Moć blage riječi
“Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga” (Priče Salamunove 12:25, St).
KRŠĆANI nisu imuni na nesreće. Povremeno doživljavaju tjeskobu jer žive u ovim ‘teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1).
Kad trpe takvu nevolju, kakav li je blagoslov čuti blage riječi od lojalnog prijatelja! “U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji”, kaže Biblija (Priče Salamunove 17:17). Vjerni čovjek Job bio je poznat kao takva vrsta prijatelja. Čak je i Elifaz rekao o njemu: “Kad se tko spotakao, slab i umoran, tvoje su ga riječi ohrabrile da ustane” (Job 4:4, Today’s English Version).
Međutim, kad je Job trebao ohrabrenje, Elifaz i njegovi pratioci nisu izrekli uviđavne riječi. Krivili su Joba za njegovu nesreću, indirektno ukazujući da mora imati neki skriveni grijeh (Job 4:8). The Interpreter’s Bible komentira: “Ono što Jobu treba jest samilost ljudskog srca. A dobiva niz apsolutno ‘istinitih’ i apsolutno prekrasnih religioznih fraza i otrcanih moralnih primjedbi.” Kad je čuo govor Elifaza i njegovih pratilaca, Job je bio toliko izvan sebe od žalosti da je bio prisiljen uzviknuti: “Dokle ćete mučiti dušu moju i satirati me riječima?” (Job 19:2).
Nikad ne bismo smjeli prouzročiti da naš bližnji, koji je Božji sluga, uzvikuje od žalosti zbog naših nepromišljenih, neuviđavnih riječi. (Usporedi 5. Mojsijeva 24:15.) Biblijska izreka upozorava: “Ono što kažeš može sačuvati život ili ga uništiti; zato moraš snositi posljedice svojih riječi” (Priče Salamunove 18:21, TEV).
Neka nas spoznaja o moći govora navodi da slijedimo primjer apostola Pavla. Dok je bio u Makedoniji, on je ‘hrabrio braću besjedom mnogom’ (Djela apostolska 20:2, Duda-Fućak).