Prihvati Bibliju kao ono što ona zaista jest
“I mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas riječ čuvenja Božijega [“kad ste primili Božju riječ, koju ste čuli od nas”, “NW”] primiste ne kao riječ čovječiju, nego (kao što zaista jest) riječ Božiju, koja i čini u vama koji vjerujete” (1. SOLUNJANIMA 2:13).
1. Kakve informacije sadržane u Bibliji čine tu knjigu zaista izvanrednom?
BIBLIJA je najprevođenija i najdistribuiranija knjiga na svijetu. Otvoreno se priznaje da je ona jedno od najvećih djela književnosti. Međutim, još je važnije da Biblija pruža vodstvo koje hitno trebaju ljudi svih rasa i nacija, bez obzira na njihovo zvanje ili društveni položaj (Otkrivenje 14:6, 7). Na način koji zadovoljava i um i srce, Biblija odgovara na pitanja kao što su: Što je smisao čovjekovog života? (1. Mojsijeva 1:28; Otkrivenje 4:11). Zašto ljudske vladavine nisu u stanju postići trajni mir i sigurnost? (Jeremija 10:23; Otkrivenje 13:1, 2). Zašto ljudi umiru? (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:1-6; Rimljanima 5:12). Kako možemo usred ovog uzburkanog svijeta uspješno izlaziti na kraj sa životnim problemima? (Psalam 119:105; Priče Salamunove 3:5, 6). Što nam donosi budućnost? (Danijel 2:44; Otkrivenje 21:3-5).
2. Zašto Biblija pruža potpuno pouzdane odgovore na naša pitanja?
2 Zašto Biblija autoritativno odgovara na takva pitanja? Zato što je Riječ Božja. Bog je upotrijebio ljude da je napišu, ali kao što je jasno pokazano u 2. Timoteju 3:16: “Sve je pismo od Boga dano.” Biblija nije proizvod privatnog tumačenja ljudskih zbivanja. “Nikad proroštvo [objave o stvarima koje se trebaju dogoditi, božanske zapovijedi, biblijska moralna mjerila] ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi” (2. Petrova 1:21).
3. (a) Navedi primjere koji pokazuju kako su visoko ljudi u različitim zemljama cijenili Bibliju. (b) Zašto su pojedinci bili spremni riskirati svoj život kako bi čitali Pisma?
3 Cijeneći vrijednost Biblije, mnogi su se izlagali riziku da budu zatvoreni, čak i ubijeni, kako bi je posjedovali i čitali. To je prošlih godina bio slučaj u katoličkoj Španjolskoj, gdje se svećenstvo bojalo da će njegov utjecaj oslabiti ako ljudi budu čitali Bibliju na vlastitom jeziku; bio je to slučaj i u Albaniji, gdje su pod ateističkim režimom provedene oštre mjere kako bi se okončao sav religiozni utjecaj. Ipak, bogobojazni su pojedinci brižno čuvali primjerke Pisama, čitali ih i davali ih jedni drugima. Tijekom drugog svjetskog rata, u koncentracionom logoru u Sachsenhausenu, oprezno se prosljeđivalo Bibliju iz jednog bloka zatvorskih ćelija u drugi (premda je to bilo zabranjeno), a oni kojima je Biblija bila dostupna učili su napamet pojedine dijelove kako bi ih prenosili drugima. Tijekom 1950-ih, u tadašnjoj komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, Jehovini svjedoci koji su bili zatvoreni zbog svoje vjere riskirali su dugotrajnu kaznu u samici kad su male dijelove Biblije prosljeđivali od jednog zatvorenika do drugog kako bi ih noću čitali. Zašto su to činili? Zato što su shvatili da je Biblija Riječ Božja i znali su da “čovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu [“svakom izrazu”, NW] što izlazi iz usta Gospodinovih” (5. Mojsijeva 8:3). Ti su izrazi, zapisani u Bibliji, omogućili onim Svjedocima ostati duhovno živima iako su bili izloženi nevjerojatnoj okrutnosti.
4. Kakvo bi mjesto u našem životu trebala zauzimati Biblija?
4 Biblija nije knjiga koju treba jednostavno staviti na policu i s vremena na vrijeme nešto u njoj potražiti, niti je namijenjena da se koristi samo onda kad se suvjernici okupe radi obožavanja. Trebamo je koristiti svaki dan kako bi bacala svjetlo s obzirom na situacije s kojima se suočavamo i pokazivala nam pravi put kojim trebamo ići (Psalam 25:4, 5).
Namijenjena da se čita i razumije
5. (a) Što bi svaki od nas, ako je to ikako moguće, trebao posjedovati? (b) Kako su se ljudi u drevnom Izraelu upoznavali sa sadržajem Pisama? (c) Kako Psalam 19:7-11 utječe na tvoj stav prema čitanju Biblije?
5 U naše je vrijeme Biblija u većini zemalja lako dostupna i mi bodrimo svakog čitaoca Kule stražare da je nabavi. U vrijeme pisanja Biblije nije bilo tiskarskih strojeva. Ljudi uglavnom nisu imali osobne primjerke. Ali Jehova se pobrinuo da njegovi sluge čuju što je u njoj zapisano. Tako izvještaj iz 2. Mojsijeve 24:7 pokazuje da je Mojsije, nakon što je napisao ono što mu je Jehova naredio, ‘uzeo knjigu zavjetnu i pročitao je narodu’ (naglašeno od nas). Kao očevici nadnaravnih pojava na gori Sinaj, shvatili su da je ono što im je Mojsije pročitao bilo od Boga i da su im te informacije potrebne (2. Mojsijeva 19:9, 16-19; 20:22). I mi trebamo znati što je napisano u Božjoj riječi (Psalam 19:7-11).
6. (a) Što je učinio Mojsije prije nego što je izraelska nacija ušla u Obećanu zemlju? (b) Kako možemo oponašati Mojsijev primjer?
6 Kad se izraelska nacija pripremala za prijelaz rijeke Jordana kako bi ušla u Obećanu zemlju i tako ostavila nomadski život u pustoši iza sebe, bilo je prikladno da ponovno razmotri Jehovin Zakon i njegove načine postupanja s njom. Potaknut Božjim duhom, Mojsije je s njima ponovno razmotrio Zakon. Podsjetio ih je na pojedinosti Zakona i naglasio i osnovna načela i stavove koji su trebali utjecati na njihov odnos s Jehovom (5. Mojsijeva 4:9, 35; 7:7, 8; 8:10-14; 10:12, 13). Kad danas prihvaćamo nove zadatke ili se suočavamo s novim životnim situacijama, dobro je da i mi razmotrimo kako bi savjet iz Pisama trebao utjecati na ono što radimo.
7. Što je, kratko vrijeme nakon što su Izraelci prešli Jordan, učinjeno kako bi se Jehovin zakon usjekao u njihove misli i srca?
7 Nedugo nakon što je Izrael prešao rijeku Jordan, narod se ponovno okupio kako bi razmotrio što im je Jehova preko Mojsija rekao. Nacija se sakupila oko 50 kilometara sjeverno od Jeruzalema. Polovina plemenâ bila je pred gorom Ebal a polovina pred gorom Gerizim. Tamo je Jozua ‘pročitao sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo’. Tako su muškarci, žene i djeca, zajedno sa stranim stanovnicima, čuli pravovremeno ponovno izlaganje zakona koji su određivali kakvo bi ponašanje izazvalo Jehovino negodovanje i kakve bi blagoslove dobili kad bi slušali Jehovu (Jozua 8:34, 35). Trebali su biti potpuno svjesni toga što je s Jehovinog stajališta dobro a što zlo. Osim toga, u svoja su srca trebali urezati ljubav prema onome što je dobro i mržnju prema onome što je zlo, kao što to i danas svaki od nas treba učiniti (Psalam 97:10; 119:103, 104; Amos 5:15).
8. Od kakve je koristi bilo periodično čitanje Božje riječi prilikom određenih nacionalnih skupova u Izraelu?
8 Osim čitanjâ Zakona povodom takvih povijesnih prilika, priprema za redovito čitanje Božje riječi bila je u glavnim crtama izložena u 5. Mojsijevoj 31:10-12. Svake sedme godine trebala se okupiti čitava nacija kako bi slušala čitanje Božje riječi. To im je pružalo duhovnu hranu. U njihovim je umovima i srcima održavalo živim obećanja o Sjemenu i na taj je način služilo usmjeravanju vjernih prema Mesiji. Pripreme za duhovno hranjenje, uspostavljene dok su Izraelci bili u pustoši, nisu ukinute kad su ušli u Obećanu zemlju (1. Korinćanima 10:3, 4). Umjesto toga, Božja je Riječ obogaćena uključivanjem daljnjih otkrivenja prorokâ.
9. (a) Jesu li Izraelci čitali Pisma samo kad su se okupili na velikim skupovima? Objasni. (b) Kako se podučavalo iz Pisama u pojedinim obiteljima, i što je bio cilj toga?
9 Razmatranje savjeta iz Božje riječi nije trebalo biti ograničeno samo na one prilike kad se narod okupio na velikom skupu. O dijelovima Riječi Božje i načelima sadržanima u njoj trebali su raspravljati svaki dan (5. Mojsijeva 6:4-9). Danas je u većini mjesta moguće da mladi ljudi imaju osobni primjerak Biblije, i vrlo je korisno za njih da ga posjeduju. No u drevnom Izraelu to nije bilo tako. Tada su se roditelji, kad su podučavali na temelju Božje riječi, morali osloniti na ono što su upamtili i na istine koje su čuvali u svojim srcima te na bilo koje male odlomke koje su možda osobno zapisali. Čestim bi ponavljanjem kod svoje djece nastojali izgraditi ljubav prema Jehovi i njegovim putevima. Nije im bio cilj da samo napune glavu činjenicama već da svakom članu obitelji pomognu živjeti tako da bi očitovao ljubav prema Jehovi i njegovoj Riječi (5. Mojsijeva 11:18, 19, 22, 23).
Čitanje Pisama u sinagogama
10, 11. Kakav se program čitanja Pisama provodio u sinagogama, i kako je Isus gledao na te prilike?
10 Neko vrijeme nakon što su Židovi odvedeni u izgnanstvo u Babilon, osnovane su sinagoge kao mjesta obožavanja. Kako bi se na tim mjestima sastajanja moglo čitati Božju riječ i raspravljati o njoj, izrađeno je više prijepisa Pisama. Taj je činilac doprinio sačuvanju nekih 6 000 drevnih rukopisa koji sadrže dijelove Hebrejskih pisama.
11 Važan segment službe u sinagogi bilo je čitanje Tore, odnosno prvih pet knjiga današnje Biblije. U Djelima apostolskim 15:21 izvještava se da je u prvom stoljeću n. e. takvo čitanje uslijedilo svakog Sabata, i Mišna pokazuje kako se u drugom stoljeću Tora čitala i drugog i petog dana u tjednu. Nekoliko je pojedinaca sudjelovalo u čitanju dodijeljenih dijelova, jedan za drugim. Židovi koji su živjeli u Babilonu imali su običaj svake godine pročitati čitavu Toru; u Palestini je bio običaj pročitati je kroz razdoblje od tri godine. Čitao se i objašnjavao i jedan dio proročkih knjiga. Isus je imao običaj da prisustvuje programu čitanja Biblije na Sabat u mjestu u kojem je živio (Luka 4:16-21).
Osobni odaziv i primjena
12. (a) Kakvu je korist imao narod kad mu je Mojsije čitao Zakon? (b) Kako se narod odazvao?
12 Čitanje nadahnutih Pisama nije trebalo predstavljati puku formalnost. Nije se čitalo samo da se zadovolji znatiželja ljudi. Kad je Mojsije Izraelcima pročitao “knjigu zavjetnu” u ravnici ispred gore Sinaj, učinio je to da bi saznali kakve odgovornosti imaju prema Bogu i da bi udovoljavali tim odgovornostima. Jesu li to činili? Čitanje je zahtijevalo odaziv. Narod je to shvatio i jasno i glasno rekao: “Što je god rekao Gospodin činićemo i slušaćemo” (2. Mojsijeva 24:7; usporedi 2. Mojsijeva 19:8; 24:3).
13. Što je narod trebao raditi kad je Jozua čitao prokletstva za neposlušnost, i kakvu je to svrhu imalo?
13 Kasnije, kad je Jozua naciji čitao obećane blagoslove i kletve, odnosno prokletstva, tražio se odaziv. Nakon svakog prokletstva dana je uputa: “A vas narod neka reče: amen” (5. Mojsijeva 27:4-26). Tako su nakon svake pojedine točke izrazili svoju suglasnost s Jehovinom osudom navedenih zala. Kakav je to samo dojmljiv događaj morao biti kad je čitava nacija gromoglasno izrazila svoju suglasnost!
14. Zašto se u Nehemijino vrijeme javno čitanje Zakona pokazalo naročito korisnim?
14 U danima Nehemije, kad se sav narod okupio u Jeruzalemu da čuje Zakon, shvatili su da ne udovoljavaju u potpunosti uputama zapisanima u njemu. Tom su prilikom bez oklijevanja primijenili ono što su naučili. Kakav je bio rezultat? “Veselje veoma veliko” (Nehemija 8:13-17). Nakon jednog tjedna u kojem su tijekom praznika svaki dan čitali Bibliju, shvatili su da se od njih zahtijeva još više. U molitvi su razmotrili povijest Jehovinog postupanja sa svojim narodom sve od vremena Abrahama. Sve ih je to motiviralo da se zavjetuju da će udovoljavati zahtjevima Zakona, da neće sklapati brakove sa strancima i da će prihvatiti obaveze povezane s održavanjem hrama i njegovom službom (Nehemija, 8-10. poglavlje).
15. Kako upute iz 5. Mojsijeve 6:6-9 pokazuju da podučavanje iz Božje riječi u obiteljima nije trebalo biti puki formalizam?
15 Slično tome, u obiteljskom krugu poučavanje iz Pisama nije trebalo biti puki formalizam. Kao što smo već vidjeli, slikovitim izrazima zapisanima u 5. Mojsijevoj 6:6-9, narodu je rečeno neka Božje riječi ‘veže na ruku za znak’ — pokazujući tako i primjerom i djelom svoju ljubav prema Jehovinim putevima. A Božje su riječi trebali staviti ‘kao počeonik medju oči’ — tako da bi stalno imali na umu načela sadržana u Pismima i koristili ih kao temelj pri donošenju svojih odluka. (Usporedi način izražavanja koji se koristi u 2. Mojsijevoj 13:9, 14-16.) Trebali su ih ‘napisati na dovratnicima od kuće svoje i na vratima svojim’ — označavajući tako svoje domove i zajednice kao mjesta na kojima se poštuje i primjenjuje Božja riječ. Drugim riječima, njihov je život trebao pružati obilje dokaza da ljube Jehovine pravedne naredbe i da ih primjenjuju. Kako im je to samo moglo koristiti! Zauzima li Božja riječ tako istaknuto mjesto u svakodnevnom životu naših obitelji? Nažalost, Židovi su sve to pretvorili u puku formalnost, noseći kutije s navodima Pisma kao da se radi o amajlijama. Njihovo obožavanje više nije dolazilo od srca i Jehova ga je odbacio (Izaija 29:13, 14; Matej 15:7-9).
Odgovornost onih koji su na nadgledničkim položajima
16. Zašto je redovito čitanje Pisama bilo važno za Jozuu?
16 Što se tiče čitanja Pisama, posebna se pažnja usmjeravala na nadglednike nacije. Jehova je rekao Jozui: ‘Drži i tvori sve kako je u njemu [u zakonu] napisano.’ S obzirom na njegovo izvršavanje te odgovornosti, rečeno mu je: “Prigušenim glasom moraš čitati iz nje [iz knjige zakona] dan i noć (...) jer ćeš tada učiniti svoj put uspješnim i tada ćeš postupati mudro” (Jozua 1:7, 8, NW). Kao i svakom kršćanskom nadgledniku danas, i Jozui bi redovito čitanje Pisama pomoglo da jasno zadrži na umu određene zapovijedi koje je Jehova dao svom narodu. Jozua je također trebao razumjeti kako je Jehova pod različitim okolnostima postupao sa svojim slugama. Dok je čitao iskaze o Božjem naumu, za njega je bilo važno da razmišlja o vlastitoj odgovornosti povezanoj s tim naumom.
17. (a) Što su kraljevi, pored samog čitanja Pisama, trebali raditi kako bi iz čitanja na način na koji je to Jehova odredio izvukli korist? (b) Zašto je redovito čitanje Biblije i meditiranje vrlo važno za kršćanske starješine?
17 Jehova je odredio da svatko tko služi kao kralj nad njegovim narodom treba, na početku svog kraljevanja, načiniti prijepis Božjeg Zakona, na osnovi primjerka koji su čuvali svećenici. Tada ga je trebao ‘čitati dok je god živ’. Cilj toga nije bio puko pamćenje njegovog sadržaja. Umjesto toga, trebao je to činiti kako bi ‘naučio bojati se Gospodina Boga’ i kako se “ne bi podiglo srce njegovo iznad braće njegove” (5. Mojsijeva 17:18-20). To je zahtijevalo da duboko meditira o onome što je čitao. Neki su kraljevi očito mislili da su previše zaposleni administrativnim dužnostima a da bi to mogli činiti, te je zbog njihove nemarnosti trpjela cijela nacija. Uloga starješina u kršćanskoj skupštini nipošto nije uloga kraljeva. Ipak, kao što je to bio slučaj kod kraljeva, prijeko je potrebno da starješine čitaju i meditiraju o Božjoj riječi. To će im pomoći sačuvati ispravno gledište o onima koji su povjereni njihovoj brizi. To će im također omogućiti da svoju odgovornost kao učitelji obavljaju na način koji doista služi na čast Bogu i koji duhovno jača sukršćane (Titu 1:9; usporedi Ivan 7:16-18; za razliku od toga usporedi 1. Timoteju 1:6, 7).
18. Koji će nam primjer, a koji je ostavio apostol Pavao, redovito čitanje i proučavanje Biblije pomoći oponašati?
18 Apostol Pavao, kršćanski nadglednik iz prvog stoljeća, dobro je poznavao nadahnuta Pisma. Kad je svjedočio ljudima u drevnom Solunu, bio je u stanju djelotvorno raspravljati s njima na temelju Pisama i pomoći im da razumiju njihovo značenje (Djela apostolska 17:1-4). Dopro je do srca iskrenih slušalaca. Zato su mnogi koji su ga slušali postali vjernici (1. Solunjanima 2:13). Jesi li ti u stanju, kao rezultat svog programa čitanja i proučavanja Biblije, djelotvorno raspravljati na temelju Pisama? Da li mjesto koje u tvom životu zauzima čitanje Biblije i način na koji to radiš dokazuju da si zaista shvatio što to znači posjedovati Riječ Božju? U sljedećem ćemo članku razmotriti kako mogu čak i oni koji imaju vrlo ispunjen vremenski plan potvrdno odgovoriti na ova pitanja.
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto su ljudi bili spremni riskirati svoj život i svoju slobodu kako bi čitali Bibliju?
◻ Kako izvlačimo korist iz razmatranja priprema učinjenih da bi drevni Izrael mogao slušati Božju riječ?
◻ Što bismo trebali uraditi s onim što pročitamo u Bibliji?
◻ Zašto je čitanje Biblije i meditiranje naročito važno za kršćanske starješine?
[Slika na stranici 9]
Jehova je rekao Jozui: “Prigušenim glasom moraš čitati iz nje dan i noć”