33. (a) Kako je započelo 70-godišnje opustošenje, “da bi se ispunila riječ Jehovina”? (b) Koji se povijesni proglas spominje u posljednja dva retka Druge ljetopisa?

³³ Na koncu se Sidkija pobunio protiv babilonskog jarma, no Nebukadnezar ovog puta nije imao milosti. Jehova je bio silno gnjevan i Judin narod više nije mogao izbjeći kaznu. Jeruzalem je bio osvojen, njegov hram opljačkan i spaljen, a preživjeli su nakon 18-mjesečne opsade bili odvedeni u zarobljeništvo u Babilon. Judina je zemlja bila opustošena. Upravo je te godine, 607. pr. n. e., zemlja počela počivati “da bi se ispunila riječ Jehovina koju je objavio ustima Jeremijinim, (...) dok se nije navršilo sedamdeset godina” (36:21). Pisac ljetopisa zatim preskače gotovo 70 godina kako bi u posljednja dva retka zabilježio povijesni Kirov proglas koji je bio izdan 537. pr. n. e. Židovski zarobljenici bit će oslobođeni! Jeruzalem će biti obnovljen!

35. Koje su važne stvari dokazane u završnim recima Druge ljetopisa?

³⁵ Završni reci Druge ljetopisa (36:17-23) uvjerljivo dokazuju da se ispunilo proročanstvo iz Jeremije 25:12 i usto pokazuju da je trebalo proći punih 70 godina od potpunog opustošenja zemlje do obnavljanja službe Jehovi u Jeruzalemu 537. pr. n. e. Iz toga se može zaključiti da je to opustošenje započelo 607. pr. n. e.c (Jer. 29:10; 2. Kralj. 25:1-26; Ezra 3:1-6).