Jemen — zemlja puna iznenađenja

ARAPSKI poluotok! Kad pomisle na ovaj egzotični dio svijeta, ljudi često zamišljaju pješčane dine, deve i karavane. No, premda su pustinjske dine i neobično visoke temperature obilježje velikog dijela ovog kraja, on ima i druga obilježja koja bi vas mogla prilično iznenaditi.

Uzmimo, naprimjer, državu Jemen, lakat kopna okrenut prema Crvenom moru i Adenskom zaljevu. Jemen nipošto nije pusto pješčano prostranstvo, već je zemlja planina i klisura; zemlja grožđa, marelica i drugog primamljivog voća; zemlja zadivljujuće arhitekture. Iako žarka pustinjska vrućina pali obalni pojas Jemena, moglo bi vas iznenaditi kad biste saznali kako u brdovitim predjelima vlada ugodna umjerena klima. Kršćanima je, međutim, naročito zanimljiva njena bogata povijest — povijest koja seže unatrag sve do biblijskih vremena.

Put tamjana

U drevna je vremena veliko bogatstvo došlo u ovaj dio svijeta zahvaljujući hiru prirode — pasatnim vjetrovima s Indijskog oceana koji su donosili vlagu južnom obalnom pojasu Arabije. Ti su vlažni vjetrovi doprinijeli stvaranju idealnih uvjeta za rast smolastog drveća čija kora proizvodi biljnu smolu nazvanu tamjan.a Kad ga se spali, tamjan stvara slatkasti miris, što ga čini vrlo traženim zbog upotrebe u religioznim svečanostima. Zemlja koja se danas naziva Jemen postala je poznata po trgovini tamjanom.

U Jemenu se možda nalazio i drevni Ofir — iz kojeg je nekad poticalo najkvalitetnije zlato (Job 22:24; 28:15, 16; Psalam 45:9). Što god da je bilo posrijedi, Jemen je bio raskrsnica drevnih karavana deva koji su prenosili zlato, tamjan i začine u udaljene krajeve, kao što su drevna Palestina i Tir (Ezehijel 27:2, 22-25). To je donijelo veliko bogatstvo, ne samo trgovcima, već i mnogim kraljevstvima duž puta koja su utjerivala danak od karavana.

Sapsko kraljevstvo, za koje se smatra da se nalazilo u današnjem istočnom Jemenu, zavladalo je karavanskim putem. Postalo je znamenito po trgovini tamjanom, mirhom, zlatom, dragim kamenjem i bjelokosti (Izaija 60:6). U Salamunovo je vrijeme Sapska kraljica putovala “s kraja zemlje” da bi neposredno čula kraljevu mudrost (Matej 12:42). Prema biblijskom povijesnom izvještaju, došla je u Jeruzalem sa “silnom pratnjom, s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja” (1. Carevima 10:1, 2). Jemenci još i danas čuvaju uspomenu na ovu kraljicu. Mada je se ne spominje u Kuranu, islamska je tradicija naziva Bilqīs — imenom koje se pojavljuje na mnogim trgovačkim proizvodima u Jemenu.

Stoljeća propadanja

Stoljećima je Jemen uživao tako ogromno blagostanje da su mu Rimljani nadjenuli latinsko ime Arabia felix ili “Sretna Arabija”. No, kad su Rimljani otpalo kršćanstvo učinili državnom religijom, smanjila se potražnja za tamjanom. Daljnje propadanje Jemena pospješilo je katastrofalno uništenje velike brane kod Mariba — žarišne točke ogromnog sustava za navodnjavanje koji je još od osmog stoljeća opskrbljivao ovaj kraj vodom.

Jemen je nakratko ponovo dospio u centar pažnje zahvaljujući rastućoj popularnosti još jednog proizvoda — kave. Oko 1610. Evropljani su otkrili privlačan miris i okus ovih egzotičnih zrnaca iz jemenskih brdovitih područja. Grad Moka, na južnom kraju Crvenog mora, postao je glavna luka za izvoz kave. “Moka” je stoga postao sinonim za arapsku kavu i uobičajena riječ na sjevernoj hemisferi.

Međutim, nije dugo trebalo da se biljku kave izveze i uspješno uzgoji i u drugim zemljama. Kao posljedica toga, Moka je počela propadati. Iako je kava još uvijek veliki izvozni proizvod Jemena, Moka je danas tek nešto više od tihe ribarske luke.

Pogled na glavni grad Jemena

Mada je izblijedjela njegova prijašnja slava, Jemen još uvijek ima zanimljiva — i iznenađujuća — obilježja. Glavni grad San’a nalazi se na visoravni od preko 2 000 metara te ima ugodnu umjerenu klimu. Većina 12-milijunskog jemenskog stanovništva — što iznosi oko trećinu stanovništva čitave Arabije — ne živi u žarkoj pustinji, već na ovoj visoravni, kao i u brdima kojih je puna zemlja.

San’a je stara nekoliko tisuća godina, a njena je drevnost vidljiva u arhitekturi. Kamena zdanja ukrašena su vapnenim ornamentima na prozorima, rešetkastim svodovima i višebojnim staklenim mozaicima. U nekim se dijelovima grada stara i nova zdanja nalaze jedna pored drugih i praktički ih se ne može razlikovati. No, u spletu ulica starog dijela San’e mogu se vidjeti zdanja — od kojih neka imaju osam ili više katova — koja očito postoje već stoljećima.

Na izlasku iz starog dijela San’e prolazi se kroz srednjovjekovna velika gradska vrata i krivuda brdovitim područjem. S tornjevima visokim četiri ili više katova koji ga okružuju i obrambenim zidom izgrađenim bez cementa i žbuke, svako selo izgleda kao ogroman dvorac uzidan u brdo. Doista, neka se sela tako skladno uklapaju u okoliš da ih se može opaziti tek izbliza.

Netko bi se mogao iznenaditi da ljudi mogu živjeti u tako visokim brdima. No, gledajući još dalje, vidi se niz naselja sličnih utvrdama koja su smještena na još većoj visini. Zidom ograđene terase na strmim obroncima okružuju ova brdska sela.

Jemensko stanovništvo

Posjetioci sa Zapada pretpostavljaju da su Jemenci egzotični. No, stvarnost može čak nadmašiti očekivanja. Brdski urođenici mogu u prvi mah izgledati prilično opasno. Odjeveni su u fuutu, odjevni predmet sličan suknji kojeg se omota oko tijela, i široki pojas za kojeg je zataknut vrlo upadljiv bodež. Mnogi u selima nose čak i velike strojnice na ramenima.

Jemenci se doista ponose svojim oružjem. Čitavi dijelovi tržnice namijenjeni su prodaji zavinutog noža, jambiyya. Obično ga nose dječaci od 14 godina naviše kao znak muževnosti. No, čak se i male dječake može vidjeti kako ih nose. Drška bodeža može biti napravljena od plastike, drveta ili vrlo skupocjenog nosorogovog roga, a korice su često ukrašene prekrasnim ručnim radom. Oštrica je vrlo oštra. Nasreću, bodeži uglavnom služe za ukras. Jemenci su zapravo vrlo gostoljubivi i cijene svaki pokušaj posjetitelja da započnu razgovor.

Zapadnjačkom oku Jemenke ne izgledaju ništa manje egzotično. Odijevaju se u tamne boje i potpuno su pokrivene velom, ne otkrivajući čak ni oči. Život im nije lak. Žene u brdskim selima dugo i naporno rade noseći vodu, hranu za životinje i gorivo. Velike obitelji su tradicija.

Posjet tržnicama pruža još jednu priliku da se promatra kako žive ovi zanimljivi ljudi. Trgovine sa začinima vrlo ugodno mirišu. Pri pogledu na šipak, breskve, marelice, grožđe i bademe stvaraju se zazubice. Obrtnici se bave obradom kože, zlata, srebra i drugih metala.

Na tržnici se također može naići na mnoge suqove, ili trgovine, u kojima se prodaje katovo lišće. Kad ga se žvače ili sisa, djeluje poput blagog stimulansa; neki tvrde da stvara ovisnost. U svakom slučaju, žvakanje kata ima veliku ulogu u životu Jemenaca. Veliki dijelovi obronaka brda namijenjeni su uzgoju kata. Skupine ljudi satima će žvakati lišće uživajući pritom u razgovoru. Neki k tome žvaču kat dok rade — ili čak dok voze.

Međutim, žvakanje kata predstavlja vrlo skupu naviku, koja stoji i do trećine primanja jemenske obitelji. Neki također ukazuju na opasnosti po zdravlje, uključujući deformitet obraza, smetnje pri snu, pomanjkanje apetita te crijevne bolesti. Stoga su neki vladini službenici izrazili svoje neslaganje u pogledu ove droge. No, zasad postoji vrlo malo pokazatelja da kat gubi utjecaj na Jemence.

Očigledno je, međutim, da tradicionalni način života uzmiče pred zapadnjačkom modernizacijom. Mnogi su muškarci otišli na rad u inozemstvo. Neke su se obitelji preselile u gradove, izlažući tako mlade utjecaju uvozne muzike i stranih videa. Razumljivo je da ne očekuju svi gorljivo da vide kako se njihova zemlja pretvara u moderan svijet.

Stoga će biti zanimljivo vidjeti što ovoj zemlji donosi budućnost. Relativno malo je učinjeno na istraživanju arheoloških ruševina u toj zemlji, a možda će u budućnosti iskapanja otkriti neke zanimljive tajne slavne prošlosti Jemena. U međuvremenu, Jemen pustolovnom putniku pruža obilje razloga da posjeti ovu zemlju punu iznenađenja. (Prilog suradnika.)

[Bilješka]

[Slika na stranicama 24 i 25]

Bab-el-Yemen, San’ina vrata koja vode u stari dio grada

[Slika na stranici 26]

Desno: Sajam bodeža u San’i

[Slika na stranici 26]

Dolje: Mala naselja uklapaju se u svoj okoliš