Obično su majke dojile svoju djecu. Pa ipak, kaže izučavatelj Brevard Childs u časopisu Jurnal of Biblical Literature, “neke aristokratske obitelji [s Bliskog istoka] unajmljivale su dojkinje. To se obično radilo i ako majka nije mogla dojiti svoje dijete ili kad se nije znalo tko mu je majka. Za vrijeme određeno ugovorom dojkinja je trebala odgajati dijete i dojiti ga.” Nekoliko takvih drevnih ugovora s Bliskog istoka napisanih na papirusu sačuvano je do dan-danas. Ti dokumenti svjedoče da je to bio uvriježeni običaj od vremena Sumerana pa sve do kasnog helenističkog doba u Egiptu. U njima su obično naznačene izjave uključenih strana, vrijeme trajanja ugovora, uvjeti rada, pojedinosti vezane za hranjenje, novčana globa u slučaju kršenja ugovora, visina nadnice i način isplate. Obično se “ugovore sklapalo na period od dvije ili tri godine”, kaže Childs. “Dojkinja je dijete odgajala u svom domu, no povremeno se od nje zahtijevalo da vrati dijete kako bi se vidjelo kako ono napreduje.”