-
Tko može izbaviti one koji zovu u pomoć?Stražarska kula – 2010 | 15. kolovoza
-
-
14, 15. Kako znamo da Isus razumije kako se ljudi osjećaju i da će “izbaviti ubogoga koji u pomoć zove”?
14 Grešno čovječanstvo nalazi se u jadnom stanju i očajnički treba pomoć. No za nas ima nade. (Pročitaj Psalam 72:12-14.) Isus, Veći Salamun, suosjeća s nama jer razumije da smo nesavršeni. Osim toga Isus je patio zbog pravednosti, a Bog je dozvolio da se sam suoči s kušnjama. Isus je doživio tako veliku duševnu patnju da mu je “znoj postao kao kapi krvi koje su padale na zemlju” (Luka 22:44). Kad je kasnije bio na mučeničkom stupu, povikao je: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mat. 27:45, 46).
-
-
Tko može izbaviti one koji zovu u pomoć?Stražarska kula – 2010 | 15. kolovoza
-
-
16. Zašto je Salamun mogao suosjećati sa svojim podanicima?
16 Budući da je bio mudar i razborit, Salamun se sigurno “sažalio na siromaha”. Osim toga njegov su život obilježili žalosni i tragični događaji. Njegov brat Amnon silovao je njegovu sestru Tamaru, a onda je drugi Salamunov brat, Abšalom, zbog tog zločina dao ubiti Amnona (2. Sam. 13:1, 14, 28, 29). Abšalom je preoteo Davidovo prijestolje, no to preuzimanje vlasti ubrzo je propalo. Na koncu je Joab ubio Abšaloma (2. Sam. 15:10, 14; 18:9, 14). Kasnije je Salamunov brat Adonija pokušao preuzeti kraljevsku vlast. Da je u tome uspio, to bi za Salamuna značilo sigurnu smrt (1. Kralj. 1:5). Prilikom svečanog otvorenja Jehovinog hrama Salamun je izgovorio molitvu iz koje se vidi da je razumio ljudske patnje. Naime kralj se ovako molio za svoje podanike: “Svaki poznaje svoju nevolju i svoju bol (...). Oprosti [Jehova] i daj svakome prema svim putevima njegovim” (2. Ljet. 6:29, 30).
17, 18. S kakvom se boli moraju nositi neki Božji sluge i što im pomaže u tome?
17 Ponekad osjećamo bol zbog nekih događaja iz prošlosti. Marijaa ima tridesetak godina i služi Jehovi. Ona je napisala: “Imam mnogo razloga da budem sretna, no zbog moje prošlosti često mi se javljaju osjećaji srama i gađenja. Zbog toga sam jako žalosna i često plačem jer mi se čini kao da se sve to dogodilo jučer. Ružna sjećanja još uvijek u meni izazivaju jak osjećaj bezvrijednosti i krivnje.”
18 Mnogi Božji sluge razumiju takve osjećaje. Što im može dati snagu da se nose s njima? Marija kaže: “Sada me sretnom čine pravi prijatelji i moja braća i sestre u vjeri. Osim toga nastojim se usredotočiti na Jehovina obećanja o budućnosti i sigurna sam da će se moji pozivi u pomoć pretvoriti u radosno klicanje” (Psal. 126:5). Svoje nade trebamo polagati u Božjeg Sina, kojeg je Bog postavio za Vladara. O njemu je bilo prorečeno: “Sažalit će se na siromaha i na ubogoga i duše će ubogima spasiti.
-