Što je Joba navelo da izgovori te riječi? Tog čovjeka izuzetno snažne vjere pogodile su teške nevolje — izgubio je svu svoju imovinu, smrt mu je oduzela djecu, a mučna mu je bolest pričinjavala neizrecive patnje. Shrvan teškom boli, zavapio je Bogu: “O, kad bi me u grob sklonio!” (redak 13).a Job je toliko patio da je poželio umrijeti. Vjerovao je da jedino smrt može okončati njegovu nevolju i bol.

Je li Job želio zauvijek ostati u grobu? Njegova molitva otkriva čemu se nadao. Rekao je Bogu: “Kad bi mi rok odredio i onda me se sjetio!” Job je bio uvjeren da mu grob neće biti vječno počivalište i da ga Jehova neće zaboraviti.