‘Blagoslivljaj, dušo moja, Jehovu’

“POSLJEDNJIH mjeseci služba mi je postala monotona i ne pričinjava mi radost”, kaže Nancy.a Ona već desetak godina služi kao pionir, punovremeni objavitelj dobre vijesti. Međutim, ona dodaje: “Pomalo me brine to što se sa mnom događa. Izgleda da se u iznašanju poruke Kraljevstva nekako više pridržavam činjenica nego što govorim iz srca. Što da učinim?”

Osvrnimo se i na slučaj Keitha, koji služi kao starješina u jednoj skupštini Jehovinih svjedoka. Kako se samo iznenadio kad mu je supruga rekla: “Sigurno te nešto muči. U molitvi koju si upravo izgovorio zahvalio si za hranu, premda nije vrijeme jela!” Keith priznaje: “Vidim da su moje molitve postale mehaničke.”

Ti sigurno ne želiš da tvoji izrazi hvale upućeni Jehovi Bogu budu hladni i rutinski. Naprotiv, želiš da budu iskreni, da proizlaze iz osjećaja zahvalnosti. No, osjećaj se ne može obući ili svući poput nekog odjevnog predmeta. On mora izvirati iz čovjekove nutrine. Kako se može osjećati zahvalnost u srcu? Psalam 103. pomaže nam da to bolje razumijemo.

Drevni izraelski kralj David napisao je 103. Psalam. Započinje ga riječima: “Blagosiljaj, dušo moja, Gospodina [“Jehovu”, NW], i sve što je u meni sveto ime njegovo” (Psalam 103:1). “Riječ blagoslivljati, kad se odnosi na Boga”, kaže jedan priručnik, “znači hvaliti, te uvijek ukazuje na duboku naklonost prema njemu, kao i na osjećaj zahvalnosti.” Želeći hvaliti Jehovu srcem punim ljubavi i cijenjenja, David potiče vlastitu dušu — sebe samog — da ‘blagoslivlja Jehovu’. No što pobuđuje u Davidovom srcu taj srdačan osjećaj prema Bogu kojeg obožava?

David nastavlja: “Ne zaboravljaj ni jednoga dobra [“djela”, NW] što ti je [Jehova] učinio” (Psalam 103:2). Osjećaj zahvalnosti Jehovi očito ima veze s time da se duboko i s cijenjenjem razmišlja o ‘djelima koja je on učinio’. Na koja Jehovina djela David zapravo misli? Promatranje onog što je Jehova Bog stvorio, primjerice neba posutog zvijezdama za vedre noći, zaista može ispuniti srce zahvalnošću prema Stvoritelju. Davida je duboko dirnulo zvjezdano nebo (Psalam 8:3, 4; 19:1). Međutim, u 103. Psalmu David se prisjeća jedne drugačije Jehovine aktivnosti.

Jehova “ti prašta sve grijehe”

U ovom psalmu David opisuje Božja djela ljubazne dobrohotnosti. Osvrćući se na prvo i najistaknutije među njima, on pjeva: “[Jehova] ti prašta sve grijehe” (Psalam 103:3). David je nesumnjivo bio svjestan svoje vlastite grešnosti. Nakon što mu je prorok Natan otvoreno ukazao na njegovu preljubničku vezu s Betsabejom, David je priznao: “Samome tebi [Jehova] zgriješih, i na tvoje oči zlo učinih” (Psalam 51:4). Slomljena srca usrdno je molio: “Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me” (Psalam 51:1, 2). Kako li je David morao biti zahvalan zbog toga što mu je grijeh oprošten! Budući da je bio nesavršen čovjek, u životu je počinio i druge grijehe, no uvijek bi se pokajao, prihvatio ukor i ispravio svoj način postupanja. Razmišljanje o Božjim divnim djelima kojima je pokazao dobrohotnost prema njemu potaklo je Davida da blagoslivlja Jehovu.

Nismo li mi također grešni? (Rimljanima 5:12). Čak se i apostol Pavao žalio: “Imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku; ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima. Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?” (Rimljanima 7:22-24). Kako samo možemo biti zahvalni za to što Jehova ne vodi evidenciju o našim prijestupima! On ih rado briše kad se kajemo i tražimo oproštenje.

David se podsjeća: “[Jehova] iscjeljuje sve bolesti tvoje” (Psalam 103:3). Budući da je iscjeljenje čin vraćanja u prvobitno stanje, ono podrazumijeva više od samog oproštenja prijestupa. Ono uključuje i otklanjanje “bolesti” — štetnih posljedica našeg neispravnog postupanja. Jehova će stvoriti novi svijet u kojem će nesumnjivo iskorijeniti fizičke posljedice grijeha, kao što su bolest i smrt (Izaija 25:8; Otkrivenje 21:1-4). No, Bog nas već danas liječi od duhovnih bolesti. Kod nekih osoba to su loša savjest i prekid odnosa s njim. “Ne zaboravljaj” ono što je Jehova u tom pogledu već učinio za svakog od nas osobno.

On ‘izbavlja život tvoj’

“[Jehova] izbavlja od groba život tvoj”, pjeva David (Psalam 103:4). ‘Grob’ ovdje označava opći grob čovječanstva — šeol, ili had. I prije nego što je postao izraelski kralj, David se našao u smrtnoj opasnosti. Naprimjer, izraelski kralj Saul gajio je ubilačku mržnju prema Davidu, te ga je u više navrata pokušao ubiti (1. Samuelova 18:9-29; 19:10; 23:6–24:1). Filistejci su također željeli Davidovu smrt (1. Samuelova 21:10-15). No Jehova ga je svaki put spasio od “groba”. Koliku li je zahvalnost David morao osjećati kad se prisjećao tih Jehovinih djela!

A kako je s tobom? Je li i tebe Jehova podržavao u razdobljima depresije ili kad si doživio neki gubitak? Ili znaš li slučajeve iz našeg vremena u kojima je Jehova spasio od šeola živote svojih vjernih Svjedoka? Možda su te dirnuli izvještaji o njegovim djelima izbavljenja koje si pročitao na stranicama ovog časopisa. Zašto ne bi uzeo vremena da s cijenjenjem razmišljaš o tim djelima pravog Boga? Dakako, svi mi imamo razloga biti zahvalni Jehovi i za nadu u uskrsnuće (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15).

Jehova nam daje život, a i ono što ga čini radosnim i vrijednim življenja. Psalmist kaže da nas Bog ‘vjenčava dobrotom [“ljubaznom dobrohotnošću”, NW] i milošću’ (Psalam 103:4). Kad se nađemo u nevolji, Jehova nas ne napušta već nam pruža pomoć putem svoje vidljive organizacije i imenovanih skupštinskih starješina, ili pastira. Takva nam pomoć daje snage da se nosimo s iskušavajućom situacijom, a da pritom ne izgubimo samopoštovanje i dostojanstvo. Kršćanskim je pastirima veoma stalo do ovaca. Oni hrabre bolesne i deprimirane te čine sve što je u njihovoj moći da bi vratili natrag one koji su posrnuli (Izaija 32:1, 2; 1. Petrova 5:2, 3; Juda 22, 23). Jehovin duh potiče te pastire da budu samilosni prema stadu i da ga ljube. Jehovina ‘ljubazna dobrohotnost i milost’ zaista su poput krune koja nas krasi i daje nam dostojanstvo! Blagoslivljajmo Jehovu i njegovo sveto ime, ne zaboravljajući nikad njegova djela.

Nastavljajući opominjati samog sebe, psalmist David pjeva: “[Jehova] ispunja dobrim želje tvoje [“tvoj život”, NW], ponavlja se kao u orla mladost tvoja” (Psalam 103:5). Život koji nam daje Jehova ispunjen je zadovoljstvom i radošću. Pa, već sama spoznaja istine predstavlja blago koje se ne može ni s čim usporediti i koje je izvor silne radosti! I pomisli kakvo nam duboko zadovoljstvo pruža zadatak koji nam je Jehova dao, naime da propovijedamo i činimo učenike. Kakav je samo užitak pronaći nekoga tko pokazuje interes za učenje o pravom Bogu te pomagati takvoj osobi da upozna Jehovu i da ga blagoslivlja! Međutim, neovisno o tome hoće li nas netko na našem području poslušati ili neće, veličanstvena je prednost sudjelovati u djelu koje je povezano s posvećenjem Jehovinog imena i opravdanjem njegove suverenosti.

Ima li itko tko se, iako ustrajno sudjeluje u djelu objavljivanja Božjeg Kraljevstva, nikad ne umara niti posustaje? No, Jehova uvijek iznova obnavlja snagu svojim slugama, tako da su oni “kao orlovi” koji imaju snažna krila i lete nebu pod oblake. Kako samo možemo biti zahvalni što nam naš nebeski Otac s puno ljubavi daje takvu ‘dinamičnu energiju’ da bismo mogli iz dana u dan vjerno izvršavati svoju službu! (Izaija 40:29-31, NW).

Ilustrirajmo to jednim primjerom: Clara ima svjetovni posao s punim radnim vremenom, a usto svaki mjesec provodi oko 50 sati u službi propovijedanja. Ona kaže: “Ponekad sam umorna, pa se prisilim da idem u službu propovijedanja samo zato što sam se već s nekim dogovorila. No čim započnem službu, uvijek osjetim da mi se vraća snaga.” Možda si i ti osjetio tu snagu koja je rezultat božanske potpore u kršćanskoj službi. Neka i tebe srce potakne da kažeš ono što je David rekao u uvodu ovog psalma: ‘Blagoslivljaj, dušo moja, Jehovu, i sve što je u meni sveto ime njegovo.’

Jehova izbavlja svoj narod

Psalmist također pjeva: “Gospodin tvori pravdu i sud svima kojima se krivo čini. Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izraelovim djela svoja” (Psalam 103:6, 7). David vjerojatno misli na Izraelce kojima su u Mojsijevo vrijeme ‘krivo činili’ egipatski tlačitelji. Duboko razmišljanje o tome kako je Jehova javio Mojsiju način na koji će ih izbaviti sigurno je pobudilo osjećaj zahvalnosti u Davidovom srcu.

Razmišljanje o Božjem postupanju s Izraelcima može u nama pobuditi sličan osjećaj zahvalnosti. No ne bismo smjeli zanemariti niti razmišljanje o iskustvima Jehovinih suvremenih slugu, primjerice iskustvima koja se spominju u 29. i 30. poglavlju knjige Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom (Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva). Izvještaji koji su zabilježeni u ovoj i u drugim publikacijama Društva Watch Tower pomažu nam da vidimo kako Jehova u suvremeno doba pomaže svom narodu da izdrži zatvaranja, napade svjetine, zabrane te život u koncentracionim i radnim logorima. Njegov narod doživljava kušnje u ratom poharanim zemljama, kao što su Burundi, bivša Jugoslavija, Liberija i Ruanda. Kad nastupi progonstvo, Jehovina ruka uvijek podržava njegove vjerne sluge. Razmišljanje o tim djelima našeg velikog Boga, Jehove, može na nas djelovati jednako kao što je na Davida djelovalo razmišljanje o izvještaju o izbavljenju iz Egipta.

Razmisli također o tome kako nas Jehova samilosno oslobađa tereta grijeha. On nam je osigurao “krv Kr[i]sta” da ‘očisti savjest našu od mrtvih djela’ (Jevrejima 9:14). Kad se kajemo za svoje grijehe i tražimo oproštenje na temelju Kristove prolivene krvi, Bog odnosi naše prijestupe daleko od nas — “koliko je istok daleko od zapada” — i ponovo nam poklanja svoju naklonost. A promisli samo što nam je sve Jehova pružio putem kršćanskih sastanaka, izgrađujućeg druženja, skupštinskih pastira i biblijskih publikacija koje primamo posredstvom ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45, NW). Ne pomažu li nam sva ta Jehovina djela da ojačamo svoj odnos s njim? David izjavljuje: “Milostiv je i dobar Gospodin, spor na gnjev i veoma blag. (...) Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim” (Psalam 103:8-14). Duboko razmišljanje o Jehovinoj brizi punoj ljubavi sasvim nas sigurno može potaknuti da ga slavimo i da veličamo njegovo sveto ime.

‘Blagoslivljajte Jehovu sva djela njegova’

U usporedbi s besmrtnošću Jehove, ‘Boga vječnosti’, ‘dani čovječji [“smrtnog čovjeka”, NW]’ uistinu su kratki — “kao trava”. No David s cijenjenjem razmišlja: “Milost Gospodinova ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje i pravda njegova na sinovima sinova, koji drže zavjet njegov, i pamte zapovijesti njegove, da ih izvršuju” (1. Mojsijeva 21:33, NW, fusnota; Psalam 103:15-18). Jehova ne zaboravlja one koji ga se boje. On će im kad za to dođe vrijeme dati vječni život (Ivan 3:16; 17:3).

Izražavajući cijenjenje za Jehovinu kraljevsku vlast, David kaže: “Gospodin na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada” (Psalam 103:19). Premda je Jehovina kraljevska vlast jedno vrijeme bila na vidljiv način predstavljena izraelskim kraljevstvom, njegovo prijestolje ustvari se nalazi na nebu. Budući da je Stvoritelj svega, Jehova je Suvereni Vladar svemira te u skladu sa svojim naumima provodi svoju božansku volju na nebu i na Zemlji.

David čak opominje nebeska anđeoska stvorenja. On pjeva: “Blagosiljajte Gospodina, angjeli njegovi, koji ste silni krjepošću, izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospodina sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. Blagosiljajte Gospodina sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospodina!” (Psalam 103:20-22). Ne bi li nas razmišljanje o Jehovinim djelima kojima nam je pokazao ljubaznu dobrohotnost trebalo potaknuti da ga i mi blagoslivljamo? Sasvim sigurno! A možemo biti sigurni da se odjek našeg glasa kojim osobno hvalimo Boga neće izgubiti u silnom zboru njegovih hvalitelja, kojem pripadaju čak i pravedni anđeli. Hvalimo od sveg srca svog nebeskog Oca, govoreći uvijek dobro o njemu. Zaista, uzmimo k srcu Davidove riječi: ‘Blagoslivljaj, dušo moja, Jehovu.’

[Bilješka]

[Slika na stranici 23]

David je duboko razmišljao o Jehovinim djelima ljubazne dobrohotnosti. Činiš li to i ti?