“Privremeni stanovnici” u zlom svijetu

 1. Što je Isus rekao o tome u kakvom su položaju njegovi sljedbenici dok žive u ovom svijetu?

“ONI jesu u svijetu”, rekao je Isus za svoje učenike. No zatim je objasnio: “Nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:11, 14). Tim je riječima jasno ukazao na to u kakvom su položaju njegovi pravi sljedbenici dok žive u “ovom svijetu”, čiji je bog Sotona (2. Kor. 4:4). Iako žive u ovom zlom svijetu, oni nisu dio njega. Oni su “stranci i privremeni stanovnici” u ovom svijetu (1. Petr. 2:11).

2, 3. Zašto možemo reći da su Henok, Noa, Abraham i Sara živjeli kao “stranci i privremeni stanovnici”?

² Još od najranijeg doba vjerni Jehovini sluge bili su drugačiji od bezbožnog svijeta u kojem su živjeli. Prije potopa Henok i Noa “hodili su s pravim Bogom” (1. Mojs. 5:22-24; 6:9). Obojica su hrabro objavljivala Jehovine osude protiv Sotoninog zlog svijeta. (Pročitaj 2. Petrovu 2:5; Judu 14, 15.) Budući da su hodili s Bogom u bezbožnom svijetu, obojica su stekla njegovo odobravanje — za Henoka se kaže da je “ugodio Bogu”, a za Nou da je bio “čestit među suvremenicima svojim” (Hebr. 11:5; 1. Mojs. 6:9).

³ Poslušavši Božju zapovijed, Abraham i Sara odrekli su se ugodnog gradskog života u Uru Kaldejskom i bili spremni živjeti kao nomadi u stranoj zemlji (1. Mojs. 11:27, 28; 12:1). Apostol Pavao je napisao: “Vjerom je Abraham, kad je bio pozvan, poslušao i otišao u kraj koji je trebao dobiti u nasljedstvo. Otišao je ne znajući kamo ide. Vjerom se kao došljak nastanio u obećanoj zemlji kao u tuđini i živio je u šatorima s Izakom i Jakovom, sunasljednicima istog obećanja” (Hebr. 11:8, 9). O takvim vjernim Jehovinim slugama Pavao je rekao: “Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to vidjeli izdaleka i pozdravili izjavljujući da su stranci i privremeni stanovnici u zemlji u kojoj su živjeli” (Hebr. 11:13).

 4. Koje su upozorenje Izraelci dobili prije nego što su došli u svoju zemlju?

⁴ Abrahamovi potomci, Izraelci, namnožili su se i s vremenom bili organizirani u narod te su dobili zakone i zemlju (1. Mojs. 48:4; 5. Mojs. 6:1). Oni nisu smjeli zaboraviti da je ustvari Jehova vlasnik njihove zemlje (3. Mojs. 25:23). Izraelci su samo živjeli u njoj i morali su poštovati želje pravog vlasnika. Osim toga, trebali su upamtiti da “čovjek ne živi samo o kruhu” i nisu smjeli dopustiti da zbog materijalnog blagostanja zaborave Jehovu (5. Mojs. 8:1-3). Prije nego što su došli u svoju zemlju, dobili su sljedeće upozorenje: “Kad te Jehova, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo praocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će ti je dati — u kojoj su veliki i lijepi gradovi koje nisi gradio, kuće pune svakojakih dobara koje nisi punio, nakapnice iskopane koje nisi kopao, vinogradi i maslinici koje nisi sadio — i kad se do sita najedeš, čuvaj se da ne zaboraviš Jehovu” (5. Mojs. 6:10-12).

 5. Zašto je Jehova odbacio Izraelce i koji je narod nakon toga izabrao?

⁵ To je upozorenje doista bilo na mjestu. U Nehemijino vrijeme grupa levita postiđeno je govorila o onome što se dogodilo kad su Izraelci zauzeli Obećanu zemlju. Nakon što su se nastanili u lijepim kućama i dobili obilje hrane i vina, “jeli su i nasitili se i ugojili”. Bunili su se protiv Boga i čak su ubijali proroke koje je on slao da ih opominju. Jehova ih je zbog toga predao u ruke njihovim neprijateljima. (Pročitaj Nehemiju 9:25-27; Hoš. 13:6-9). Kasnije, pod rimskom vlašću, nevjerni su Židovi čak ubili obećanog Mesiju. Jehova ih je odbacio i izabrao sebi novi narod, duhovni Izrael (Mat. 21:43; Djela 7:51, 52; Gal. 6:16).

6, 7. (a) Što je Isus rekao o svojim sljedbenicima i ovom svijetu? (b) Zašto, prema Petrovim riječima, pravi kršćani nisu smjeli postati dio Sotoninog svijeta?

⁶ Kao što je bilo rečeno na početku članka, Poglavar kršćanske skupštine, Isus Krist, jasno je rekao da će njegovi sljedbenici biti odijeljeni od Sotoninog zlog svijeta. Kratko prije svoje smrti Isus je svojim učenicima rekao: “Kad biste bili dio svijeta, svijet bi vas ljubio jer biste bili njegovi. Ali budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi” (Ivan 15:19).

⁷ Jesu li se kršćani, sa širenjem kršćanstva, trebali prilagoditi svijetu tako da prihvate njegov način života i postanu dio njega? Nisu. Gdje god da su živjeli, trebali su biti drugačiji od Sotoninog svijeta. Oko 30 godina nakon Kristove smrti apostol Petar je kršćanima koji su živjeli u različitim dijelovima rimskog svijeta napisao: “Ljubljeni, potičem vas kao one koji su u ovom svijetu stranci i privremeni stanovnici da se uzdržavate od želja tijela, jer one ratuju protiv duše. Uzorno živite među ljudima iz svijeta!” (1. Petr. 1:1; 2:11, 12).

 8. Kako je jedan povjesničar opisao odnos prvih kršćana prema svijetu?

⁸ Potvrđujući da su prvi kršćani doista živjeli kao “stranci i privremeni stanovnici” u rimskom svijetu, povjesničar Kenneth Scott Latourette napisao je: “Općepoznata je povijesna činjenica da su kršćani u prva tri stoljeća svog postojanja neprestano doživljavali progone, koji su često bili žestoki. (...) Optuživalo ih se za puno toga. Zato što se nisu željeli uključiti u vršenje poganskih obreda, ljudi su ih proglasili ateistima. Budući da nisu sudjelovali u mnogim društvenim zbivanjima — poganskim blagdanima i pučkim svečanostima koje su po mišljenju kršćana bile prožete poganskim vjerovanjima, običajima i nemoralom — svi su im se rugali da mrze ljudski rod.”

 9. Kako pravi kršćani pokazuju da ‘ne mrze ljudski rod’?

⁹ Kako se danas pravi kršćani odnose prema svijetu? I mi na “sadašnji zli svijet” gledamo kao i prvi kršćani (Gal. 1:4). Zbog toga nas mnogi pogrešno shvaćaju, a neki nas čak i mrze. Unatoč tome, mi nipošto ‘ne mrzimo ljudski rod’. Ljubav prema bližnjima potiče nas da propovijedamo od kuće do kuće i da se svojski trudimo svakoj osobi prenijeti “dobru vijest o [Božjem] kraljevstvu” (Mat. 22:39; 24:14). Mi to činimo zato što smo uvjereni da će Jehovino Kraljevstvo, u kojem kraljuje Krist, uskoro uništiti nesavršene ljudske vlasti i zamijeniti ih pravednim novim svijetom (Dan. 2:44; 2. Petr. 3:13).

10, 11. (a) U kom smislu koristimo svijet? (b) Kako duhovno budni kršćani pokazuju da ne koriste svijet u potpunosti?

¹⁰ Budući da će ovom poretku uskoro doći kraj, Jehovini sluge znaju da sada nije vrijeme za to da sebi nastoje osigurati udoban život u ovom svijetu koji je na izdisaju. Mi postupamo u skladu s riječima apostola Pavla: ‘Ovo vam želim reći, braćo: malo je vremena preostalo. Odsada neka oni koji kupuju, budu kao da ne posjeduju; i koji koriste svijet, kao da ga ne koriste u potpunosti — jer mijenja se lice ovoga svijeta’ (1. Kor. 7:29-31). No kako današnji kršćani koriste svijet? Tako što se služe suvremenom tehnologijom i sredstvima komunikacije kako bi na stotinama jezika prenosili biblijsku istinu diljem svijeta. Oni u ograničenoj mjeri koriste svijet kako bi zaradili za život. Kupuju ono što im je potrebno i koriste neke usluge koje nudi ovaj svijet. Međutim, oni ne koriste svijet u potpunosti u tom smislu što im materijalne stvari i posao nisu najvažniji u životu. (Pročitaj 1. Timoteju 6:9, 10.)

¹¹ Kršćani koji su duhovno budni ne koriste svijet u potpunosti ni kad je u pitanju visoko obrazovanje. Mnogi ljudi u ovom svijetu smatraju da je ono neophodno da bi se stekao ugled i bogatstvo. No mi kršćani živimo kao privremeni stanovnici u ovom svijetu i imamo drugačije ciljeve. Mi “ne mislimo visoko o sebi” (Rim. 12:16; Jer. 45:5). Budući da smo Isusovi sljedbenici, uvažavamo upozorenje koje je on dao: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti, jer čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15). Stoga se mlade kršćane potiče da si postavljaju duhovne ciljeve te da steknu obrazovanje koje će im omogućiti da zadovolje svoje osnovne životne potrebe i služe Jehovi ‘svim srcem, dušom, snagom i umom’ (Luka 10:27). Ako tako postupaju, mogu postati “bogati pred Bogom” (Luka 12:21; pročitaj Mateja 6:19-21).

12, 13. Po čemu se razlikujemo od ljudi u svijetu zato što se držimo Isusovih riječi iz Mateja 6:31-33?

¹² Jehovini sluge razlikuju se od ljudi u svijetu i po svom stavu prema materijalnim stvarima. Isus je u vezi s tim rekao svojim sljedbenicima: “Nemojte biti zabrinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’ Jer svim tim zaokupljeni su neznabošci. A Otac vaš nebeski zna da vam je sve to potrebno. Stoga tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati” (Mat. 6:31-33). Mnogi naši sukršćani iz osobnog iskustva znaju da naš nebeski Otac daje svojim slugama ono što im je potrebno.

¹³ “Odanost Bogu i jest izvor velikog dobitka kad je čovjek zadovoljan onim što ima” (1. Tim. 6:6). Ljudi u današnjem svijetu razmišljaju potpuno drugačije. Naprimjer, kad se vjenčaju, mnogi mladi očekuju da odmah imaju sve što žele — potpuno namještenu i opremljenu kuću ili stan, dobar automobil i najnovije elektroničke uređaje. No kršćani koji žive kao privremeni stanovnici kontroliraju svoje želje i ne žive iznad svojih mogućnosti. Doista je pohvalno što se mnogi odriču nekih materijalnih udobnosti kako bi više vremena i snage uložili u službu Jehovi kao revni objavitelji. Drugi služe kao pioniri, misionari, betelski radnici ili u putujućoj službi. Sigurno svi jako cijenimo trud koji naši suvjernici ulažu dok služe Jehovi cijelim srcem!

14. Što učimo iz Isusove usporedbe o sijaču?

¹⁴ U svojoj usporedbi o sijaču Isus je rekao da “brige ovoga svijeta i zavodljivo bogatstvo” mogu ugušiti Božju riječ posijanu u našim srcima, pa možemo ostati “bez ploda” (Mat. 13:22). Ako smo zadovoljni time što živimo kao privremeni stanovnici u ovom svijetu, nećemo upasti u tu zamku. Umjesto toga, takav će nam način života pomoći da naše oko ostane “bistro”, “usredotočeno samo na jedno”, odnosno na Božje Kraljevstvo, koje nam treba biti najvažnije u životu (Mat. 6:22, bilješka).

15. Koje riječi apostola Ivana utječu na način života pravih kršćana?

¹⁵ Pravi kršćani uvjereni su u to da su ovom svijetu dani odbrojeni, i to je jedan od glavnih razloga zašto sebe smatramo “strancima i privremenim stanovnicima” u ovom svijetu (1. Petr. 2:11; 2. Petr. 3:7). Ta spoznaja utječe na naše odluke, želje i ciljeve. Apostol Ivan savjetovao je svoje suvjernike da ne ljube svijet ni ono što je u svijetu jer “svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivan. 2:15-17).

16. Kako možemo pokazati da pripadamo narodu koji je odijeljen od svijeta?

¹⁶ Jehova je rekao Izraelcima da će biti njegovo “najdraže vlasništvo (...) između svih drugih naroda” ako mu budu poslušni (2. Mojs. 19:5). Kad su bili vjerni Bogu, Izraelci su se razlikovali od svih drugih naroda po svom načinu života i štovanja Boga. Slično tome, Jehova je danas izabrao sebi narod koji se jasno razlikuje od Sotoninog svijeta. U Bibliji nas se potiče da se “odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da razborito, pravedno i odano Bogu živimo usred ovog sadašnjeg svijeta, dok čekamo ostvarenje naše divne nade i slavno pojavljivanje velikog Boga i našeg Spasitelja, Krista Isusa. Krist je sebe dao za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja i da očisti sebi narod koji je izabrao, koji revno čini dobra djela” (Titu 2:11-14). Taj “narod” sačinjavaju pomazani kršćani i milijuni Isusovih “drugih ovaca” koji podupiru pomazanike i pomažu im (Ivan 10:16).

17. Zašto pomazanici i njihovi suradnici neće požaliti što su živjeli kao privremeni stanovnici u ovom zlom svijetu?

¹⁷ Pomazani kršćani imaju “divnu nadu” da će vladati s Kristom na nebu (Otkr. 5:10). Pripadnici drugih ovaca nadaju se vječnom životu na Zemlji. Kad se ostvari ono čemu se nadaju, oni više neće biti privremeni stanovnici u zlom svijetu. Živjet će u lijepim kućama i uživati u obilju hrane i pića (Psal. 37:10, 11; Iza. 25:6; 65:21, 22). Za razliku od Izraelaca, oni nikad neće zaboraviti da su sve to dobili od Jehove, “Boga cijele zemlje” (Iza. 54:5). Ni pomazanici ni druge ovce neće požaliti što su živjeli kao privremeni stanovnici u ovom zlom svijetu.