Gradovi utočišta — Božja milosrdna priprema
“Neka u tijeh šest gradova budu utočišta, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice” (4. MOJSIJEVA 35:15).
1. Kakvo je Božje gledište o životu i krivnji za krv?
JEHOVA BOG smatra ljudski život svetim. A život je u krvi (3. Mojsijeva 17:11, 14). Zbog toga je Kain, prvi čovjek koji se rodio na Zemlji, na sebe navukao krivnju za krv kad je ubio svog brata Abela. Zato je Bog rekao Kainu: “Glas krvi brata tvojega viče sa zemlje k meni.” Krv koja je okaljala tlo na mjestu ubojstva svjedočila je nijemo, no ipak snažno, o životu koji je okrutno prekinut. Abelova je krv vikala k Bogu za osvetom (1. Mojsijeva 4:4-11).
2. Kako je Jehovino poštovanje prema životu naglašeno nakon potopa?
2 Božje poštovanje prema ljudskom životu naglašeno je nakon što su pravedni Noa i njegova obitelj izašli iz arke kao oni koji su preživjeli opći potop. Tada je Jehova ljudima proširio izbor njihove hrane uključivši meso životinja ali ne i krv. On je također odredio: “Vašu [ću] krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju. Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka” (1. Mojsijeva 9:5, 6). Jehova je najbližem rođaku žrtve priznao pravo da pogubi ubojicu kad naiđe na njega (4. Mojsijeva 35:19).
3. Kako je u Mojsijevom zakonu naglašena svetost života?
3 U Zakonu koji je Izrael dobio preko proroka Mojsija, uvijek se iznova naglašavala svetost krvi. Bog je, naprimjer, zapovjedio: “Ne ubij” (2. Mojsijeva 20:13). Poštovanje prema životu jasno je proizlazilo i iz onoga što je u Mojsijevom zakonu bilo rečeno o smrtnom slučaju koji bi uključivao trudnicu. Zakon je precizno odredio da bi suci, ukoliko bi ona ili njeno nerođeno dijete pretrpjeli smrtni udes zbog sukoba dvaju muškaraca, morali odvagnuti okolnosti te ustanoviti kakvu je ulogu igrala namjernost, a kazna je mogla biti “život za život” (2. Mojsijeva 21:22-25). Međutim, da li je neki ubojica u Izraelu na neki način mogao umaknuti posljedicama svog nasilnog djela?
Azil za ubojice?
4. Kakva su mjesta azila u prošlosti postojala izvan Izraela?
4 U ne-izraelskim se nacijama ubojicama i drugim zločincima pružao zaklon ili azil. To je bio slučaj na mjestima kao što je hram božice Artemide u drevnom Efezu. S obzirom na slična mjesta izvještava se: “Neka su svetišta bila kolijevke zločinaca; a često je bilo neophodno ograničiti broj azila. U Ateni su samo neka svetišta bila zakonski priznata kao utočišta (naprimjer, Tezejev hram za robove); u vrijeme Tiberija zajednice razbojnika u svetištima postale su toliko opasne da je pravo na azil ograničeno na nekoliko gradova (godine 22)” (The Jewish Encyclopedia, 1909, svezak II, stranica 256). Kasnije su crkve nazovikršćanstva postale mjesta azila, no to je imalo tendenciju da se autoritet s civilnih vlasti prenosi na svećenstvo, što je štetno djelovalo na pravilno provođenje pravde. Na koncu su zloupotrebe dovele do ukinuća ove pripreme.
5. Koji dokaz postoji da Zakon nije dopuštao da nehat bude razlog za milosrđe kad je netko poginuo?
5 Namjernim se ubojicama među Izraelcima nije pružao zaklon ili azil. Čak je i levitski svećenik koji bi služio kod Božjeg žrtvenika morao biti odveden na pogubljenje zbog ubojstva s predumišljajem (2. Mojsijeva 21:12-14). Osim toga, Zakon nije dopuštao da nehat bude razlog za milosrđe ako je netko poginuo. Naprimjer, kućevlasnik je na ravnom krovu svoje nove kuće morao napraviti ogradu. Inače bi na kuću došla krivnja za krv ukoliko bi netko pao s krova i poginuo (5. Mojsijeva 22:8). Nadalje, ako je vlasnik bika koji je imao naviku ubadati bio upozoren i nije pazio na životinju, pa je ona nekoga ubila, vlasnik bika snosio je krivnju za krv te je mogao biti pogubljen (2. Mojsijeva 21:28-32). Daljnji dokaz da Bog visoko poštuje život jasno proizlazi iz toga što je netko tko je smrtno udario lopova snosio krivnju za krv ako se to dogodilo po danu kad se provalnika moglo vidjeti i prepoznati (2. Mojsijeva 22:2, 3). Dakle, očito je da Božje savršeno uravnotežene odredbe namjernim ubojicama nisu omogućavale da umaknu smrtnoj kazni.
6. Kako se u drevnom Izraelu udovoljavalo zakonu “život za život”?
6 Ako je u drevnom Izraelu bilo počinjeno neko ubojstvo, krv žrtve morala se osvetiti. Zakonu “život za život” bilo je udovoljeno kad je “osvetnik” pogubio ubojicu (4. Mojsijeva 35:19). Osvetnik je bio najbliži muški rođak ubijene osobe. No što je bilo s nenamjernim ubojicama?
Jehovina milosrdna priprema
7. Koju je pripremu učinio Bog za one koji su nenamjerno nekoga ubili?
7 Za one koji su slučajno ili nenamjerno nekoga ubili, Bog je s puno ljubavi učinio pripremu gradova utočišta. S obzirom na njih, Mojsiju je bilo rečeno: “Reci sinovima Izraelovijem i kaži im: kad prijedjete preko Jordana u zemlju Hanansku, od gradova koji vam dopadnu odvoj[i]te gradove za utočište da u njih uteče krvnik koji ubije koga nehotice. I ti će vam gradovi biti utočišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biće vam utočišta. Tri taka grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utočišta (...) da uteče u njih ko god ubije koga nehotice” (4. Mojsijeva 35:9-15).
8. Na kojim su se lokacijama nalazili gradovi utočišta, i kako se nenamjernim ubojicama pomagalo da u njih stignu?
8 Kad su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, poslušno su osnovali šest gradova utočišta. Tri grada — Kedeš, Šehem i Hebron — nalazila su se zapadno od rijeke Jordan. Istočno od Jordana bili su gradovi utočišta Golan, Ramot i Bezer. Tih šest gradova utočišta nalazilo se na prikladnim lokacijama duž cesta koje su održavane u dobrom stanju. Na odgovarajućim mjestima duž ovih cesta nalazili su se znakovi s natpisom “utočište”. Ti su znakovi pokazivali u smjeru grada utočišta i nenamjerni je ubojica bježao u najbliži od njih kako bi spasio svoj život. Tamo je mogao naći zaštitu pred krvnim osvetnikom (Jozua 20:2-9).
9. Zašto je Jehova učinio pripremu gradova utočišta, i u čiju je korist služila?
9 Zašto je Bog učinio pripremu gradova utočišta? Ta je priprema učinjena kako se zemlja ne bi okaljala nedužnom krvi i kako krivnja za krv ne bi došla na narod (5. Mojsijeva 19:10). U čiju je korist učinjena priprema gradova utočišta? Zakon je naveo: “Sinovima Izraelovijem i došljaku i strancu, koji se bavi medju njima, neka tijeh šest gradova budu utočišta, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice” (4. Mojsijeva 35:15). Dakle, zbog nepristranosti i da bi se služilo ciljevima pravde dok bi se istovremeno omogućavalo milosrđe, Jehova je Izraelcima rekao neka odvoje gradove utočišta za nenamjerne ubojice koji su bili (1) Izraelci po rođenju, (2) došljaci u Izraelu ili (3) stranci iz drugih zemalja koji su živjeli u Izraelu.
10. Zašto se može reći da su gradovi utočišta predstavljali Božju milosrdnu pripremu?
10 Pažnje je vrijedno da je čak i netko tko je nenamjerno postao ubojica, prema Božjoj odredbi trebao biti pogubljen: “Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek.” Dakle, nenamjerni je ubojica samo zbog milosrdne pripreme Jehove Boga mogao bježati u jedan od gradova utočišta. Očigledno je narod općenito suosjećao sa svakim tko je bježao od krvnog osvetnika, jer su svi bili svjesni da bi i oni nenamjerno mogli počiniti sličan prijestup te bi trebali utočište i milosrđe.
Bijeg u utočište
11. Što je u drevnom Izraelu mogao učiniti netko tko je nehotice ubio nekog drugog radnika?
11 Jedna usporedba može još i povećati tvoje cijenjenje Božje milosrdne pripreme utočišta. Zamisli da si ti čovjek koji je u drevnom Izraelu cijepao drva. Pretpostavimo da je glava sjekire iznenada odletjela s držalice i smrtno udarila drugog radnika. Što bi učinio? Pa, Zakon je pokrivao upravo takvu situaciju. Ti bi se nesumnjivo okoristio tom od Boga danom pripremom: “Ovako neka bude s krvnikom koji uteče [u grad utočišta], da bi ostao živ: ko ubije bližnjega svojega nehotice, ne mrzivši prije na nj, kao kad bi ko otišao s bližnjim svojim u šumu da siječe drva, pa bi zamahnuo sjekirom u ruci svojoj da posiječe drvo, a ona bi spala s držalice i pogodila bi bližnjega njegova tako da umre, on neka uteče u koji od tijeh gradova da ostane živ” (5. Mojsijeva 19:4, 5). Međutim, čak i da si stigao u grad utočišta, ti ne bi bio oslobođen svake odgovornosti za ono što se dogodilo.
12. Kakva se procedura slijedila nakon što je nenamjerni ubojica stigao u grad utočišta?
12 Iako bi te gostoljubivo primili, ti bi starješinama na vratima grada utočišta morao iznijeti svoj slučaj. Nakon što bi ušao u grad, poslali bi te natrag kako bi ti se sudilo pred starješinama koji predstavljaju skupštinu Izraela na vratima grada koji je nadležan za područje na kojem se dogodilo ubojstvo. Tamo bi imao priliku dokazati svoju nedužnost.
Kad se ubojicama sudilo
13, 14. Koje su neke od stvari koje će starješine u toku suđenja ubojici željeti utvrditi?
13 Nesumnjivo bi tijekom suđenja pred starješinama na vratima nadležnoga grada sa zahvalnošću primijetio da se velika važnost pridaje tvom prijašnjem vladanju. Starješine bi pažljivo odvagnuli tvoj odnos sa žrtvom. Jesi li tog čovjeka mrzio, jesi li čekao u zasjedi i jesi li ga namjerno smrtno udario? Ako jesi, starješine bi te morali predati krvnom osvetniku i ti bi bio pogubljen. Ovi su odgovorni muškarci bili svjesni zakonskog zahtjeva da se ‘krivnja za nedužnu krv očisti iz Izraela’ (5. Mojsijeva 19:11-13, NW). Slično tome, kršćanski starješine koji danas vode neki pravni postupak trebaju dobro poznavati Pisma i postupati u skladu s njima uzimajući u obzir prijašnji stav i vladanje prijestupnika.
14 Ljubazno ispitujući, starješine grada željet će znati jesi li se prikrao žrtvi (2. Mojsijeva 21:12, 13, NW). Jesi li je napao iz potaje? (5. Mojsijeva 27:24). Jesi li se na nju toliko gnjevio da si pribjegao nekom podmuklom planu kako bi je ubio? Ako jesi, tada si zaslužio smrt (2. Mojsijeva 21:14). Starješine će naročito trebati znati da li je između tebe i žrtve postojalo neprijateljstvo, ili mržnja (5. Mojsijeva 19:4, 6, 7; Jozua 20:5). Recimo da su starješine ustanovili da si nedužan pa su te vratili u grad utočišta. Kako bi samo bio zahvalan za milosrđe koje ti je ukazano!
Život u gradu utočišta
15. Što se zahtijevalo od nenamjernog ubojice?
15 Nenamjerni je ubojica morao ostati u gradu utočišta ili unutar udaljenosti od 1 000 lakata (oko 450 metara) izvan njegovih zidina (4. Mojsijeva 35:2-4). Ako bi otišao izvan te granice, mogao je naići na krvnog osvetnika. Pod takvim bi okolnostima osvetnik mogao nekažnjeno pogubiti ubojicu. No ubojica nije bio okovan niti zatvoren. Kao stanovnik grada utočišta on je morao izučiti neki zanat, raditi i biti koristan član društva.
16. (a) Koliko je dugo nenamjerni ubojica morao ostati u gradu utočišta? (b) Zašto je smrt prvosvećenika ubojici omogućila da napusti grad utočišta?
16 Koliko je dugo nenamjerni ubojica morao ostati u gradu utočišta? Možda do kraja svog života. U svakom slučaju, Zakon je propisivao: “U utočištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar svećenički; pa kad umre poglavar svećenički, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega” (4. Mojsijeva 35:26-28). Zašto je smrt prvosvećenika nenamjernom ubojici omogućila da napusti grad utočišta? Pa, prvosvećenik je bio jedna od najistaknutijih ličnosti u zemlji. Stoga bi njegova smrt predstavljala tako značajan događaj koji bi postao poznat svim plemenima Izraela. Svi izbjeglice u gradovima utočišta mogli su se tada vratiti u svoje domove oslobođeni opasnosti od strane krvnih osvetnika. Zašto? Zato što je Božji zakon određivao da smrću prvosvećenika ističe osvetnikova prilika da pogubi ubojicu, a to su svi znali. Ako bi najbliži rođak nakon toga osvetio smrt, on bi postao ubojicom te bi konačno platio kaznu za ubojstvo.
Trajne koristi
17. Kakve su bile moguće koristi ograničenja nametnutih nenamjernom ubojici?
17 Kakve su bile moguće koristi ograničenja nametnutih nenamjernom ubojici? Ona su mu služila kao podsjetnik da je prouzročio nečiju smrt. Vjerojatno bi od tog vremena nadalje ljudski život smatrao svetim. Osim toga, on sigurno ne bi mogao zaboraviti da se s njim postupalo milosrdno. Budući da mu je ukazano milosrđe, on bi sasvim sigurno želio biti milosrdan prema drugima. Priprema gradova utočišta sa svojim ograničenjima koristila je i ljudima općenito. Kako to? Sasvim sigurno im je urezala u svijest potrebu da ne smiju biti nemarni niti ravnodušni prema ljudskom životu. Kršćani se pritom trebaju podsjetiti koliko je važno da izbjegavaju nemarnost koja bi mogla dovesti do smrti uslijed nesretnog slučaja. Božja nas milosrdna priprema gradova utočišta treba isto tako potaknuti da pokazujemo milosrđe kad je to na mjestu (Jakov 2:13).
18. U kojim je pogledima Božja priprema gradova utočišta bila korisna?
18 Priprema Jehove Boga za gradove utočišta bila je i u drugim pogledima korisna. Ljudi nisu organizirali grupe koje uzimaju zakon u svoje ruke progoneći ubojicu pod pretpostavkom da je kriv još i prije sudske istrage. Umjesto toga, smatrali su ga nedužnim za namjerno ubojstvo te su mu čak pomagali da dođe na sigurno. Osim toga, priprema gradova utočišta bila je sasvim suprotna današnjim pripremama za zatvaranje ubojica u zatvore i kazneno-popravne domove gdje ih javnost financijski podupire i gdje zbog bliskog druženja s drugim prijestupnicima često postanu još i gori zločinci. Pod pripremom gradova utočišta nije bilo potrebno graditi, održavati i čuvati skupe obzidane zatvore, zagrađene željeznim rešetkama, iz kojih zatvorenici tako često pokušavaju pobjeći. Zapravo, ubojica je utekao u “zatvor” i ostao u njemu tijekom određenog vremena. On je morao i raditi, čineći na taj način nešto na korist bližnjima.
19. Koja se pitanja postavljaju s obzirom na gradove utočišta?
19 Jehovina priprema gradova utočišta za zaštitu nenamjernih ubojica u Izraelu bila je zaista milosrdna. Ta je priprema sasvim sigurno unapređivala poštovanje prema životu. Međutim, imaju li ti drevni gradovi utočišta neko značenje za ljude koji žive u 20. stoljeću? Da li bismo pred Jehovom Bogom mogli biti krivi za krv a da nismo ni svjesni da nam je potrebno njegovo milosrđe? Imaju li izraelski gradovi utočišta neko suvremeno značenje za nas?
Kako bi odgovorio?
◻ Kako Jehova gleda na ljudski život?
◻ Kakvu je milosrdnu pripremu Bog učinio za nenamjerne ubojice?
◻ Kako je ubojica dobio pristup u grad utočišta, i koliko je dugo morao ostati u njemu?
◻ Kakve su bile moguće koristi ograničenja nametnutih nenamjernom ubojici?
[Karta na stranici 12]
Izraelski su gradovi utočišta bili prikladno locirani
(Vidi publikaciju)
KEDEŠ rijeka Jordan GOLAN
ŠEHEM RAMOT
HEBRON BEZER