ZA MLADOG zemljoradnika koji se zvao Elizej dan koji je započeo kao uobičajeni dan oranja pokazao se najznačajnijim danom njegovog života. Dok je radio na polju, Elizeja je neočekivano posjetio Ilija, izraelski najistaknutiji prorok. ‘Što on želi od mene?’ možda se pitao Elizej. Nije morao dugo čekati na odgovor. Ilija je bacio svoju službenu odjeću na Elizeja, pokazujući da će jednog dana Elizej biti njegov nasljednik. Elizej njegov poziv nije smatrao nevažnim. Odmah je ostavio svoje polje da bi postao Ilijin sluga (1. Carevima 19:19-21).

Kada je bio pozvan u posebnu službu s Ilijom, Elizej je odmah ostavio svoje polje da bi služio izraelskom najistaknutijem proroku. Očito su neke njegove dužnosti bile poput onih koje obavljaju sluge, jer je postao poznat kao onaj “koji je Iliji polijevao vodom ruke”c (2. Carevima 3:11). Usprkos tome, Elizej je na svoj posao gledao kao na prednost i lojalno je ostao uz Iliju.

Mnogi Božji sluge danas ispoljavaju sličan duh samopožrtvovnosti. Neki su ostavili svoja “polja”, svoj posao, da bi propovijedali dobru vijest na udaljenim područjima ili da bi služili kao članovi betelske obitelji. Drugi putuju u strane zemlje da bi radili na građevinskim projektima Društva. Mnogi su prihvatili poslove koji se smatraju niskima. Pa ipak, nitko tko robuje za Jehovu ne obavlja beznačajnu službu. Jehova cijeni sve koji mu služe drage volje i blagoslovit će njihov duh samopožrtvovnosti (Marko 10:29, 30).