107. POGLAVLJE
Kralj upućuje poziv na svadbu
USPOREDBA O SVADBI KRALJEVA SINA
Kako se Isusova služba bližila kraju, on je nastavio pričati usporedbe u želji da razotkrije zloću pismoznanaca i svećeničkih glavara. Oni su ga zato htjeli ubiti (Luka 20:19). Ali Isus ni izbliza nije bio gotov. Ispričao je još jednu usporedbu:
“S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom, kraljem, koji je priredio svadbu sinu svojemu. I poslao je robove svoje da dozovu one koji su pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći” (Matej 22:2, 3). Isus je na početku usporedbe spomenuo nebesko Kraljevstvo. Stoga je logično zaključiti da “kralj” predočava Jehovu. Tko je kraljev sin i tko su uzvanici? Nije teško zaključiti da kraljev sin predočava Jehovinog Sina, koji je i pričao usporedbu, te da su uzvanici ljudi koji će biti sa Sinom u nebeskom Kraljevstvu.
Kome je prvo upućen poziv na tu simboličnu svadbu? Pa, onima kojima su Isus i apostoli propovijedali o Kraljevstvu — Židovima (Matej 10:6, 7; 15:24). Židovi su kao narod 1513. pr. n. e. prihvatili savez Zakona i tako su prvi dobili priliku postati “kraljevstvo svećenika” (2. Mojsijeva 19:5-8). No kada su bili pozvani na svadbu? Razumljivo je da je sam poziv bio upućen 29. n. e., kad je Isus počeo propovijedati o nebeskom Kraljevstvu.
Kako je većina Izraelaca reagirala na taj poziv? Kao što je Isus i rekao, “oni nisu htjeli doći”. Vjerski vođe i narod većinom ga nisu prihvatili kao Mesiju i Kralja kojeg je Bog odabrao.
No Isus je ukazao na to da će Židovi dobiti još jednu priliku, kazavši: “Opet je [kralj] poslao druge robove, govoreći: ‘Recite uzvanicima: “Evo, pripremio sam objed, poklani su moji junci i druga ugojena stoka i sve je spremno. Dođite na svadbu!”’ Ali oni nisu marili za to, nego su otišli — jedan u svoje polje, drugi za svojom trgovinom. A ostali su uhvatili njegove robove, zlostavljali ih i ubili” (Matej 22:4-6). Time je zorno opisao ono što se događalo kasnije, nakon što je osnovana kršćanska skupština. U to su vrijeme Židovi još uvijek imali priliku dobiti mjesto u Kraljevstvu, no većina ih je odbila poziv te su čak zlostavljali kraljeve “robove” (Djela apostolska 4:13-18; 7:54, 58).
Kakve su posljedice zbog toga trebali snositi? Isus je ispričao: “Kralj se razgnjevio i poslao je vojsku svoju i pogubio te ubojice i spalio grad njihov” (Matej 22:7). To se ispunilo 70. godine, kad su Rimljani razorili Jeruzalem.
Je li to što su kraljevi uzvanici odbili poziv značilo da nitko drugi neće biti pozvan? Isusova usporedba pokazuje upravo suprotno: “Tada je [kralj] rekao robovima svojim: ‘Svadba je pripremljena, ali uzvanici nisu bili dostojni. Zato idite na puteve koji vode iz grada i koga god nađete pozovite na svadbu!’ I robovi su izašli na puteve i skupili sve koje su našli, i zle i dobre. I svadbena se dvorana napunila gostima” (Matej 22:8-10).
Apostol Petar kasnije je ne-Židovima — ljudima koji nisu bili rođeni Židovi niti obraćenici — pomagao da postanu pravi kršćani. Tako su 36. godine rimski stotnik Kornelije i njegova obitelj primili Božji duh te dobili priliku da naslijede nebesko Kraljevstvo (Djela apostolska 10:1, 34-48).
Isus je u nastavku ukazao na to da ipak neće svi koji dođu na svadbu biti kralju po volji. Ispričao je: “Kad je kralj ušao pogledati goste, ugledao je ondje čovjeka koji nije bio odjeven u svadbenu odjeću. I rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo kad nemaš na sebi svadbenu odjeću?’ A on je zanijemio. Tada je kralj rekao slugama svojim: ‘Svežite mu ruke i noge i izbacite ga van u tamu! Ondje će plakati i škrgutati zubima.’ Jer mnogo je pozvanih, ali malo izabranih” (Matej 22:11-14).
Vjerski vođe koji su slušali Isusa vjerojatno nisu u potpunosti razumjeli što im je time želio poručiti. Unatoč tome bili su gnjevni i odlučniji nego ikad da se riješe čovjeka koji ih je stalno dovodio u neugodan položaj.