Što kaže Biblija?
Pobačaj — je li rješenje za prenapučenost?
POBAČAJ je bio u prošlosti a i danas je uobičajeno sredstvo ograničavanja rađanja, bilo da je to suglasno državnoj politici ili na temelju osobne odluke.
U jednim kanadskim novinama u izvještaju pod naslovom “Kineska agonija od 53 milijuna pobačaja” rečeno je da kinesko ministarstvo zdravlja navodi taj zapanjujući broj za vremensko razdoblje od 1979. do 1984. Taj broj pobačaja u vremenu od pet godina odgovara dvostrukom broju stanovnika Kanade!
Procjenjuje se da se u Japanu izvrši godišnje 30 posto prekida trudnoće, odnosno 2,1 milijun. U znak sjećanja na poneko nerođeno dijete postavljaju se u budističkim hramovima diljem zemlje figurice od gipsa, kamena ili plastike.
U Švedskoj, na drugoj strani zemljine kugle, pravo na pobačaj postoji od 1946. godine i to iz “medicinskih, socijalno-medicinskih, humanitarnih i eugeničkih razloga, kao i u slučaju povrede zametka”. Žene u Švedskoj i u ostalim zemljama smatraju pobačaj društveno prihvatljivim, te općenito uobičajenim postupkom za ograničavanje veličine obitelji.
Običaj iz starog doba
U staroj se Ateni pobačajima regulirao rast stanovništva. “Dobrovoljno ograničavanje obitelji bilo je svakodnevna pojava, a događalo se u vidu sprečavanja začeća, pobačaja ili čedomorstva”, piše povjesničar Will Durant u svom djelu Kulturna povijest čovječanstva.
Pobačaj je bio uobičajen i u Rimskom carstvu. Iz kojeg su se razloga vršili pobačaji? Will Durant objašnjava: “Žene su radije posjedovale spolnu privlačnost negoli majčinsku ljepotu; izgleda da je želja za individualnom slobodom bila u suprotnosti sa potrebama rase. ... Većina je oženjenih izgleda ograničavala broj djece pobačajima, ubijanjem djece, coitus interruptusom i sprečavanjem začeća”. Zar porast pobačaja u današnje vrijeme ne usljeđuje iz sličnih razloga?
Gledište prvih kršćana
Potpuno suprotno tome prvi su kršćani bili odlučno protiv pobačaja. Will Durant navodi: “Pobačaj i čedomorstvo, što je desetkovalo pogansko društvo, kršćani su smatrali ubojstvom, stoga nečim zabranjenim.” I dok je ograničavanje rađanja bilo istaknuti društveni fenomen grčke i rimske ere, kršćanska je općina odlučno zastupala strogi moralni kodeks koji je promicao poštivanje svetosti života. Kao nekad u starom Izraelu, djeca su i među kršćanima bila znak blagoslova od Stvoritelja. Psalmist je rekao: “Gle! Sinovi su nasljedstvo od Jehove; plod utrobe njegova je nagrada” (Psalam 127:3, NS).
Iz Riječi Božje Biblije jasno proizlazi da Jehova, “izvor života”, priznaje pravo nerođenog djeteta na život. U Bibliji čitamo da on ne gleda na nerođeno dijete kao na samo komad tkiva. Psalmist opisuje slijedećim riječima Božje zanimanje za njegova divna djela stvaranja: “Ti (Jehova) si me zaklanjao u utrobi matere moje ... Oči su ti vidjele čak moj zametak i u tvojoj su knjizi svi njegovi dijelovi zapisani” (Psalam 36:9; 139:13-16, NS).
Osim toga, Jehova poziva na odgovornost svakog pojedinca koji u vezi s još nerođenim djetetom nehotice zahvati u prirodni tok stvari. Iz Mojsijevog je zakona vidljivo da je takva osoba bila pozvana na odgovornost, jer čitamo: “Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu, te ona pometne, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njen muž. On neka plati kako suci odrede. Bude li drugog zla, neka je kazna život za život” (2. Mojsijeva 21:22, 23, ST).
Dakle, ako Jehova smatra nepažnjom prouzročeno ugrožavanje života još nerođenog djeteta postupkom koji povlači za sobom ozbiljne posljedice, koliko li je onda veća odgovornost namjerno zahvaćanje u slučaju pobačaja! A budući da u svom zakonu zapisanom u 21. poglavlju 2. Mojsijeve Bog nije utvrdio nikakva ograničenja obzirom na starost nerođenog djeteta, svi dokazi s tim u vezi postaju neodrživima.
Rješenje za prenapučenost stanovništva
Obzirom na sve veće pomanjkanje živežnih namirnica i stambenog prostora, kao i na smanjivanje zaliha vode, neki tvrde da bi selektivni pobačaj kao sredstvo ograničavanja trudnoće mogao dolazećim naraštajima olakšati pritisak. No, je li to jedina mogućnost reguliranja svjetskog stanovništva — odgovarajuće svijetu koji nas okružuje?
Pred nekako 6 000 godina Jehova Bog je objavio svoj naum u vezi sa stanovništvom planeta Zemlje — rekavši prvom ljudskom paru: “Budite plodni i množite se i napunite zemlju i podvrgnite si je” (1. Mojsijeva 1:28, NS). Zapazimo da je Božji izraziti naum bio napuniti, a ne prepuniti Zemlju. Stvoritelj će uspostaviti ravnotežu — pobrinut će se da Zemlja bude u razumnim granicama napučena stanovništvom, također će osigurati ekonomsku ravnotežu, kao i proizvodnju dovoljne količine hrane (Izaija 65:17-25).
Razumno je prihvatiti da će Stvoritelj čovjekove sposobnosti razmnožavanja regulirati istu, tako da se uspostavi savršena ravnoteža. Neće biti potrebni pobačaji da bi se ograničio porast stanovništva. Jehova će se kroz Kraljevstvo svog Sina Isusa Krista pobrinuti da Zemlja odgovarajuće svojim okolnostima bude nastanjena poslušnim ljudima, koji će živjeti u raju proširenom diljem svijeta (Izaija 55:8-11; Otkrivenje 21:1-5).
[Istaknuta misao na stranici 27]
“Pobačaj i čedomorstvo ... kršćani su smatrali ubojstvom, stoga nečim zabranjenim” (Will Durant, povjesničar)
[Slika na stranici 26]
“Sa šest mjeseci zametak može gledati, slušati, doživljavati, kušati pa čak i učiti” (Dr. T. Verny, autor knjige “The Secret Life of the Unborn /Tajni život nerođenog djeteta/).