Što činiš kada dođe do nesuglasica?

SVAKODNEVNO smo u kontaktu s osobama različitih osobnosti. To nam često pričinjava zadovoljstvo i proširuje vidike. No ponekad prouzročuje i nesuglasice, od kojih su neke ozbiljnije, dok se kod drugih radi tek o manjim nesporazumima koje sa sobom nosi životna svakodnevica. Bez obzira na to o kakvim se nesuglasicama radilo, način na koji ih rješavamo utječe na nas u duševnom, emocionalnom i duhovnom pogledu.

Ako činimo sve što je u našoj moći kako bismo sporazumno riješili nesuglasice, vodit ćemo zdraviji život i imati bolje odnose s drugima. Jedna stara izreka kaže: “Mirno je srce život tijelu” (Priče Salamunove 14:30, St).

U oštroj je suprotnosti s tim sljedeća očita istina: “Tko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova” (Priče Salamunove 25:28). Tko bi se od nas želio izložiti navali loših misli koje nas mogu navesti na neispravne postupke — postupke koji mogu naštetiti i drugima i nama? Nekontrolirane, gnjevne reakcije mogu prouzročiti upravo to. U Propovijedi na gori Isus je savjetovao da ispitamo svoj stav, jer on može utjecati na to kako rješavamo nesporazume s drugima (Matej 7:3-5). Umjesto da smo kritični prema drugima, razmišljajmo kako možemo s onima koji nemaju iste nazore ili nisu istog porijekla razviti i sačuvati prijateljstvo.

Prvi je korak u rješavanju umišljene ili stvarne nesuglasice da shvatimo da smo skloni neispravnom razmišljanju i stavovima. Biblija nas podsjeća da svi griješimo ‘i ne dostižemo Božju slavu’ (Rimljanima 3:23). Osim toga, razborito prosuđivanje može pokazati da uzrok našeg problema ne leži u drugoj osobi. S tim u vezi razmotrimo Jonino iskustvo.

Primivši uputstva od Jehove, Jona je krenuo prema Ninivi kako bi propovijedao Božju predstojeću osudu nad njenim stanovnicima. To je imalo dobar ishod, naime cijela se Niniva pokajala i povjerovala je pravom Bogu (Jona 3:5-10). Jehova je smatrao da Ninivljani zbog svog pokajničkog stava zaslužuju oproštenje, pa ih je poštedio. “A Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se” (Jona 4:1). Jonina reakcija na Jehovino milosrđe bila je iznenađujuća. Je li Jona imao razloga srditi se na Jehovu? Jona je očito bio zaokupljen vlastitim osjećajima, razmišljajući da je izgubio ugled kod ljudi iz tog grada. Nije pokazao cijenjenje za Jehovino milosrđe. Jehova je dobrostivo dopustio da Jona doživi zorno iskustvo koje mu je pomoglo da promijeni svoj stav i uvidi nenadmašnu vrijednost Božjeg milosrđa (Jona 4:7-11). Očito je da je Jona, a ne Jehova, trebao promijeniti svoj stav.

Slično tome, trebamo li mi ponekad u nekoj stvari promijeniti svoj stav? Apostol Pavao nas savjetuje: “Prednjačite u pokazivanju časti jedan drugome” (Rimljanima 12:10). Što je time mislio? U određenom smislu potiče nas da budemo razumni i da se s drugim kršćanima ophodimo s dubokim poštovanjem i dostojanstvom. To znači biti svjestan toga da svaki pojedinac ima pravo na slobodu izbora. Pavao nas također podsjeća: “Svatko će nositi svoj vlastiti teret” (Galaćanima 6:5). Kako bi stoga bilo razumno da prije nego što nesuglasice dovedu do prekida dobrih odnosa razmislimo trebamo li mi promijeniti svoj stav! Moramo se svojski truditi usvojiti Jehovin način razmišljanja i čuvati mir s onima koji iskreno ljube Boga (Izaija 55:8, 9).

Zamisli dvoje djece kako se otimaju za istu igračku, povlačeći je sve jače u želji da je dobiju. Otimanje je možda popraćeno ljutitim riječima, sve dok konačno jedno ne popusti ili dok se netko drugi ne umiješa.

U izvještaju iz 1. Mojsijeve saznajemo da je Abraham čuo za svađu svojih pastira s pastirima svog nećaka Lota. Abraham je preuzeo inicijativu i pristupio Lotu riječima: “Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća.” Abraham je bio odlučan ne dozvoliti da ikakav sukob našteti njihovom odnosu. Uz koju cijenu? Bio je spreman žrtvovati svoje pravo izbora koje je imao jer je bio stariji; bio je spreman nečega se odreći. Abraham je dopustio Lotu da izabere kamo želi otići sa svojim kućanstvom i stadima. Lot je na koncu izabrao vegetacijom bujno područje Sodome i Gomore. Abraham i Lot rastali su se u miru (1. Mojsijeva 13:5-12).

Jesmo li mi spremni postupati u duhu u kojem je postupio Abraham kako bismo ostali u miru s drugima? Ovaj događaj iz Biblije pruža izvrstan primjer koji bismo trebali oponašati kada rješavamo nesuglasice. Abraham je poticao: “Nemoj da se svađamo.” Iskreno je želio da se stvar riješi na miran način. Takav poziv da se sačuva mir sigurno će pomoći riješiti svaki nesporazum. Abraham je zatim zaključio riječima “jer smo braća”. Zašto žrtvovati tako dragocjen odnos zbog osobnih želja ili ponosa? Abraham je imao u vidu ono što je važno. Učinio je to čuvajući samopoštovanje i svoju čast, a istovremeno je sačuvao dostojanstvo svog nećaka.

Premda situacija može zahtijevati da netko sa strane intervenira kako bi se riješilo nesuglasice, koliko je samo bolje ako je moguće riješiti stvar u četiri oka! Isus nas potiče da učinimo prvi korak kako bismo se pomirili sa svojim bratom i ispričamo se ako je potrebnoa (Matej 5:23, 24). To će zahtijevati poniznost, no Petar je napisao: “Opašite [se] poniznošću jedan prema drugome, jer Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima” (1. Petrova 5:5). Način na koji se ophodimo sa suobožavateljima izravno utječe na naš odnos s Bogom (1. Ivanova 4:20).

Možda ćemo se morati odreći nečeg na što imamo pravo kako bismo sačuvali mir u kršćanskoj skupštini. Priličan broj onih koji su danas Jehovini svjedoci postali su dijelom Božje obitelji pravih obožavatelja tek zadnjih nekoliko godina. Kako nas to samo raduje! Način na koji se vladamo sigurno utječe kako na njih tako i na druge u skupštini. To je dobar razlog da pažljivo razmislimo o svom odabiru zabave, hobija, društvenih aktivnosti ili zaposlenja, imajući pritom na umu kako će nas drugi gledati. Da li se neki naši postupci ili riječi mogu krivo shvatiti i spotaknuti druge?

Apostol Pavao nas podsjeća: “Sve je dopušteno; ali nije sve korisno. Sve je dopušteno; ali nije sve izgrađujuće. Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:23, 24). Kao kršćani, iskreno smo zainteresirani za promicanje ljubavi i jedinstva u kršćanskom bratstvu (Psalam 133:1; Ivan 13:34, 35).

Riječi mogu učiniti mnogo dobra. “Ljubazne su riječi saće meda, slast duši i zdravlje kostima” (Priče Salamunove 16:24). Zapis o Gedeonovom sprečavanju mogućeg sukoba s Efraimcima ilustrira istinitost ove izreke.

Gedeon je usred bitke protiv Madijanaca zamolio Efraimovo pleme za pomoć. No kada je bitka završila, Efraimci su se okomili na Gedeona i ogorčeno se žalili zašto ih nije pozvao na početku bitke. Izvještaj kaže da “vikahu na nj žestoko”. Gedeon im je odgovorio: “Što sam učinio tako kao vi? nije li pabirčenje Efraimovo bolje nego berba Abijezerova? Vama je u ruke dao Gospodin knezove Madijanske, Oreba i Zeba; pa što ja mogoh učiniti tako kao vi?” (Suci 8:1-3). Dobro biranim, mirnim riječima Gedeon je izbjegao mogući plemenski rat koji bi bio koban. Ljudi iz Efraimovog plemena možda su se osjećali pretjerano važnima ili su bili ponosni. No to nije spriječilo Gedeona u nastojanju da mirno riješi taj problem. Možemo li i mi tako činiti?

Drugi se mogu ispuniti gnjevom i postati neprijateljski raspoloženi prema nama. Uvaži njihove osjećaje i trudi se razumjeti njihova gledišta. Jesmo li mi možda na neki način doprinijeli tome da se tako osjećaju? Ako jesmo, zašto ne bismo priznali da smo i mi djelomično krivi za nesporazum te pokazali da nam je žao što je dio krivice za taj problem i na nama. Nekoliko promišljenih riječi može popraviti narušen odnos (Jakov 3:4). Nekoga tko je uzrujan možda jednostavno treba ljubazno utješiti. Biblija kaže da “kad nestane drva, ugasi se oganj” (Priče Salamunove 26:20). Da, pažljivo birane riječi izrečene u ispravnom duhu mogu ‘utišati gnjev’ i biti pravi lijek (Priče Salamunove 15:1).

Apostol Pavao savjetuje: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima” (Rimljanima 12:18). Istina je da ne možemo kontrolirati tuđe osjećaje, no možemo učiniti svoj dio kako bismo promicali mir. Umjesto da podlegnemo vlastitim nesavršenim reakcijama ili reakcijama drugih, možemo postupati u skladu s razumnim biblijskim načelima. Ako nesuglasice rješavamo onako kako nas Jehova poučava, to će nam donijeti vječan mir i sreću (Izaija 48:17).