Je li Biblija proturječna?
AUTOR Henry Van Dyke je jednom napisao: “Rođena na istoku, a odjevena u orijentalni oblik i slikovitost izražavanja, Biblija poznatim stopama korača putovima cijelog svijeta i ulazi u zemlju za zemljom da bi svugdje pronašla svoje. Ona je čovjekovom srcu naučila govoriti na stotinama jezika. Djeca njene priče slušaju s čuđenjem i radošću, a mudri ljudi razmišljaju o njima kao o životnim parabolama. Zli i ponosni strepe od njenih upozorenja, a za povrijeđene i pokajnike ona govori majčinim glasom. (...) Nema čovjeka koji je siromašan ili usamljen ako posjeduje ovo blago.”
Biblija je zaista “naučila govoriti na stotinama jezika”. Najmanje jedna od njenih 66 knjiga prevedena je na 1 970 jezika. Milijuni Bibliju smatraju darom od Boga i čitaju je s uživanjem na svoju vlastitu korist. Drugi pak govore da sadrži proturječja i da je stoga nepouzdana. Što otkriva pažljivo istraživanje?
Kao što je vidljivo na našoj naslovnoj stranici, Bog je za pisanje Biblije koristio vjerne muževe. Zaista, pažljiva analiza Biblije otkriva da ju je napisalo oko 40 muževa u razdoblju od 16 stoljeća. Jesu li oni bili profesionalni pisci? Ne. Među njima može se naći pastir, ribar, poreznik, liječnik, izrađivač šatora, svećenik, prorok i kralj. Njeni spisi često spominju ljude i običaje koji su za nas u dvadesetom stoljeću neobični. Zapravo, i sami pisci Biblije nisu uvijek razumjeli značenje onog što su pisali (Danijel 12:8-10). Zato ne trebamo biti iznenađeni naiđemo li na određene poteškoće pri čitanju Biblije.
Mogu li se takve poteškoće razriješiti? Je li Biblija proturječna? Da bismo dobili odgovor, razmotrimo neke primjere.
Jesu li ovo stvarne poteškoće?
▪ Gdje je Kain našao svoju ženu? (1. Mojsijeva 4:17).
Netko bi mogao pomisliti da su nakon ubojstva Abela na Zemlji ostali samo još njegov brat Kain, na kome je ležala krivnja za to ubojstvo, i njegovi roditelji, Adam i Eva. Međutim, Adam i Eva su imali veliku obitelj. Prema Postanku 5:3, 4 (Stvarnost), Adam je imao sina po imenu Šet. Izvještaj se nastavlja: “Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.” Tako je Kain oženio svoju sestru ili možda jednu od svojih nećakinja. Budući da se čovječanstvo tada nalazilo sasvim blizu ljudskog savršenstva, takav brak očito nije nosio zdravstvene rizike koji bi danas mogli ugroziti njegovo potomstvo.
▪ Tko je Josipa prodao u Egipat?
Postanak 37:27 kaže da su Josipa njegova braća odlučila prodati nekim Jišmaelcima. No, sljedeći stih dodaje: “Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.” Je li Josip bio prodan Jišmaelcima ili Midjanima? Pa, Midjani su također mogli biti nazvani Jišmaelcima, s kojima su bili u srodstvu preko svog praoca Abrahama. Ili su midjanski trgovci mogli putovati s karavanom Jišmaelaca. Bilo kako bilo, Josipa su prodala braća, a kasnije im je on mogao reći: “Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat” (Postanak 45:4, St).
▪ Koliko je Izraelaca poginulo zbog upuštanja u nemoralne odnose s moapskim ženama i zbog sudjelovanja u obožavanju Baala peorskog?
Brojevi 25:9 iznose: “A onih koji su od pomora [od Boga zbog svog zlog vladanja] pomrli bilo je dvadeset i četiri tisuće” (St). Međutim, apostol Pavao je rekao: “Ne griješimo bludno, kao što su neki od njih [Izraelaca u pustoši] sagriješili, te ih je u jedan dan palo dvadest i tri tisuće” (1. Korinćanima 10:8, St). Možda je pobijenih bilo između 23 000 i 24 000, tako da bi obje brojke zadovoljavale. Ipak, knjiga Brojeva posebno ukazuje da su suci pobili “sve narodne glavare” umiješane u ovaj grijeh (Brojevi 25:4, 5, St). Možda je bilo 1 000 tih krivih ‘glavara’, što bi zajedno s 23 000, koje je spomenuo Pavao, činilo ukupno 24 000. Dok su 23 000 pale kao neposredne žrtve Božjeg biča, svih 24 000 je iskusilo Jehovin bič jer je svaki od njih poginuo pod svojom osudom (Ponovljeni zakonik 4:3, St).
▪ Budući da je Agag bio suvremenik izraelskog kralja Saula, ne predstavlja li tada Balaamovo ranije ukazivanje na amalečkog vladara s tim imenom nesuglasje?
Otprilike oko 1473. pr. n. e., Balaam je prorekao da će kralj Izraela “nadvisit Agaga” (Brojevi 24:7, St). Agag se kasnije ne spominje sve do vladavine kralja Saula (1117-1078. pr. n. e.) (1. Samuelova 15:8). No, to nije bilo nesuglasje, jer je “Agag” mogla biti kraljevska titula slična faraonovoj u Egiptu. Također je moguće da je Agag bilo osobno ime koje su redovito koristili amalečki vladari.
▪ Tko je naveo Davida da broji Izraelce?
Druga Samuelova 24:1 iznosi: “Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida [ili: “kad je David bio potaknut”, New World Translation, fusnota] protiv njih govoreći: ‘Idi, izbroj Izraelce i Judejce!’ ” (St). Međutim, Jehova nije bio taj koji je kralja Davida naveo na grijeh, jer 1. Ljetopisa 21:1 kaže: “Tada Satan [ili: “protivnik”, NW, fusnota] ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce” (St). Bog je bio nezadovoljan Izraelcima pa je zato Sotoni Đavolu dozvolio da na njih navede taj grijeh. Iz tog razloga i 2. Samuelova 24:1 daje dojam kao da je to učinio sam Bog. Zanimljivo, prijevod Josepha B. Rotherhama glasi: “Gnjev Yahweh raspali se protiv Izraela, tako da je pustio Davida da bude pokrenut protiv njih govoreći: Idi prebroj Izraela i Judu.”
▪ Kako se mogu uskladiti različite brojke koje se u Davidovom prebrojavanju iznose za Izraelce i Judejce?
U 2. Samuelovoj 24:9 brojke iznose 800 000 Izraelaca i 500 000 Judejaca, dok 1. Dnevnika 21:5 spominje 1 100 000 za boj sposobnih Izraelaca i 470 000 Judejaca. U kraljevskoj službi se redovno nalazilo 280 000 vojnika podijeljenih u 12 grupa, a svaka grupa je brojala 24 000, i svaka grupa je služila jedan mjesec u godini. Ovdje treba dodati još 12 000 slugu 12 plemenskih kneževa, što je ukupno davalo 300 000. Očito je da 1 100 000 spomenutih u 1. Dnevnika 21:5, za razliku od 2. Samuelove 24:9, uključuje ovih 300 000 već unovačenih muškaraca (4. Mojsijeva 1:16; 5. Mojsijeva 1:15; 1. Dnevnika 27:1-22). U pogledu Jude, 2. Samuelova 24:9 je očigledno uključila 30 000 muškaraca u vojsci promatrača smještene na filistejskim granicama, a koji nisu bili uključeni u broj naveden u 1. Dnevnika 21:5 (2. Samuelova 6:1). Ukoliko se podsjetimo da su 2. Samuelovu i 1. Dnevnika napisala dva čovjeka s različitim pogledima i ciljevima, možemo lako uskladiti ove brojke.
▪ Tko je bio otac Šealtiela?
Određeni tekstovi ukazuju da je tjelesni otac Šealtiela bio Jekonija (kralj Jojakin) (1. Ljetopisa 3:16-18, St; Matej 1:12). Međutim pisac Evanđelja Luka je Šealtiela nazvao ‘sinom Nerijnim’ (Luka 3:27). Neri je očigledno Šealtielu za ženu dao svoju kćer. Budući da je među Hebrejima bilo uobičajeno da se zetovi nazivaju sinovima, a posebno u rodoslovnim popisima, Luka je s pravom Šealtiela mogao nazvati sinom Nerinim. Luka je slično i Josipa označio sinom Helija, koji je zapravo bio otac Josipove žene, Marije (Luka 3:23).
Usklađivanje tekstova o Isusu
▪ Iz koliko ljudi je Isus Krist istjerao demone koji su potom ovladali velikim krdom svinja?
Pisac Evanđelja Matej spominje dvojicu, a Marko i Luka samo jednog (Matej 8:28; Marko 5:2; Luka 8:27). Izgleda da su Marko i Luka pažnju usmjerili samo jednom demonom opsjednutom čovjeku, jer se Isus obratio njemu i njegov je slučaj bio upečatljiviji. Moguće je da je taj čovjek bio nasilniji, ili je dulje patio pod vlašću demona. Kasnije se, možda, samo taj čovjek htio pridružiti Isusu (Marko 5:18-20). U donekle sličnoj situaciji, Matej je govorio o dva slijepca koje je Isus ozdravio, dok su Marko i Luka spomenuli samo jednog (Matej 20:29-34; Marko 10:46; Luka 18:35). Ovo nije bilo proturječno, jer je postojao najmanje jedan takav čovjek.
▪ Koje je boje bila haljina koju je Isus nosio na dan svoje smrti?
Prema Marku (15:17, NW) i Ivanu (19:2, NW), vojnici su na Isusa stavili grimiznu haljinu. Međutim, Matej (27:28) ju je nazvao ‘skrletnom kabanicom’, naglašavajući njenu crvenu boju. Budući da je grimizna bilo koja boja koja u sebi ima komponente crvene i plave boje, Marko i Ivan se slažu da je haljina imala crvenu nijansu. Odsjaj svjetla i pozadina mogli su haljini dati različiti ton boje, a pisci Evanđelja su spomenuli boju koja je njima, ili onima od kojih su dobili svoje informacije, izgledala najjača. Manja varijacija pokazuje individualnost pisaca i dokazuje da među njima nije postojao neki tajni dogovor.
▪ Tko je nosio Isusov mučenički stup?
Ivan (19:17, St) kaže: “A on, noseći svoj križ [mučenički stup, NW] uziđe na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.” No, Matej (27:32, St), Marko (15:21), i Luka (23:26) kažu da “izlazeći sretoše nekog Cirenca, imenom Šimuna, i prisiliše ga da mu ponese križ”. Isus je nosio svoj mučenički stup, kako je naveo Ivan. Međutim, u svom sažetom izvještaju, Ivan nije dodao pojedinost da je Šimun kasnije morao nositi stup. Dakle, izvještaji Evanđelja u pogledu toga stoje u skladu.
▪ Kako je umro Juda Iskariot?
Matej 27:5 govori da se Juda sam objesio, dok Djela apostolska 1:18 (St) iznose kako je “pao na lice i pukao po sredini tako da mu se prosula sva utroba”. Dok se Matej, izgleda, bavi načinom pokušaja samoubojstva, Djela apostolska opisuju posljedice. Juda je očito privezao uže za granu drveta, stavio omču oko vrata, te se pokušao usmrtiti skočivši s litice. Izgleda da je pukla ili grana ili uže, tako da se sunovratio i raspukao se na stijenama u podnožju. Topografija okoline Jeruzalema takav zaključak čini razumnim.
Kako ćeš ti gledati na to?
Ako u Bibliji naiđemo na naizgledna nesuglasja, dobro je uvidjeti da ljudi često kažu nešto što izgleda proturječnim, ali se može lako objasniti ili razumjeti. Naprimjer, poslovni čovjek se može s nekim dopisivati tako da svojoj sekretarici diktira pismo. Kad bi ga se upitalo tko je napisao pismo, rekao bi da je to bio on. No, budući da je njegova sekretarica natipkala pismo i odnijela ga na poštu, ona bi mogla reći da ga je poslala. Na sličan način nije proturječna izjava Mateja (8:5) kad je rekao da je vojni zapovjednik došao Isusu i zamolio ga za uslugu, s onom Luke (7:2, 3) u kojoj stoji da je taj čovjek poslao predstavnike.
Prethodni primjeri pokazuju da se biblijske poteškoće mogu riješiti. Dakle, postoje dobri razlozi za posjedovanje pozitivnog stava prema Pismima. Takav duh se preporučuje sljedećim riječima koje se pojavljuju u jednoj obiteljskoj Bibliji izdanoj 1876:
“Ispravan duh kojim se treba nositi s ovim poteškoćama jest, udaljiti ih što je više moguće, prionuti istini i podrediti joj se, čak i kad se svaki oblak i ne može s nje ukloniti. Trebamo oponašati primjer apostola koji su, kad su neki učenici bili povrijeđeni, kako su to nazvali, ‘tvrdom besjedom’, da bi se odrekli Krista, svaku primjedbu ušutkali ovim: ‘Gospodine! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života. I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Krist, sin Boga živoga’. Kad vidimo da je jedna istina naizgled u suprotnosti s drugom istinom, pokušajmo ih pomiriti, i tako pomirene pokazati ih svima” (Ivan 6:60-69).
Hoćeš li zauzeti takav stav? Nakon ispitivanja samo nekolicine primjera koji su pokazali sklad Pisama, nadamo se da ćeš se složiti s psalmistom koji je rekao Bogu: “Srž je riječi tvoje istina” (Psalam 119:160, St). Jehovini svjedoci zauzimaju takav stav prema cijeloj Bibliji i rado će objasniti razloge svoje vjere u nju. Zašto ne bi s njima razgovarao o toj neusporedivoj knjizi? Njena ohrabrujuća poruka te može ispuniti istinskom nadom i srećom.
[Slika na stranici 7]
Jeste li upitali Jehovine svjedoke zašto imaju vjeru u Bibliju?