Predodžbeno “kraljevstvo svećeničko”

 7, 8. U kakvoj je mjeri drevni Izrael bio kraljevstvo svećeničko i sveti narod pod savezom Zakona?

⁷ Kad je Jehova izabrao Izrael kao svoj poseban narod, sklopio je s njim savez, govoreći: “Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo [“kraljevstvo”, NW] svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Izrael je na temelju saveza Zakona bio Jehovin poseban narod. Međutim, kako se trebalo ispuniti obećanje koje je uključivalo kraljevstvo svećeničko i svetu naciju?

⁸ Dok su Izraelci bili vjerni, priznavali su Jehovinu suverenost i prihvaćali ga kao svog Kralja (Izaija 33:22). Dakle, bili su kraljevstvo. No, kao što je otkriveno kasnije, obećanje o ‘kraljevstvu’ trebalo je značiti čak i više od toga. Nadalje, kad su slušali Jehovin Zakon, bili su čisti, odijeljeni od okolnih nacija. Bili su sveta nacija (5. Mojsijeva 7:5, 6). Jesu li bili kraljevstvo svećeničko? Pa, u Izraelu je Levijevo pleme bilo izdvojeno za hramsku službu i unutar tog plemena postojalo je levitsko svećenstvo. Kad je uveden Mojsijev zakon, levitski su muškarci uzeti u zamjenu za prvorođence iz svake ne-levitske obiteljia (2. Mojsijeva 22:29; 4. Mojsijeva 3:11-16, 40-51). Na taj je način, takoreći, svaka obitelj u Izraelu bila zastupljena u hramskoj službi. Time je nacija došla najbliže tome da bude svećenstvo. Ipak, ona je predstavljala Jehovu pred nacijama. Svaki stranac koji je želio obožavati pravog Boga morao je to činiti zajedno s Izraelom (2. Dnevnika 6:32, 33; Izaija 60:10).

 9. Što je Jehovu navelo na to da odbaci sjeverno kraljevstvo Izraela ‘da mu ne vrši službe svećeničke’?

⁹ Nakon Salamunove smrti, Božji se narod rascijepio na sjevernu naciju Izrael pod kraljem Jeroboamom i južnu naciju Judu pod kraljem Roboamom. Budući da se hram, središte čistog obožavanja, nalazio na području Jude, Jeroboam je uveo protuzakonit oblik obožavanja postavivši kipove teladi na vlastitom nacionalnom području. Osim toga, “načini kuću na visini, i postavi svećenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih” (1. Carevima 12:31). Sjeverna je nacija još dublje upala u krivo obožavanje kad je kralj Ahab svojoj ženi tuđinki, Jezabeli, dozvolio da u zemlji uvede obožavanje Baala. Na koncu je Jehova izgovorio presudu nad tim buntovničkim kraljevstvom. Preko Ozeja je rekao: “Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja ću tebe odbaciti da mi ne vršiš službe svećeničke” (Ozej 4:6). Ubrzo nakon toga, Asirci su istrijebili sjeverno kraljevstvo Izraela.

10. Kako je južno kraljevstvo Jude, dok je bilo vjerno, predstavljalo Jehovu pred nacijama?

¹⁰ A što je bilo s južnom nacijom, Judom? U danima Ezehije, Jehova im je preko Izaije rekao: “Vi ste moji svjedoci (...) i sluga moj kojega izabrah (...). Narod koji sazdah sebi, pripovijedaće hvalu moju” (Izaija 43:10, 21; 44:21). Kad je bilo vjerno, južno je kraljevstvo objavljivalo Jehovinu slavu nacijama i privlačilo osobe iskrena srca da ga obožavaju u njegovom hramu i da se okoriste službom zakonitog levitskog svećenstva.

Duhovna nacija

15. Kakve su bile posljedice kad je prirodni Izrael odbio prihvatiti Mesiju?

¹⁵ Zakon je bio tako oblikovan da očuva Izraelce čistima, odvojenima od okolnih nacija. No on je služio jednoj drugoj svrsi. Apostol Pavao je napisao: “Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo” (Galaćanima 3:24, St). Nažalost, većina je Izraelaca propustila dati se Zakonom voditi do Krista (Matej 23:15; Ivan 1:11). Zato je Jehova Bog tu naciju odbacio i prouzročio rođenje ‘Izraela Božjeg’. Osim toga, ne-Židovima je uputio poziv da postanu punopravni građani tog novog Izraela (Galaćanima 3:28; 6:16). Jehovino obećanje o kraljevskom svećenstvu iz 2. Mojsijeve 19:5, 6 doživljava na ovoj novoj naciji svoje divno, konačno ispunjenje. Kako?

16, 17. U kojem smislu pomazani kršćani na Zemlji imaju ‘kraljevski položaj’, i u kojem su smislu “svećenstvo”?

¹⁶ Petar je citirao 2. Mojsijevu 19:6 kad je pomazanim kršćanima svog vremena napisao: “Vi ste izbrani rod, carsko [“kraljevsko”, NW] svećenstvo, sveti narod, narod dobitka” (1. Petrova 2:9). Što to znači? Jesu li pomazani kršćani na Zemlji kraljevi? Nisu, njihovo kraljevanje još uvijek pripada budućnosti (1. Korinćanima 4:8). Ipak, oni imaju ‘kraljevski položaj’ u tom smislu što su odabrani za buduće kraljevske prednosti. Već sada su nacija pod kraljem Isusom kojeg je imenovao Veliki Suveren Jehova Bog. Pavao je napisao: “[Jehova] nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje” (Kološanima 1:13).

¹⁷ Jesu li pomazani kršćani na Zemlji svećenstvo? U stanovitom smislu jesu. Kao skupština, neosporno izvršavaju svećenički zadatak. Petar je to objasnio kad je rekao: “Zidajte se u kuću duhovnu i svećenstvo sveto” (1. Petrova 2:5; 1. Korinćanima 3:16). Ostatak pomazanih kršćana kao tijelo sačinjava danas ‘vjernog i razboritog roba’, kanal za dijeljenje duhovne hrane (Matej 24:45-47, NW). Kao i u drevnom Izraelu, svaki koji želi obožavati Jehovu mora to činiti zajedno s ovim pomazanim kršćanima.

18. Kakvu primarnu odgovornost ima pomazana kršćanska skupština, kao svećenstvo, na Zemlji?

¹⁸ Osim toga, pomazani su kršćani od Izraela preuzeli prednost da svjedoče o Jehovinoj veličini među nacijama. Kontekst pokazuje da je Petar, kad je pomazane kršćane nazvao kraljevskim svećenstvom, imao na umu djelo propovijedanja. Doista, u jednom je citatu povezao Jehovino obećanje iz 2. Mojsijeve 19:6 i njegove riječi upućene Izraelu iz Izaije 43:21: “Vi ste (...) carsko svećenstvo (...) da objavite dobrodjetelji [“odličnosti”, NW] onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. Petrova 2:9). U skladu s tim, Pavao je o objavljivanju Jehovinih odličnosti govorio kao o hramskoj žrtvi. Napisao je: “Kroz [Isusa] da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju [“daju javnu izjavu za”, NW] ime njegovo” (Jevrejima 13:15).

Nebesko ispunjenje

19. Kako će se konačno na veličanstveni način ispuniti obećanje dano Izraelu da će postati kraljevstvo svećeničko?

¹⁹ Međutim, 2. Mojsijeva 19:5, 6 na koncu ima daleko slavnije ispunjenje. U Otkrivenju, apostol Ivan čuje kako nebeska bića primjenjuju ovaj redak dok hvale uskrsnulog Isusa: “Zaklao [si se], i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, i učinio si nas Bogu našemu careve i svećenike, i carovaćemo na zemlji [“nad zemljom”, NW]” (Otkrivenje 5:9, 10). U konačnom smislu, kraljevsko svećenstvo je Božje nebesko Kraljevstvo, vladajuća vlast za koju nas je Isus učio moliti (Luka 11:2). Svih 144 000 pomazanih kršćana koji vjerno ustraju do kraja imat će udjela u tom uređenju Kraljevstva (Otkrivenje 20:4, 6). Kakvo li je to divno ispunjenje obećanja koje je prije tako mnogo vremena dano preko Mojsija!