“Zakon je Jehovin savršen”

1, 2. Zašto mnogi ljudi ne poštuju zakon, no kakve bismo mi osjećaje mogli gajiti prema Božjim zakonima?

“PARNIČENJE je rupa bez dna, ono (...) proždire sve.” To je rečenica iz knjige koja je tiskana još 1712. Njen je pisac ocrnio pravosudni sustav u kojem se parnice ponekad godinama povlače po sudovima, dovodeći na prosjački štap osobe koje žele pravdu. U mnogim zemljama zakonodavni i pravosudni sustavi toliko su složeni, toliko prožeti nepravdom, predrasudama i nedosljednostima da je prezir prema zakonu naveliko raširen.

² Za razliku od toga, zapazi ove riječi zapisane prije oko 2 700 godina: “Kako ljubim zakon tvoj!” (Psalam 119:97). Zašto je psalmist gajio tako duboke osjećaje? Zato što zakon koji je hvalio nije potjecao od neke svjetovne vlasti, već od Jehove Boga. Dok budeš proučavao Jehovine zakone, vjerojatno ćeš i ti sve više osjećati isto što i psalmist. To će ti proučavanje omogućiti da upoznaš najvećeg pravosudnog stručnjaka u svemiru.

3, 4. Na koje je načine Jehova pokazao da je Zakonodavac?

³ “Jedan je zakonodavac i sudac”, kaže Biblija (Jakov 4:12). I doista, Jehova je jedini pravi Zakonodavac. Čak se i kretanje nebeskih tijela odvija po ‘nebeskim zakonima’ koje je on odredio (Job 38:33, St). Slično tome, i mirijade Jehovinih svetih anđela djeluju u skladu s njegovim zakonom te su zato organizirani po točno određenim položajima i kao njegovi sluge služe pod njegovim zapovjedništvom (Psalam 104:4; Hebrejima 1:7, 14).

⁴ Jehova je i ljudima dao zakone. Svatko od nas ima savjest, koja je odraz Jehovinog osjećaja za pravdu. Ona je svojevrsni unutarnji zakon, pa nam pomaže da razlikujemo ispravno od neispravnog (Rimljanima 2:14). Naši su praroditelji bili blagoslovljeni savršenom savješću i zato im je bila potrebna tek nekolicina zakona (1. Mojsijeva 2:15-17). Međutim, nesavršeni čovjek treba više zakona da bi ga vodili u vršenju Božje volje. Patrijarsi kao što su Noa, Abraham i Jakov dobili su zakone od Jehove Boga i prenijeli ih svojim obiteljima (1. Mojsijeva 6:22; 9:3-6; 18:19; 26:4, 5). Kad je preko Mojsija izraelskom narodu dao kodeks Zakona, Jehova je postao Zakonodavac na dotad neviđen način. Razmatranjem tog zakonika možemo dobro upoznati Jehovin osjećaj za pravdu.

 5. Je li Mojsijev zakon bio preopširna, komplicirana zbirka pravila, i zašto tako odgovaraš?

⁵ Mnogi izgleda misle da je Mojsijev zakon preopširna, komplicirana zbirka pravila. Takvo je poimanje daleko od istine. U čitavom kodeksu ima preko 600 zakona. To možda zvuči previše, ali razmisli o sljedećem: Do kraja 20. stoljeća saveznim zakonima Sjedinjenih Država ispunjeno je više od 150 000 stranica pravnih priručnika. Svake druge godine donese se novih šestotinjak zakona! Stoga, gledajući samo na kvantitetu, Mojsijev zakon nije ni sjena tolikom mnoštvu ljudskih zakona. Unatoč tome, Božji Zakon davao je upute Izraelcima o područjima života kojih se suvremeni zakoni uopće ne dotiču. Napravimo kratki pregled tih uputa.

6, 7. (a) Po čemu se Mojsijev zakon razlikuje od svakog drugog zakonika, i koja je njegova najveća zapovijed? (b) Kako su Izraelci mogli pokazati da prihvaćaju Jehovinu suverenost?

⁶ Zakon je veličao Jehovinu suverenost. U tome Mojsijev zakon nadmašuje svaki drugi zakonik. Njegova najveća zapovijed glasi: “Čuj, Izraele: Jehova je Bog naš jedini Jehova. Zato ljubi Jehovu Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.” Kako je Božji narod trebao dokazati svoju ljubav prema njemu? Trebao mu je služiti podlažući se njegovoj suverenosti (5. Mojsijeva 6:4, 5; 11:13).

⁷ Svaki je Izraelac pokazivao da prihvaća Jehovinu suverenost tako što je bio podložan osobama kojima je bio povjeren autoritet nad njim. Roditelji, poglavari, suci, svećenici, a na koncu i kralj, svi su oni predstavljali Božji autoritet. Jehova je svaku pobunu protiv osoba koje su imale autoritet smatrao pobunom protiv sebe. S druge strane, ako su osobe koje su imale autoritet bile nepravedne ili osorne prema njegovom narodu, prijetila im je opasnost da osjete Jehovin gnjev (2. Mojsijeva 20:12; 22:28; 5. Mojsijeva 1:16, 17; 17:8-20; 19:16, 17). Tako su i jedni i drugi imali odgovornost podržavati Božju suverenost.

 8. Kako je Zakon podržavao Jehovino mjerilo svetosti?

⁸ Zakon je podržavao Jehovino mjerilo svetosti. U izvornom tekstu riječi “svet” i “svetost” pojavljuju se više od 280 puta u Mojsijevom zakonu. Zakon je pomogao Božjem narodu da razlikuje čisto od nečistog navodeći oko 70 različitih stvari koje su Izraelca mogle učiniti ceremonijalno nečistim. Ti su se zakoni ticali osobne higijene, prehrane, pa čak i odstranjivanja izmeta. Oni su uvelike pridonosili boljem zdravlju.a No imali su i uzvišeniju svrhu — trebali su pomoći narodu da ostane u Jehovinoj naklonosti, da ne sudjeluje u grešnom postupanju iskvarenih okolnih naroda. Razmotrimo jedan primjer.

9, 10. Koje je odredbe o spolnim odnosima i rađanju sadržavao savez Zakona, i koje su bile koristi od tih zakona?

⁹ Prema odredbama saveza Zakona, spolnim odnosima i rođenjem djeteta — čak i unutar braka — započinjao je period u kojem je osoba bila nečista (3. Mojsijeva 12:2-4; 15:16-18). Takve odredbe nisu podcjenjivale te čiste Božje darove (1. Mojsijeva 1:28; 2:18-25). Umjesto toga, ti su zakoni podržavali Jehovinu svetost, pomažući njegovim obožavateljima da ostanu čisti. Vrijedno je zapaziti da je obožavanje naroda koji su okruživali Izrael obično bilo popraćeno seksom i ritualima plodnosti. Kanaanska religija uključivala je prostituciju muškaraca i žena. Iskvarenost je tako postajala sve gora i sve se više širila. Za razliku od toga, Zakon je obožavanje Jehove potpuno odjeljivao od svega što je povezano sa seksom.b Imalo je to i drugih prednosti.

¹⁰ Tim se zakonima naučavalo jednu bitnu istinu.c Kako se uopće negativne posljedice Adamovog grijeha prenose s jedne generacije na drugu? Zar do toga ne dolazi putem spolnih odnosa i rađanja? (Rimljanima 5:12). Da, Božji je Zakon podsjećao narod da je grijeh uvijek prisutan. Ustvari, svi smo mi rođeni u grijehu (Psalam 51:5). Da bismo se približili svom svetom Bogu, potrebno nam je oproštenje i otkupljenje.

11, 12. (a) Koje je važno načelo u pravnim pitanjima zagovarao Zakon? (b) Kako je Zakon onemogućavao iskrivljavanje pravde?

¹¹ Zakon je podržavao Jehovinu savršenu pravdu. Mojsijev zakon zagovarao je načelo jednakosti, odnosno ravnopravnosti, u pravnim pitanjima. Zato je u Zakonu rečeno: “Život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu” (5. Mojsijeva 19:21). U skladu s tim, u slučaju zločina kazna je morala biti jednako teška kao i sam zločin. Taj se aspekt Božje pravde provlačio kroz čitav Zakon, a i danas je presudno važan za razumijevanje otkupne žrtve Krista Isusa, kao što će pokazati četrnaesto poglavlje (1. Timoteju 2:5, 6).

¹² U Zakonu su također postojale smjernice kojima se onemogućavalo iskrivljavanje pravde. Naprimjer, da bi neka optužba bila valjana, za nju su trebala postojati barem dva svjedoka. Lažno svjedočenje oštro se kažnjavalo (5. Mojsijeva 19:15, 18, 19). Korupcija i mito bili su također strogo zabranjeni (2. Mojsijeva 23:8; 5. Mojsijeva 27:25). Božji je narod čak i u poslovnim stvarima trebao podržavati Jehovino visoko mjerilo pravde (3. Mojsijeva 19:35, 36; 5. Mojsijeva 23:19, 20). Taj uzvišeni i nepristrani zakonik bio je veliki blagoslov za Izrael!

13, 14. Kako je Zakon poticao na nepristrano i pravedno postupanje s lopovom i njegovom žrtvom?

¹³ Je li Mojsijev zakon bio skup strogih, nemilosrdnih pravila? Nipošto! Kralj David je pod nadahnućem napisao: “Zakon je Jehovin savršen” (Psalam 19:7). Kao što je i sam dobro znao, Zakon je poticao na milosrđe i nepristranost. Na koji način?

¹⁴ Izgleda da je u nekim zemljama zakon danas obzirniji prema kriminalcima i da im više izlazi u susret nego što se brine za žrtve. Naprimjer, lopovi mogu provesti određeno vrijeme u zatvoru. U međuvremenu, žrtve su možda i dalje bez svoje imovine, a ipak moraju plaćati poreze kojima se financira smještaj i prehranu tih kriminalaca. U starom Izraelu zatvori nisu bili onakvi kakvi su danas. Postojala su stroga ograničenja o težini kazni (5. Mojsijeva 25:1-3). Lopov je morao dati žrtvi naknadu za ono što je ukrao. Osim toga, morao joj je i više platiti. Koliko više? Ovisno. Po svemu sudeći, na sucima je bilo da sami odvagnu određene faktore, kao što je pokajanje grešnika. To objašnjava zašto je lopov prema 3. Mojsijevoj 6:1-7 morao dati daleko manju naknadu od one navedene u 2. Mojsijevoj 22:7.

15. Kako je Zakon jamčio milosrđe i pravdu ako bi netko nekog slučajno ubio?

¹⁵ Zakon je milosrdno uzimao u obzir da nisu svi prijestupi učinjeni namjerno. Naprimjer, kad bi čovjek nekoga slučajno ubio, nije morao dati život za život ako je poduzeo potrebne korake i pobjegao u jedan od gradova utočišta diljem Izraela. Nakon što bi suci u tom gradu ispitali njegov slučaj, morao je ostati u njemu do smrti prvosvećenika. Nakon toga bio je slobodan i mogao je živjeti gdje god je želio. Tako je imao korist od Božjeg milosrđa. U isto vrijeme, taj je zakon isticao veliku vrijednost ljudskog života (4. Mojsijeva 15:30, 31; 35:12-25).

16. Kako je Zakon štitio neka prava čovjeka?

¹⁶ Zakon je također štitio prava čovjeka. Obrati pažnju na to kako su dužnici bili zaštićeni. Zakon je zabranjivao da se uđe u kuću dužnika kako bi se zaplijenilo imovinu kao zalog za zajam. Umjesto toga, vjerovnik je morao ostati vani i dozvoliti dužniku da mu donese zalog. Tako je čovjekov dom ostao zaštićen. Ako je vjerovnik uzeo od dužnika gornju haljinu kao jamstvo, morao ju je vratiti čim padne mrak jer je dužnik vjerojatno trebao haljinu da mu ne bude hladno preko noći (5. Mojsijeva 24:10-14).

17, 18. Po čemu su se Izraelci razlikovali od drugih naroda u ratovanju, i zašto?

¹⁷ Čak je i ratovanje bilo regulirano Zakonom. Božji narod nije trebao voditi rat s namjerom da zadovolji puku žudnju za vlašću ili pobjedom, već zato da bi ga zastupao u “ratovima Jehovinim” (4. Mojsijeva 21:14). U mnogo slučajeva Izraelci su najprije trebali dati ljudima priliku da se predaju pod određenim uvjetima. Ako grad ne bi prihvatio te uvjete, Izrael ga je mogao napasti — ali prema pravilima koja je odredio Bog. Za razliku od onog što su činili mnogi vojnici kroz povijest, izraelska vojska nije smjela silovati žene ni sudjelovati u okrutnom pokolju. Ona je čak trebala čuvati okoliš i nije smjela obarati voćke neprijatelja.d Druge vojske nisu imale takva ograničenja (5. Mojsijeva 20:10-15, 19, 20; 21:10-13).

¹⁸ Da li se zgražaš kad čuješ da se u nekim zemljama djecu obučava za vojnike? U starom Izraelu mladić mlađi od 20 godina nije smio stupiti u vojsku (4. Mojsijeva 1:2, 3). Čak se i odrasle muškarce oslobađalo služenja vojske ako su bili previše strašljivi. Muškarac koji se tek oženio nije išao u vojsku godinu dana kako bi mogao dočekati rođenje nasljednika prije nego stupi u tu opasnu službu. Na taj je način, objasnio je Zakon, mladi suprug mogao ‘radovati’ ženu koja mu je nedavno postala supruga (5. Mojsijeva 20:5, 6, 8; 24:5).

19. Koje je odredbe o zaštiti žena, djece, obitelji, udovica i siročadi sadržavao Zakon?

¹⁹ Zakon je također štitio žene, djecu i obitelji jer se brinuo za njih. Roditeljima je zapovijedao da neprestano poklanjaju pažnju svojoj djeci i da ih stalno poučavaju duhovnim stvarima (5. Mojsijeva 6:6, 7). Zabranjivao je sve oblike incesta, koji se kažnjavalo smrću (3. Mojsijeva 18. poglavlje). Isto tako, zabranjivao je preljub, koji toliko često razara obitelji i uništava njihovu sigurnost i dostojanstvo. Zakon se skrbio za udovice i siročad te je najstrože zabranjivao da ih se iskorištava (2. Mojsijeva 20:14; 22:22-24).

20, 21. (a) Zašto je Mojsijev zakon dozvoljavao poligamiju među Izraelcima? (b) Kako se s obzirom na razvod Zakon razlikovao od mjerila koje je Isus kasnije vratio na snagu?

²⁰ Međutim, kad smo već kod obiteljskih stvari, neki bi se mogli pitati: ‘Zašto je Zakon dozvoljavao poligamiju?’ (5. Mojsijeva 21:15-17). Te zakone trebamo razmotriti u svjetlu onog vremena. Osobe koje donose zaključke o Mojsijevom zakonu razmatrajući ga u svjetlu suvremenog doba i kultura sigurno će ga pogrešno shvatiti (Priče Salamunove 18:13). Jehova je još u Edenu odredio mjerilo prema kojem je brak trebao biti trajna veza između jednog muža i jedne žene (1. Mojsijeva 2:18, 20-24). Međutim, u vrijeme kad je Jehova dao Zakon Izraelcima, običaji kao što je poligamija već su stoljećima bili uvriježeni. Jehova je dobro znao da taj ‘tvrdovrat narod’ često neće poslušati ni temeljne zapovijedi, kao što je ona kojom se zabranjuje idolopoklonstvo (2. Mojsijeva 32:9). Stoga je bilo mudro što nije izabrao to vrijeme da promijeni sve njihove običaje vezane uz brak. No ne zaboravi da Jehova nije uveo poligamiju. Međutim, on je putem Mojsijevog zakona regulirao poligamiju među svojim narodom, spriječivši zloupotrebu tog običaja.

²¹ Slično tome, Mojsijev zakon dozvoljavao je čovjeku da se razvede od žene na temelju podosta ozbiljnih razloga (5. Mojsijeva 24:1-4). Isus je to nazvao ustupkom koji je Bog učinio židovskom narodu “zbog tvrdoće [njihovog] srca”. Međutim, ti su ustupci bili privremeni. Isus je za svoje sljedbenike vratio na snagu Jehovino prvobitno mjerilo za brak (Matej 19:8).

22. Na koji je način Mojsijev zakon poticao na ljubav, i prema kome?

²² Možeš li zamisliti da neki današnji zakonodavni sustav potiče na ljubav? Mojsijev zakon izdizao je ljubav iznad svega drugoga. Samo u 5. Mojsijevoj u izvornom tekstu riječ za “ljubav” u raznim oblicima pojavljuje se oko 20 puta. “Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga” bila je druga po važnosti zapovijed u čitavom Zakonu (3. Mojsijeva 19:18; Matej 22:37-40). Pripadnici Božjeg naroda takvu ljubav nisu trebali pokazivati samo jedni prema drugima već i prema došljacima koji su živjeli s njima, imajući na umu da su i Izraelci jednom bili došljaci. Trebali su pokazivati ljubav prema siromašnima i onima u nevolji, pomažući im u materijalnom pogledu, te nisu smjeli iskorištavati njihov loš položaj. Čak im je bilo zapovjeđeno da i s teglećim životinjama budu blagi i obzirni (2. Mojsijeva 23:6; 3. Mojsijeva 19:14, 33, 34; 5. Mojsijeva 22:4, 10; 24:17, 18).

23. Na što je bio potaknut pisac 119. psalma, i što bismo trebali odlučno činiti?

²³ Zar je ijedan drugi narod bio blagoslovljen takvim zakonikom? Ne čudi što je psalmist napisao: “Kako ljubim zakon tvoj!” No njegova ljubav nije bila puki osjećaj. Ona ga je potaknula na djela jer se trudio biti poslušan tom zakonu i živjeti u skladu s njim. Osim toga, nastavio je: “Cijeli dan mislim o [tvom zakonu]” (Psalam 119:11, 97). Da, on je redovito provodio vrijeme u proučavanju Jehovinih zakona. Nema sumnje da je njegova ljubav prema njima rasla dok je to činio. Istovremeno je rasla i njegova ljubav prema Jehovi Bogu, koji je dao te zakone. Neka bi se i ti, dok dalje budeš proučavao Božji zakon, sve više približavao Jehovi, Velikom Zakonodavcu i Bogu pravde.