojsiju: “Ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izraelovi, i otidite, poslužite [Jehovi]” (2. Mojsijeva 12:29-32). Nakon što su Hebreji i veliko miješano mnoštvo njihovih pristaša otišli, faraon je promijenio mišljenje i otišao u potjeru za njima. Bog je zatim čudom pomogao svom narodu da pobjegne kroz Crveno more, gdje su faraon i njegova vojska poginuli (2. Mojsijeva 12:38; 14:5-28; Psalam 78:51-53; 136:13-15).

⁵ Mojsije je rekao Izraelu na Crvenom moru: “Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas [Jehova] izbaviti danas.” Kasnije su pjevali: “Sila je moja i pjesma moja [Jah], koji me izbavi; on je Bog moj, i slavit ću ga” (2. Mojsijeva 14:13; 15:2). Da, izbavljenje Izraela iz deset nevolja i iz Crvenog mora predstavljalo je spasenje. Zato je psalmist s pravom mogao Jehovu Boga opisati kao onoga ‘koji od starine tvori spasenje posred zemlje’ (Psalam 68:6, 20; 74:12-14; 78:12, 13, 22).

6, 7. Zašto je uspostavljena Pasha, no zašto se danas taj praznik drugačije drži nego prvobitna Pasha?

⁶ Hebreji su trebali držati svečanost Pashe kao spomen na spasenje. Bog je rekao: “Taj će vam dan biti na spomen, i praznovat ćete ga [Jehovi] od koljena do koljena” (2. Mojsijeva 12:14). Prilikom svake pashalne večere, ili sedera, otac je trebao podsjetiti obitelj na to spasenje. Jehova je rekao: “Kad vam reku sinovi vaši: kakva vam je to služba? Recite: ovo je žrtva za prolazak [Jehovin], kad prođe kuće sinova Izraelovih u Egiptu ubijajući Egipćane, a domove naše sačuva” (2. Mojsijeva 12:25-27).

⁷ To što Židovi do današnjeg dana drže pashalni seder potvrđuje povijesnu vjerodostojnost tog izvještaja. Neki od tih običaja, međutim, razlikuju se od onoga što je Bog zapovijedio. U knjizi The Origins of the Seder (Porijeklo sedera) se kaže: “Biblija sadrži opširnije opise Pashe i Praznika beskvasnih kruhova; međutim, ovi opisi ne odgovaraju kasnijem načinu držanja tih praznika. Biblijski se ritual, primjerice, usredotočuje na pashalnu žrtvu, koja u post-biblijskoj literaturi više nema središnji položaj.” Glavni razlog je taj što Židovi nisu imali hram za žrtvovanje životinja.

8. Koji poseban razlog imamo za izučavanje Pashe?

⁸ Kršćani mogu imati korist od izučavanja svih praznika koje je Bog dao starom Izraelu,a ali za sada određeni aspekti Pashe zaslužuju našu posebnu pažnju. Isus je, kao Židov, držao Pashu. Zadnjom prilikom kad je to činio razložio je koja je jedina od Boga određena proslava za kršćane — Gospodinova večera, spomen-svečanost, prisjećanje na Isusovu smrt. Prema tome, ta kršćanska svečanost povezana je sa Pashom.

Više od pashalnog Janjeta

9, 10. Na koji način pashalno janje predstavlja posebnu, ili jedinstvenu žrtvu?

⁹ U Jevrejima 10:1 stoji da je ‘Zakon sjena dobara koja će doći’. U jednoj enciklopediji (Cyclopædia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature, od M’Clintocka and Stronga) kaže se: “Nijedna druga sjena dobara koja će doći sadržana u zakonu ne može nadmašiti praznik Pashe.” Naročito je pashalno janje imalo značenje koje nadilazi ceremoniju prisjećanja na to kako je Bog spasio prvorođence, a zatim i sve Hebreje iz Egipta.

¹⁰ To je janje u mnogo čemu bilo jedinstveno. Naprimjer, mnoge životinjske žrtve pod Mojsijevim zakonom prinosila je jedna osoba u vezi sa osobnim grijesima ili krivicom, a dijelovi životinja spaljivani su na žrtveniku. (3. Mojsijeva 4:22-35). Nešto mesa od zajedničkog prinosa davano je svećenicima koji su bili u službi ili drugim svećenicima (3. Mojsijeva 7:11-38). Međutim, pashalno janje nije prinašano na žrtvenik i prinašala ga je skupina ljudi, obično obitelj, koja ga je i pojela (2. Mojsijeva 12:4, 8-11).

11. Kako je Jehova gledao na pashalno janje, i na što je ono ukazivalo?

¹¹ Jehova je toliko visoko cijenio pashalno janje da ga je nazivao ‘svojom žrtvom’ (2. Mojsijeva 23:18; 34:25). Bibličari kažu da je “pashalna žrtva bila u pravom smislu riječi Jehovina žrtva”. To je janje bez ikakve sumnje ukazivalo, ili predočavalo Isusovu žrtvu. To znamo po tome što je apostol Pavao nazvao Isusa ‘pashalnim janjetom koje je žrtvovano’ (1. Korinćanima 5:7, St). Na Isusa se ukazuje kao na ‘Janje Božje’ i ‘Janje klano’ (Ivan 1:29; Otkrivenje 5:12; Djela apostolska 8:32).

Životospasavajuća krv

12. Kakvu je ulogu odigrala krv janjeta kod prve Pashe?

¹² U Egiptu je krv janjeta bila presudna za spasenje. Kad je Jehova pobio prvorođence, prošao je pored kuća na čijim je dovratnicima bila krv. Štoviše, budući da Hebreji nisu oplakivali smrt svojih prvorođenaca, bili su u položaju da prođu kroz Crveno more u slobodu.

13, 14. Na koji način je Isusova krv životospasavajuća i neophodna za spasenje? (Efežanima 1:13).

¹³ I danas jer krv uključena u spasenje — i to Isusova prolivena krv. Kad se 32. g. n. e. “približila pasha, praznik Židova”, Isus je rekao velikom slušateljstvu: “Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan; jer tijelo je moje prava hrana i krv je moja pravo piće” (Ivan 6:4, 54, 55, NS). Svi njegovi slušači Židovi imali su u mislima predstojeću Pashu i to da je u Egiptu upotrijebljena krv janjeta.

¹⁴ Isus tada nije govorio o simbolima koji su upotrebljeni na Gospodinovoj večeri. Ta nova slava za kršćane uspostavljena je tek godinu dana kasnije, pa čak ni apostoli koji su slušali Isusa 32. g. n. e. nisu ništa znali o tome. No, Isus je pokazao da je njegova krv od presudne važnosti za spasenje. Pavao je objasnio: “U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti” (Efežanima 1:7, St). Samo kroz oproštenje na temelju Isusove krvi možemo živjeti vječno.

Kakvo spasenje i gdje?

15. Kakvo je spasenje i kakve su prednosti omogućene Hebrejima u Egiptu, ali što nije? (1. Korinćanima 10:1-5).

¹⁵ U starom Egiptu spasenje je bilo samo djelomično. Nitko od onih koji su napustili Egipat nije očekivao da će nakon tog izlaska dobiti beskrajni život. Istina, Bog je postavio Levite kao svećenike za narod, a neki iz Judinog plemena privremeno su postali kraljevima, ali svi su oni pomrli (Djela apostolska 2:29; Jevrejima 7:11, 23, 27). Iako veliko miješano mnoštvo koje je također napustilo Egipat nije imalo te prednosti, i oni su se, zajedno s Hebrejima, mogli nadati da će doći u Obećanu zemlju i radovati se jednom normalnom životu, obožavajući Boga. No ipak, Jehovini pretkršćanski sluge imali su temelj za nadu da će se jednom moći radovati beskrajnom životu na Zemlji, gdje je Bog namijenio ljudima da žive. To bi bilo u skladu sa Isusovim obećanjem iz Ivana 6:54.

16. Kakvoj su se vrsti spasenja mogli nadati Božje sluge u prošlosti?

¹⁶ Bog je neke od svojih drevnih slugu upotrijebio za zapisivanje nadahnutih riječi o tome kako je Zemlja stvorena za to da bude nastanjena i kako će čestiti zauvijek živjeti na njoj (Psalam 37:9-11; Priče Salamunove 2:21, 22; Izaija 45:18). No, kako pravi obožavatelji mogu dostići takvo spasenje ako umru? Tako što će ih Bog dovesti natrag u život na Zemlji. Job je, naprimjer, izrazio nadu da će ga se Bog sjetiti i pozvati ga natrag u život (Job 14:13-15; Danijel 12:13). Dakle, jedan oblik spasenja je vječni život na Zemlji (Matej 11:11).

17. Kako Biblija pokazuje da drugi mogu postići drugačije spasenje?

¹⁷ Biblija govori i o spasenju za život na nebu, gdje je Isus Krist otišao nakon uskrsenja. “Koji, uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje, pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile” (1. Petrova 3:18, 22, St; Efežanima 1:20-22; Jevrejima 9:24). Ali, Isus nije trebao biti jedini čovjek koji treba biti uzet na nebo. Bog je odlučio da on uzme sa Zemlje i relativno mali broj drugih. Isus je rekao apostolima: “U kući moga Oca ima mnogo stanova ... Idem da vam pripravim mjesto. Ako dakle odem i pripravim vam mjesto, doći ću opet i uzet ću vas k sebi u kuću, da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14:2, 3, NS).

18. Kakav imamo sada razlog da pažnju usmjerimo na spasenje u nebeski život?

¹⁸ Spasenje u nebeski život u zajednici s Isusom sigurno je veće od ograničenog spasenja koje je bilo povezano sa prvom Pashom (2. Timoteju 2:10). Uvečer posljednjeg punovaljanog sedera, odnosno na pashalnoj večeri, Isus je uspostavio novu slavu za svoje sljedbenike, kojoj je u središtu pažnje nebeski život. Rekao je apostolima: “Ovo činite za moj spomen” (Luka 22:19). Prije nego razmotrimo kako su kršćani trebali držati tu slavu, pogledajmo kada to treba činiti.

”Određeno vrijeme”

19. Zašto je logično Pashu povezati sa Gospodinovom večerom?

¹⁹ Isus je rekao: “Vruće sam želio da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke” (Luka 22:15, St). Zatim je uspostavio Gospodinovu večeru, koju su njegovi sljedbenici trebali držati kao spomen na njegovu smrt (Luka 22:19, 20). Pasha se održavala jednom godišnje. Stoga je razumno da se i Gospodinova večera održava jednom godišnje. Kada? Po logici stvari, to treba biti u proljeće, u vrijeme Pashe. To bi značilo onda kad pada 14. nisan (po židovskom kalendaru), a ne uvijek u tjednu u koji je Isus umro.

20. Zašto su Jehovini svjedoci zainteresirani za 14. nisan?

²⁰ Dakle, Pavao je imao na umu 14. nisan kad je napisao: “Svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe” (1. Korinćanima 11:26, St). U slijedeća dva stoljeća mnogi su se kršćani držali 14. nisana, pa su bili poznati kao kvartodecimani, od latinskog izraza koji znači redni broj “14”. U enciklopediji M’Clintocka i Stronga se kaže: “Crkve u Maloj Aziji obilježavale su Gospodinovu smrt na dan koji odgovara 14. nisanu, kad je, prema mišljenju čitave tadašnje crkve, raspet Krist.” Danas Jehovini svjedoci svake godine drže Gospodinovu večeru na dan koji odgovara 14. nisanu. Neki, međutim, zapažaju da se to može razlikovati od dana kad su Židovi držali Pashu. Zašto?

21. Kad je pashalno janje trebalo biti žrtvovano, no što danas rade Židovi?

²¹ Hebrejski dan traje od zalaska sunca (oko šest sati poslije podne) pa sve do slijedećeg zalaska sunca. Bog je zapovijedio da se pashalno janje zakolje na dan 14. nisana, “između dvije večeri” (2. Mojsijeva 12:6, NS). Kad bi to bilo? Današnji Židovi drže se rabinskog gledišta da je janje trebalo biti zaklano pred kraj 14. nisana, između vremena kad je sunce počelo zalaziti (oko tri sata poslijepodne) i stvarnog zalaska. Zato su svoj seder držali nakon zalaska sunca, kad je počeo 15. nisan (Marko 1:32).

22. Iz kojeg razloga se datum održavanja Spomen-svečanosti ponekad možda razlikuje od datuma kad Židovi drže Pashu? (Marko 14:17; Ivan 13:30).

²² Mi, međutim, imamo dobar razlog da drugačije razumijemo ovaj izraz. U 5. Mojsijevoj 16:6 jasno je rečeno Izraelcima da ‘žrtvuju pashu u predvečerje, o zalasku sunca’ (St). To ukazuje da se izraz “između dvije večeri” odnosio na sumrak, od zalaska sunca (kojim je započeo 14. nisan) pa do stvarnog mraka. Stari kuraitski Židovib razumijeli su to upravo na taj način, a tako čine i samarijancic do današnjeg dana. Jedan razlog zbog kojeg se naša Spomen-svečanost ponekad razlikuje od židovskog datuma leži u tome što mi prihvaćamo činjenicu da je pashalno janje žrtvovano i pojedeno “u određeno vrijeme”, 14. nisana, a ne 15. nisana (4. Mojsijeva 9:2-5).

23. Zašto se židovskom kalendaru dodaju mjeseci, i kako to čine današnji Židovi?

²³ Drugi razlog zbog kojeg se naš datum možda razlikuje od židovskog jest taj što Židovi koriste unaprijed određeni kalendar, sistem koji je utvrđen tek od četvrtog stoljeća n. e. Pomoću tog kalendara oni mogu desetljećima ili stoljećima unaprijed odrediti datum 1. nisana ili određenih praznika. Osim toga, u starom lunarnom kalendaru trebalo je s vremena na vrijeme dodati trinaesti mjesec tako da se kalendar uskladi s razdobljem godine. Sadašnji židovski kalendar dodaje taj mjesec po utvrđenom redoslijedu; u 19-godišnjem ciklusu dodaje se 3, 6, 8, 11, 14, 17, i 19. godini

24, 25. (a) Kako su u Isusovo vrijeme utvrđivani mjeseci, i kako je određeno kad treba umetnuti dodatni mjesec? (b) Kako Jehovini svjedoci utvrđuju datum Gospodinove večere?

²⁴ Međutim, Emil Schürer kaže da “u Isusovo vrijeme [Židovi] još nisu imali utvrđen kalendar, ali su na temelju čisto iskustvenog zapažanja odredili da svaki kalendarski mjesec počinje pojavom mladog mjeseca, te su isto tako na temelju zapažanja” dodali mjesec koji je bio potreban. “Ako je ... pred kraj godine zapaženo da će Pasha pasti prije proljetne ravnodnevnice [oko 21. marta], određeno je da se prije nisana umetne jedan mjesec” (The History of the Jewish People in the Age of Jesus Christ, svezak 1). Na taj način umetanje dodatnog mjeseca dolazi prirodnim tokom događaja, a nije proizvoljno.

²⁵ Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka utvrđuje datum održavanja Gospodinove večere u skladu sa drevnom metodom. Određivanje 1. nisana vrši se prema tome kad je mladi mjesec najbliži proljetnoj ravnodnevnici sa stanovišta promatrača prilikom zalaska sunca u Jeruzalemu. Računajući 14 dana otada, to nas dovodi do 14. nisana, dana koji obično odgovara pojavi punog mjeseca. (Vidi Kulu Stražaru od 15. juna 1977, str. 383-4, engl.) Na temelju te biblijske metode Jehovini svjedoci širom svijeta su obaviješteni da će se proslava Spomen-svečanosti ove godine održati 10. aprila nakon zalaska sunca.

26. Koja dodatna obilježja Gospodinove večere zaslužuju našu pažnju?

²⁶ Taj datum odgovara 14. nisanu, danu kad je Isus održao posljednju punovaljanu Pashu. Međutim, proslava Spomen-svečanosti usredotočuje se na veće spasenje od onog koje se obilježava židovskim sederom. Svi trebamo razumijeti što se zapravo odvija tokom Gospodinove večere, što ona znači i kako je u to uključeno naše spasenje.

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto se Pashu s pravom povezuje sa spasenjem?

◻ Na koji način Isusova žrtva može postići više nego što je to moglo pashalno janje?

◻ Kakvo je spasenje omogućeno kroz Isusa?

◻ Kako Jehovini svjedoci određuju odgovarajuće vrijeme za Gospodinovu večeru?