Pitanja čitalaca

Kad su Saulovi vojnici jeli meso zajedno s krvlju, zašto nisu bili pogubljeni, budući da je to bila kazna izrečena u Božjem zakonu?

Ovi ljudi povrijedili su Božji zakon o krvi, ali se prema njima moglo pokazati milosrđe jer su imali poštovanje prema njoj, iako su trebali biti pažljiviji u pokazivanju tog poštovanja.

Razmotri situaciju. Izraelci su pod vodstvom kralja Saula i njegovog sina Jonatana bili u ratu s Filistejcima. U jednom trenutku kada ‘se Izraelci vrlo umoriše’ u bitki, Saul se brzopleto zakleo da ovi ljudi ne smiju jesti sve dok neprijatelj ne bude poražen (1. Samuelova 14:24). Ubrzo je njegova zakletva prouzrokovala poteškoće.

Njegovi ljudi dobivali su tešku bitku, ali veliki napor uzeo je svoj danak. Bili su iscrpljeni i izgladnjeli. Što su učinili u tako teškoj situaciji? “I naklopi se narod na plijen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju” (1. Samuelova 14:32).

To je povrijedilo Božji zakon u vezi s krvi, kao što je i jedan od Saulovih ljudi rekao Saulu, govoreći: “Evo narod griješi Gospodinu jedući s krvlju” (1. Samuelova 14:33). Da, u Zakonu se kaže da kad se životinje zakolju, mora se ispustiti krv prije nego se jede meso. Bog nije zahtijevao poduzimanje fanatičkih mjera da bi se ispustila krv. Poduzimanjem razumnih koraka iskrvarenja, njegovi sluge mogli su pokazati poštovanje prema važnosti krvi (5. Mojsijeva 12:15, 16, 21-25). Životinjska krv mogla se koristiti za žrtvovanje na oltaru, ali nije se smjela jesti. Hotimičan prijestup kažnjavao se smrću, jer je Božjem narodu rečeno: “Krv nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi” (3. Mojsijeva 17:10-14).

Da li su vojnici kralja Saula hotimično prekršili zakon? Jesu li u potpunosti pokazali nepoštovanje za božanski zakon u vezi s krvi? (Usporedi 4. Mojsijeva 15:30.)

Ne trebamo izvući takav zaključak. U izvještaju se kaže da su ‘poklali [životinje] na zemlji, i stade narod jesti s krvlju’. Tako su možda na neki način pokušali ispustiti krv (5. Mojsijeva 15:23). Ipak, zbog svog umornog i izgladnjelog stanja, nisu objesili zaklane životinje i uzeli u obzir uobičajeno vrijeme potrebno za iskrvarenje. Klali su ovce i stoku “na zemlji”, što je moglo zaustaviti krvarenje. A oni su i brzo sjekli meso životinja koje je možda ležalo u krvi. Dakle, čak i ako su mislili na poslušnost Božjem zakonu, nisu sve obavili na prikladan način niti do odgovarajuće mjere.

Posljedica toga bila je da ‘narod stade jesti s krvlju’, što je bio grijeh. Saul je to uočio i naredio da mu se dokotrlja veliki kamen. Naredio je vojnicima: “Dovedite svaki k meni vola svojega i ovcu svoju; i ovdje zakoljite i jedite, i ne ćete griješiti Gospodinu jedući s krvlju” (1. Samuelova 14:33, 34). Vojnici koji su bili krivi poslušali su, a ‘Saul načini oltar Gospodinu’ (1. Samuelova 14:35).

Klanje životinja na kamenu vjerojatno je prouzročilo iskrvarenje u dovoljnoj mjeri. Meso životinja otkidalo bi se sa mjesta na kojem se klalo. Možda je Saul na žrtveniku koristio nešto ispuštene krvi kad je tražio Božju milost za one koji su sagriješili. Jehova je pružio milost, očigledno zato što je znao kakve su napore vojnici bili uložili iako su bili jako umorni i gladni. Bog je možda isto tako uzeo u obzir da je Saulova brzopleta zakletva natjerala njegove ljude u tu gotovo beznadnu situaciju.

Ovaj izvještaj pokazuje da nenadana situacija nije izgovor za omalovažavanje božanskog zakona. To bi nam također trebalo pomoći da uočimo potrebu pažljivog razmišljanja prije nego se zaklinjemo, jer brzoplet zavjet može prouzročiti probleme za nas osobno a i za druge (Propovjednik 5:4-6).