Mudra, hrabra i požrtvovna žena

VELIČANSTVENOM prijestolnom dvoranom palače u Šušanu zavladala je tišina. Među velebnim stupovima i bogato ukrašenim zidovima čuli su se samo Esterini polagani koraci i šuštanje njene prekrasne haljine. Srce joj je lupalo sve jače i jače dok je odmjerenim korakom prilazila kraljevom prijestolju. Više nije bilo povratka. Netremice je gledala u lice čovjeka koji je u svojim rukama držao njen život i sa zebnjom u srcu iščekivala njegov idući potez.

Kralj ni na trenutak nije skrenuo pogleda s nje. Kad je prišla bliže prijestolju, pružio je prema njoj svoje zlatno žezlo. Tom naizgled sasvim običnom gestom pokazao je da joj ne zamjera prijestup koji je upravo počinila kad se nepozvana pojavila pred njim. Estera je znala da više ne mora strahovati za svoj život. Približivši se prijestolju, ispružila je ruku i dotaknula vrh žezla. Bila je zacijelo veoma zahvalna što joj je njen muž ukazao milost (Estera 5:1, 2).a

Kralj Ahasver bio je veoma bogat čovjek i imao je neizmjernu moć. I sam pogled na njegovu palaču, prijestolje, pa čak i njegovu skupocjenu haljinu izazivao je strahopoštovanje. Ipak, taj nesmiljeni vladar Esteri je pokazao naklonost. U njegovom je činu mogla prepoznati da je voli. Kad mu je pristupila, rekao joj je: “Koja ti je želja, kraljice Estero, i što tražiš? Ako je i do polovine kraljevstva, dat će ti se” (Estera 5:3).

Estera je pokazala iznimnu hrabrost i čvrstu vjeru u Boga. Usudila se doći nepozvana pred kralja da ga moli za živote svojih sunarodnjaka kojima je prijetio koban udes zbog zavjere što ju je skovao njegov savjetnik Haman. No njenim se brigama još nije nazirao kraj. Morala je ponosnog vladara uvjeriti da ga je njegov najpouzdaniji savjetnik na prijevaru naveo da potpiše smrtnu presudu njenom narodu. Kako je kralju prenijela tu neugodnu vijest?

Kako je Estera postupila kad je dobila priliku da kaže kralju zašto je došla k njemu? Razborito je procijenila da ne bi bilo prilično kralju iznijeti problem pred svom dvorskom svitom. Dobro je znala da bi time nanijela sramotu svome mužu te Hamanu dala priliku da pobije njene optužbe. Što je stoga učinila? Postupila je po načelu koje je mnogo stoljeća ranije pod Božjim nadahnućem napisao kralj Salamun: “Sve ima svoje vrijeme, (...) vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori” (Propovjednik 3:1, 7). Nije teško zamisliti da je Mordokaj, pobožan čovjek koji je odgojio Esteru, svoju pokćerku od malih nogu učio zašto je mudro u životu se voditi Jehovinim načelima. Zbog toga možemo biti sigurni da je bila svjesna toga koliko je važno izabrati pravi trenutak da kaže kralju što joj je na srcu.

Rekla je: “Ako je kralju po volji, neka dođe kralj s Hamanom danas na gozbu koju sam mu priredila” (Estera 5:4). Kralj je pristao doći na gozbu te naredio da se Hamanu uruči kraljičin poziv. Estera je uistinu postupila mudro jer je pred svima pokazala da poštuje kralja i odabrala prikladno okruženje gdje će je on spremnije saslušati.

Estera je nesumnjivo uložila puno truda u pripremanje gozbe za svoje uvažene goste te se pobrinula da udovolji željama svog muža. Poslužila je vrhunsko vino jer je znala da će ga ono oraspoložiti (Psalam 104:15). Ahasveru je gozba bila po volji, pa je još jednom zatražio od Estere da mu kaže što želi i rekao joj da će udovoljiti svakoj njenoj molbi. Je li došao trenutak da mu otvori srce?

Koliko je god bila zdvojna, ni tada mu nije spomenula probleme svog naroda. Umjesto toga pozvala ga je da s Hamanom i sutradan dođe k njoj na gozbu (Estera 5:7, 8). Zašto je tako postupila? Nipošto se nije željela igrati životima svojih sunarodnjaka i zato je morala izabrati idealan trenutak da kralju otkrije što se događa. Strpljivo je čekala da taj čas dođe. Ponovno se posvetila pripremanju gozbe nastojeći tako svome mužu pokazati da ga poštuje.

Strpljivost je uistinu dragocjena osobina koja se rijetko viđa. Estera teško da je mogla prestati misliti na svoj narod i na ono što mu predstoji. Vjerojatno je žarko željela olakšati dušu i sve kazati kralju, ali strpljivo je čekala da se ukaže pravo vrijeme za to. Kako se možemo ugledati na nju? Nesumnjivo se svi mi suočavamo s nepravdama koje želimo riješiti što prije. Ako se trebamo obratiti nekome tko bi zbog svog položaja mogao riješiti naš problem, dobro je da poput Estere budemo strpljivi. U Mudrim izrekama 25:15 stoji vrijedan savjet: “Strpljivošću se može nagovoriti zapovjednik, i blag jezik lomi kosti.” Važno je strpljivo čekati na pravi trenutak da nekome skrenemo pažnju na problem koji nas muči i pritom biti blagi i uviđavni. Takvim pristupom možemo uvelike doprinijeti rješavanju problema. Je li Jehova Bog nagradio Esterinu strpljivost i razboritost?

Esterina je strpljivost dovela do nevjerojatnog raspleta događaja. Haman je s gozbe “izašao radostan i vesela srca”. Nije krio svoje oduševljenje time što ima naklonost kralja i kraljice. Međutim kad je prolazio kroz vrata palače, susreo je Mordokaja. Iako je sam kralj naredio da pred Hamanom svatko padne ničice, Mordokaj mu nije želio iskazati čast na takav način. On ga nije želio namjerno poniziti niti mu prkositi. Mordokaj je to odbijao učiniti zato što mu savjest nije dopuštala da se ogriješi o Božji zakon i naruši svoj odnos s Bogom. No Hamanu nije bilo stalo do Mordokajeve savjesti. Čim ga je vidio, “odmah se ispunio gnjevom” (Estera 5:9).

Stigavši kući, ispričao je svojoj ženi i prijateljima da Mordokaj nije htio ni ustati pred njim. Oni su mu rekli neka dade da se podigne velik stup, viši od 20 metara, i traži dopuštenje od kralja da na njega objesi Mordokaja. Ne treba ni reći da se Hamanu ta ideja veoma svidjela te je istog časa njihovu zamisao krenuo provesti u djelo (Estera 5:12-14).

U isto to vrijeme u kraljevim se odajama zbilo nešto neuobičajeno. “Te noći san nije kralju dolazio na oči”, kaže Biblija, “zato je naredio da mu donesu knjigu sa zapisima ranijih događaja” i da je naglas čitaju pred njim. U toj se knjizi nalazio i zapis o tome kako je Mordokaj raskrinkao zlu namjeru dvojice kraljevih dvorana koji su htjeli dignuti ruku na Ahasvera. Kralj se odmah sjetio tog događaja. Znao je da su ta dvojica izdajnika bila uhvaćena i pogubljena. Potom je upitao kakvu je nagradu i čast dobio čovjek koji je razotkrio tu urotu. Njegovi su mu sluge kazali da nije učinjeno ništa kako bi se Mordokaju uzvratilo za njegovo dobro djelo (Estera 6:1-3).

Uzrujan tim saznanjem, upitao je ima li tko od njegovih dvorana u blizini jer je želio ispraviti tu nepravdu. Od silnog mnoštva kraljevih slugu, dvorskih dostojanstvenika i knezova, u dvorištu se u tom trenutku zatekao nitko drugi nego Haman. On je po svoj prilici rano ujutro došao kralju kako bi što prije ishodio njegovo dopuštenje da pogubi svog ljutog neprijatelja. Ali prije nego što je uspio izustiti i riječ, kralj ga je upitao: “Što treba učiniti čovjeku kojemu kralj želi iskazati čast?” Haman je oholo pomislio: “Kome bi kralj želio iskazati čast, ako ne meni?” Zato je rekao da tog čovjeka treba odjenuti u kraljevsko ruho, posjesti ga na konja na kojemu jaše sam kralj te ga provesti kroz grad i pred njim uzvikivati: “Ovako biva čovjeku kome kralj želi iskazati čast!” Nije mogao vjerovati svojim ušima kad je čuo da se čast treba iskazati Mordokaju, čovjeku kojeg je prezirao više od ikoga drugog. Mora da mu se lice izobličilo u bolnu grimasu kad je dobio naredbu da ide pred Mordokajem i uzvikuje mu hvale (Estera 6:4-10).

Haman je teška srca učinio ono što mu je kralj zapovjedio. Taj je događaj samo produbio mržnju i prezir što ih je osjećao prema Mordokaju. Pognute glave i tužan uputio se kući. Kad je stigao onamo, žena i prijatelji rekli su mu da takav razvoj događaja ne sluti na dobro i da će u sporu s Mordokajem sigurno pretrpjeti poraz (Estera 6:12, 13).

Da Estera nije strpljivo pričekala da prođe još jedan dan prije nego što kralju ispriča za nevolje svojega naroda, Haman se ne bi tako osramotio. Pored toga s valjanim se razlogom možemo upitati je li možda Jehova uskratio san asirskom kralju te se pobrinuo da dođe do takvog obrata (Mudre izreke 21:1). Nije nikakvo čudo što nas Božja Riječ potiče da “spremno čekamo Boga spasenja svojega” (Mihej 7:7). Ako se uzdamo u njega i strpljivo čekamo da nam pruži pomoć, uvidjet ćemo da on može riješiti naše probleme onako kako mi ne možemo ni zamisliti.

Estera nije željela iskušavati kraljevo strpljenje, stoga mu je drugog dana na gozbi morala reći zašto se usudila nepozvana pojaviti pred njim. Ako je i na trenutak razmišljala o tome kako započeti tu temu, kralj joj je olakšao muke. Opet ju je upitao koja je njezina molba (Estera 7:2). Napokon je došao čas da progovori.

Estera se najvjerojatnije najprije u sebi kratko pomolila svome Bogu, a zatim rekla: “Ako sam našla milost u očima tvojim, kralju, i ako je to kralju po volji, neka mi se pokloni život moj na moju želju i narod moj na moju molbu” (Estera 7:3). Vrijedno je zapaziti da mu je time zapravo dala do znanja da će se podložiti njegovoj volji. Kako se samo razlikovala od Ahasverove prijašnje žene, Vašti, koja je namjerno pred svima osramotila svog muža! (Estera 1:10-12). Estera nije ni natuknula kralju da je postupio nerazumno kad je poklonio povjerenje Hamanu. Umjesto toga molila ga je za vlastiti život.

Ta se molba duboko dojmila Ahasvera, ali ga je zacijelo i zapanjila. Vjerojatno se pitao tko se usuđuje ugroziti život njegovoj kraljici. Estera je nadalje rekla: “Prodani smo, ja i narod moj, da nas se istrijebi, pobije i zatre. Da smo prodani kao robovi i robinje, šutjela bih. Ali nije primjereno da nevolja bude na štetu kralju” (Estera 7:4). Jasno je kralju opisala u kakvoj su se situaciji zatekli ona i njeni sunarodnjaci i dodala da ga ne bi zamarala time da im nije u pitanju život. Obratila mu se zato što je znala da bi Hamanova zla zamisao skupo koštala i samog kralja.

Od te hrabre i mudre žene možemo naučiti kako uvjerljivim argumentima potaknuti nekoga da nas sasluša i obrati pažnju našim problemima. Bilo da se obraćamo nekome koga volimo bilo nekome tko u svojim rukama drži vlast, dobro je da budemo strpljivi, iskreni i puni poštovanja (Mudre izreke 16:21, 23).

Kad je čuo Esterine jade, Ahasver je u nevjerici pitao: “Tko je taj, i gdje je taj koji se usudio učiniti takvo što?” Estera je nato odvratila: “Taj protivnik i neprijatelj ovaj je zli Haman!” U njenim je odajama zavladao muk. Haman je doslovce zanijemio od straha. Ahasver nije mogao ni sanjati da će ga njegov najdraži savjetnik, u kojeg je imao povjerenja, tako besramno prevariti i navesti da zapečati odredbu koja je njegovu kraljicu mogla stajati glave. Obuzeo ga je silan gnjev te je otišao u vrt da sabere misli (Estera 7:5-7).

Hamanove nečasne namjere napokon su izašle na vidjelo. Osjećajući da mu je život u opasnosti, kukavički se bacio kraljici pred noge i počeo je preklinjati za milost. Kad se kralj vratio i ugledao Hamana kako se bacio na Esterin ležaj, u bijesu ga je optužio da pokušava silovati kraljicu pod njegovim vlastitim krovom. Tim ga je riječima kralj osudio na smrt. Hamanu više nije bilo spasa. Stražari su mu pokrili lice i izveli ga van. Kralju je uto pristupio jedan dvoranin i kazao mu da je Haman pored svoje kuće dao podignuti stup na kojem je namjeravao smaknuti Mordokaja. Čuvši to, kralj je odmah naredio neka se na taj stup objesi Hamana (Estera 7:8-10).

Budući da nepravda prožima gotovo svaku poru svijeta u kojem živimo, lako nam se može učiniti da pravda nikad neće biti zadovoljena. Iako se našla u naizgled bezizlaznoj situaciji, Estera nije očajavala, postala malodušna niti izgubila vjeru da će pravda na kraju pobijediti. Hrabro se zauzela za ono što je znala da je ispravno i pouzdala se u to da će Jehova učiniti što je potrebno da svoj narod izbavi iz nevolje. Esterin primjer pravo je ohrabrenje svim Božjim slugama. Oni znaju da se njihov Bog ne mijenja te da može osujetiti zle i podmukle nakane protivnika svog naroda, baš kao što je to učinio u danima Estere (Psalam 7:11-16).

Kralj je napokon saznao da Mordokaj nije samo njegov odani podanik, koji mu je spasio život kad je razotkrio zavjeru protiv njega, već i poočim njegove kraljice. Shvativši da mu duguje mnogo toga, postavio ga je na Hamanov položaj i imenovao za upravitelja čitavog Perzijskog Carstva. Hamanovu kuću i svu ostalu imovinu dao je na raspolaganje Esteri, koja je postavila Mordokaja nad tim izuzetno vrijednim posjedom (Estera 8:1, 2).

Mordokaj i Estera više se nisu morali bojati za svoj život. Je li konačno došlo vrijeme da kraljica odahne i nastavi s uobičajenim životom? Da je mislila samo na sebe, vjerojatno bi tako postupila. No dotad su Hamanova pisma u kojima naređuje pogubljenje Židova već bila razaslana po čitavom Carstvu. Haman se, po svemu sudeći, poslužio nekim oblikom okultizma da bi odredio najpovoljnije vrijeme za izvršenje svog nauma, jer Biblija kaže da je bacao Pur, to jest ždrijeb (Estera 9:24-26). Do tog je kobnog dana trebalo proći još nekoliko mjeseci, ali vrijeme je brzo prolazilo. Je li postojao način da se izbjegne ta katastrofa?

Estera je ponovno izložila svoj život opasnosti i po drugi se put nepozvana pojavila pred kraljem. Bacila mu se pred noge i plačući ga molila da osujeti zlo koje je Haman smislio protiv Židova. Međutim zakoni koji su se donosili u ime perzijskog kralja bili su neopozivi (Danijel 6:12, 15). Kralj je zato ovlastio Esteru i Mordokaja da donesu novi zakon i zapečate ga njegovim pečatnjakom. Glasnici su se uputili u svaki kutak golemog Carstva s viješću da je kralj Židovima dozvolio da se u dan određen za njihovo pogubljenje bore za svoj život. Ta je vijest probudila nade mnogih (Estera 8:3-16). Židovi vjerojatno nisu gubili ni časa, nego su se odmah stali pripremati za bitku, što ne bi mogli učiniti da na snagu nije stupio novi zakon. Bili su uvjereni da je uz njih “Jehova nad vojskama” (1. Samuelova 17:45).

Kada je na koncu došao dan izvršenja Hamanove odredbe, Božji je narod bio spreman za borbu. Na njihovoj su strani bili mnogi perzijski dostojanstvenici jer se Carstvom pronio glas da je na mjesto novog upravitelja postavljen Židov. Jehova je izvojevao veliku pobjedu za svoj narod. On se bez ikakve sumnje pobrinuo da neprijatelji njegovog naroda budu poraženi kako više ne bi mogli nauditi njegovim slugamab (Estera 9:1-6).

Među pobijenima našla su se i desetorica Hamanovih sinova (Estera 9:7-10). Time se ispunilo proročanstvo prema kojem je Bog odredio da Amalečani, neprijatelji njegovog naroda, zauvijek budu uništeni (5. Mojsijeva 25:17-19). Hamanovi su sinovi vjerojatno bili zadnji pripadnici tog naroda kojeg je Bog osudio na smrt.

Estera je bila još vrlo mlada kad se sve to zbilo, ali na sebe je ipak preuzela teret donošenja zakonskih odredbi o ratovanju i pogubljenjima. Iako joj to sigurno nije bilo lako, podložila se volji Jehove Boga, koji je želio zaštititi Židove od svih opasnosti što su im prijetile jer je iz njihovog naroda trebao doći obećani Mesija, Spasitelj čitavog ljudskog roda (1. Mojsijeva 22:18). Kad je Mesija, Isus Krist, došao na Zemlju, naložio je svojim sljedbenicima da se ni iz kojeg razloga ne smiju miješati u ratne sukobe niti uzimati oružje u ruke (Matej 26:52).

No kršćani danas vode jedan drugačiji rat. Bore se protiv duhovnog neprijatelja, Sotone Đavla, koji svim silama nastoji uništiti njihovu vjeru u Jehovu Boga (2. Korinćanima 10:3, 4). Iz te bitke protiv puno moćnijeg neprijatelja mogu izaći kao pobjednici ako postupaju po uzoru na Esteru — ženu koja je pokazala iznimnu vjeru, bila strpljiva i mudra te se hrabro i požrtvovno zauzela za Božji narod.