Unesi trajan smisao u svoj život

BEZ obzira na to gdje živimo, do nas dopiru vijesti o znanstvenim otkrićima. Biolozi, oceanografi i drugi znanstvenici neprestano povećavaju čovjekovo znanje o našoj planeti i životu na njoj. Istražujući u drugom pravcu, astronomi i fizičari dolaze do sve više informacija o našem Sunčevom sustavu, zvijezdama, čak i o udaljenim galaktikama. Na kakav nas zaključak to upućuje?

Mnogi ljudi koji trezveno razmišljaju slažu se s kraljem Davidom iz drevnog doba, koji je rekao: “Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski” (Psalam 19:1). Istina, neki se možda neće složiti s time ili će pak reći da ne mogu biti sigurni u to. No nakon što si razmislio o dokazima koji su izneseni u ovoj knjizi, zar ne vidiš dovoljno razloga za vjerovanje u to da Stvoritelj postoji i da je on taj koji stoji iza našeg svemira i našeg života?

Apostol Pavao je zapazio: “Ljudi ne mogu reći da ništa ne znaju o Bogu. Od početka svijeta ljudi su mogli vidjeti kakav je Bog po onome što je On načinio. To pokazuje Njegovu moć koja traje zauvijek. To pokazuje da je On Bog” (Rimljanima 1:20, Holy Bible—New Life Version). Informacije koje smo razmotrili u ranijim poglavljima, a koje govore o djelima stvaranja, pomogle su nam da lakše ‘vidimo kakav je Bog’, da uočimo njegova “nevidljiva svojstva” (St). No ipak, uviđanje činjenice da se iz materijalnih djela stvaranja može vidjeti djelovanje Stvoritelja ne bi samo po sebi trebalo biti konačni cilj. Zašto ne?

Mnogi se znanstvenici predano bave proučavanjem svemira, no oni se ipak osjećaju prazno, ne nalazeći u tome neki trajni smisao. Naprimjer, fizičar Steven Weinberg napisao je sljedeće: “Što više razumijemo svemir, to nam se istovremeno čini teže dokučiti njegov smisao.” U vezi s gledištem astronoma Alana Dresslera, u časopisu Science bilo je navedeno sljedeće: “Kada istraživači kažu da kozmologija objelodanjuje Božji ‘um’ ili ‘rukopis’, tada božanskom činu pripisuju ono što bi konačno mogao biti manje važan aspekt svemira — njegovu materijalnu strukturu.” Dressler je ukazao na to da veću važnost ima smisao ljudskog postojanja. On je zapazio: “Ljudi su napustili nekadašnje vjerovanje da je čovječanstvo u materijalnom smislu središte [materijalnog] svemira, ali moraju se vratiti k vjerovanju da smo mi ljudi središte smisla.”

Sasvim sigurno, svatko od nas trebao bi biti živo zainteresiran za značenje našeg postojanja. Samo priznavanje činjenice da Stvoritelj, ili Vrhunski Konstruktor, postoji i da smo ovisni o njemu možda i neće našem životu dati smisao. To je tako naročito iz tog razloga što se život čini kratak. Mnogi ljudi imaju stav poput kralja Macbetha, lika iz jedne drame Williama Shakespearea, koji kaže:

“Život je samo sjen što luta, bijedni glumac

Što se na pozornici razmeće, prodrhti

Svoj sat, i ne čuje se više; on je bajka

Koju idiot priča, puna buke i bijesa,

A ne znači ništa” (Macbeth, V čin, V prizor).

Ljudi diljem svijeta možda se slažu s tim riječima; no kada se oni osobno suoče s nekom teškom krizom, tada možda ipak zovu Boga u pomoć. Elijuv, jedan mudar čovjek iz drevnog doba, primijetio je: “Jadikuje se nad velikim tlačenjem i viče se (...). Ali se ne kaže: Gdje je Bog, naš Stvoritelj (...) koji nas je učinio mudrijim od zemaljskih životinja, razumnijim od nebeskih ptica” (Job 35:9-11, Ša).

Elijuvove riječi podvlače činjenicu da mi ljudi nismo pravo središte smisla. Naš Veličanstveni Stvoritelj predstavlja to središte, te je stoga logično da je svaki istinski smisao našeg postojanja povezan s njim i da ovisi o njemu. Da bismo pronašli taj smisao i duboko zadovoljstvo koje on donosi sa sobom, potrebno je upoznati Stvoritelja i svoj život dovesti u sklad s njegovom voljom.

Mojsije je to učinio. On je realno gledajući na stvari priznao: “Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: i sam je svijet njihov muka i nevolja.” Ovakvo shvaćanje stvari nije u Mojsiju stvorilo osjećaj potištenosti ili pesimizma; ono mu je pomoglo da razumije koliko je važno obratiti se našem Stvoritelju. Mojsije se molio: “Nauči nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro. U jutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaćemo se i veseliti u sve dane svoje. Neka bude dobra volja Gospodina Boga našega s nama” (Psalam 90:10, 12, 14, 17).

‘Siti ujutro.’ ‘Veselje u sve dane svoje.’ ‘Božja dobra volja je s nama.’ Zar takve izjave ne ukazuju na to da je osoba pronašla smisao života — smisao koji, u cjelini uzevši, ljudima izmiče?

Značajan korak u tom cilju možemo postići time da shvatimo gdje je naše mjesto u odnosu na Stvoritelja. U tome nam, na neki način, može biti od pomoći sve veća količina informacija koje doznajemo o svemiru. David je upitao: “Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; šta je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?” (Psalam 8:3, 4).

No mi moramo ići dalje od samo priznavanja činjenice da je Jehova stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde, a zatim na Zemlji načinio bogatstvo života zajedno sa svom njegovom strukturnom podlogom (Nehemija 9:6; Psalam 24:2; Izaija 40:26; Jeremija 10:10, 12). Kao što smo već ranije vidjeli, Jehovino jedinstveno ime ukazuje na to da je on Bog nauma i da je jedini koji može u potpunosti izvršiti svoju volju.

Izaija je napisao: “Bog — koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje.” Izaija je zatim citirao Jehovine riječi: “Ja sam Jahve i nema drugoga” (Izaija 45:18, St). A Pavao je kasnije o svojim sukršćanima rekao: “Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela.” Centralni aspekt tih ‘dobrih djela’ jest objavljivanje ‘mnogolike mudrosti Božje zasnovane po njegovom naumu o vjekovima’ (Efežanima 2:10; 3:8-11; DF). Mi možemo biti povezani sa Stvoriteljem, a i logično je da bismo to trebali biti, nastojeći saznati što je njegov naum i postupati odgovarajuće tome (Psalam 95:3-6).

Naše saznanje da postoji Stvoritelj koji se brine za nas i koji je pun ljubavi trebalo bi nas potaknuti na djelovanje. Naprimjer, zapazi kako je shvaćanje toga povezano s načinom kako se trebamo ophoditi s drugim ljudima. “Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.” “Nije li nas jedan Bog stvorio? za što nevjeru činimo jedan drugome?” (Priče Salamunove 14:31; Malahija 2:10). Stoga bi nas spoznaja da postoji Stvoritelj koji se brine za nas trebala potaknuti da u većoj mjeri vodimo brigu o ostalim njegovim djelima stvaranja.

Mi nismo prepušteni sami sebi u svom nastojanju da to sprovedemo u djelo. Stvoritelj nam može pomoći u tome. Iako Jehova sada ne stvara nova stvorenja na Zemlji, može se reći da on još uvijek stvara u jednom drugom smislu. On aktivno i djelotvorno pomaže ljudima koji traže njegovo vodstvo. Nakon što je počinio grijeh, David je zamolio: “Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni” (Psalam 51:10; 124:8). A Biblija potiče kršćane da ‘odlože staru osobnost’ koja je oblikovana svijetom koji ih okružuje i da ‘obuku novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji’ (Efežanima 4:22-24, NW). Da, Jehova može stvoriti u ljudima novo simbolično srce, pomažući im da razvijaju osobnost koja odražava njegova svojstva.

No, to su tek početni koraci. Potrebno je zaći dublje. Pavao je nekim obrazovanim Atenjanima rekao sljedeće: ‘Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, postavio je unaprijed određena vremena da ga ljudi traže, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas’ (Djela apostolska 17:24-27).

Sudeći na temelju onoga što smo razmotrili, trebalo bi biti sasvim jasno da nam je Stvoritelj putem svojih materijalnih djela stvaranja i putem svoje nadahnute Riječi, Biblije, posredovao obilje informacija. On nas potiče da povećavamo svoju spoznaju i uvid, te čak proriče vrijeme kada će se “zemlja (...) ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora” (Izaija 11:9, St; 40:13, 14).

Naš Stvoritelj ne želi da se naša sposobnost učenja i usavršavanja svodi na životni vijek u trajanju od 70 ili 80 godina. To je vidljivo iz jedne od najpoznatijih Isusovih izjava: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16).

‘Vječni život.’ To nije samo mašta. Naprotiv, zamisao o vječnosti kojoj nema kraja odgovara onome što je Stvoritelj ponudio našim praroditeljima Adamu i Evi. To se slaže sa znanstvenim činjenicama s obzirom na građu i kapacitet našeg mozga. A slaže se i s onim što je naučavao Isus Krist. Izgled da čovječanstvo uživa vječni život predstavljao je samu srž Isusove poruke. Posljednje večeri koju je proveo na Zemlji s apostolima on je rekao: “Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3, NW).

Kao što je već detaljnije navedeno u prethodnom poglavlju, Isusovo obećanje o vječnom životu upravo ovdje na Zemlji za milijune ljudi postat će stvarnost. Bez ikakve sumnje, kada čovjek ima u izgledu takvu mogućnost, to može u izuzetnoj mjeri unijeti smisao u njegov život. To podrazumijeva razvijanje prisnog odnosa sa Stvoriteljem. Takav odnos uspostavljen sada predstavlja temelj za dobivanje trajnog života. Predstavi si kakve bi ti sve vidike takav život mogao otvoriti: učenje, istraživanje i stjecanje iskustva — sve to bez ograničenja koje je sada nametnuto postojanjem bolesti i smrti. (Usporedi Izaiju 40:28.) Što bi sve mogao ili što bi sve želio učiniti kad bi imao takav život? Ti sam najbolje znaš što te zanima, koje bi sve talente želio razviti i koje bi odgovore nastojao pronaći. Činjenica da možeš sve to ostvariti dala bi tvom životu još veći smisao!

Pavao je s dobrim razlogom očekivao vrijeme kada će “i samo stvorenje biti oslobođeno ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu djece Božje” (Rimljanima 8:21, NW). Oni koji steknu tu slobodu imat će pravi smisao života već sada, a i smisao života koji će trajati zauvijek, na Božju slavu (Otkrivenje 4:11).

Jehovini svjedoci diljem svijeta bave se proučavanjem tog područja. Oni su uvjereni da postoji Stvoritelj i da se brine za njih i za tebe. Oni rado pomažu drugima da pronađu ovaj čvrsto utemeljen smisao života. Slobodno im se obrati kako bi zajedno s njima istražio to pitanje. Na taj ćeš način unijeti trajan smisao u svoj život!