60. knjiga Biblije — 1. Petrova

 1. Zašto su kršćani doživljavali protivljenje i zašto se može reći da je Petrova prva poslanica došla u pravo vrijeme?

PRVI su kršćani objavljivali vrline Božje i tako se dobra vijest o Kraljevstvu širila po cijelom Rimskom Carstvu. No neki su ljudi imali pogrešno mišljenje o tim revnim propovjednicima. Naime, kršćanstvo je poteklo iz Jeruzalema, i to od Židova, pa su neki brkali kršćane sa zelotima, radikalnom židovskom sektom koja se opirala rimskoj okupaciji i neprestano stvarala probleme predstavnicima rimske vlasti. Osim toga, kršćani su bili drugačiji od ostalih ljudi jer nisu htjeli prinositi žrtve caru niti sudjelovati u poganskim obredima i svečanostima onog vremena. Stoga su bili na zlu glasu i doživljavali su protivljenje zbog svoje vjere. Petar je uvidio da će okolnosti uskoro postati još gore, što pokazuje da je imao nadahnuće od Boga, i tako je u pravo vrijeme napisao svoju prvu poslanicu. U njoj je potaknuo kršćane da budu nepokolebljivi i savjetovao ih kako da se ponašaju pod vladavinom tadašnjeg cara, Nerona. Ta je poslanica uistinu došla u pravo vrijeme jer je gotovo odmah nakon što je bila napisana došlo do velikog progona kršćana.

 2. Što dokazuje da je Petar napisao poslanicu koja nosi njegovo ime i kome je ona bila upućena?

² Uvodne riječi pokazuju da je poslanicu napisao Petar. Osim toga, Irenej, Klement Aleksandrijski, Origen i Tertulijan citiraju iz te poslanice i navode Petra kao pisca.a Vjerodostojnost Prve Petrove potvrđena je jednako dobro kao i vjerodostojnost svih ostalih nadahnutih poslanica. Euzebije kaže da su se crkveni starješine često služili tom poslanicom. U njegovo vrijeme (oko 260 – oko 340. n. e.) nije bilo sumnje u vjerodostojnost te poslanice. Ignacije, Herma i Barnaba, iz prve polovine drugoga stoljeća, ukazivali su na tu poslanicu.b Prva Petrova poslanica u potpunosti se slaže s ostalim nadahnutim knjigama Biblije i sadrži snažnu poruku židovskim i ne-židovskim kršćanima koji su bili ‘privremeni stanovnici ovoga svijeta, rasijani po Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji’ — pokrajinama u Maloj Aziji (1. Petr. 1:1).

 3. Kako se može odrediti vrijeme pisanja Prve Petrove?

³ Kada je poslanica bila napisana? Ton kojim je pisana ukazuje na to da su se kršćani suočavali s protivljenjem, bilo pogana bilo neobraćenih Židova, ali da žestoki progon što ga je 64. n. e. pokrenuo Neron još nije bio počeo. Petar je svoju poslanicu očito napisao kratko prije tog progona, vjerojatno između 62. i 64. n. e. Na takav zaključak navodi i podatak da je Marko još uvijek bio s Petrom. Tijekom Pavlovog prvog zatočeništva u Rimu (vjerojatno između 59. i 61. n. e.) Marko je bio s Pavlom, ali je trebao otputovati u Malu Aziju, a u vrijeme Pavlovog drugog zatočeništva (otprilike 65. n. e.) Marko se trebao opet pridružiti Pavlu u Rimu (1. Petr. 5:13; Kol. 4:10; 2. Tim. 4:11). U međuvremenu je imao priliku biti s Petrom u Babilonu.

 4, 5. (a) Što pobija tvrdnju da je Petar svoju prvu poslanicu napisao u Rimu? (b) Što ukazuje na to da ju je napisao u doslovnom Babilonu?

⁴ Gdje je Prva Petrova bila napisana? Komentatori Biblije slažu se da je ova poslanica vjerodostojna i da se s pravom ubraja među kanonske knjige, slažu se i u tome tko ju je napisao i kada je otprilike napisana, no ne slažu se u pogledu mjesta pisanja. Iz Petrovih vlastitih riječi proizlazi da je svoju prvu poslanicu napisao u Babilonu (1. Petr. 5:13). No neki tvrde da ju je napisao u Rimu, jer smatraju da je ‘Babilon’ tajno ime kojim se misli na Rim. Međutim, za tu tvrdnju nema dokaza. Nigdje se u Bibliji izrazom Babilon ne ukazuje na grad Rim. A budući da je Petar svoju poslanicu uputio onima koji su bili u doslovnom Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, logično je zaključiti da je i izrazom Babilon mislio na doslovni grad koji se tako zvao (1:1). Postoje valjani razlozi zašto je razumno vjerovati da je Petar bio u Babilonu. Petru je bila povjerena ‘dobra vijest za obrezane’, a na području drevnog Babilona bilo je mnogo židovskog stanovništva (Gal. 2:7-9). Objašnjavajući nastanak Babilonskog Talmuda, Encyclopaedia Judaica spominje da su Židovi imali “velike akademije u Babilonu” tijekom naše ere.c

⁵ Nijedna Petrova poslanica, a niti ikoja druga nadahnuta knjiga Biblije, ne kaže ništa o tome da je Petar otišao u Rim. Pavao je pisao o svom boravku u Rimu, ali nijednom riječju nije dao naslutiti da je i Petar bio ondje. Pavao je u svojoj poslanici Rimljanima spomenuo 35 osoba, a 26 osoba pozdravio je po imenu. Kako to da među njima nije naveo i Petra? Odgovor je jednostavan: zato što Petar u to vrijeme nije bio ondje! (Rim. 16:3-15). ‘Babilon’ u kojem je Petar napisao svoju prvu poslanicu očigledno je bio doslovni Babilon, grad na rijeci Eufratu u Mezopotamiji.

 6. O kakvoj je nadi pisao Petar i kako se može imati takva nada i biti ‘nanovo rođen’?

⁶ Nanovo rođeni za živu nadu preko Krista (1:1-25). Petar je na samom početku skrenuo pažnju svojim čitateljima da ih je Bog po svom milosrđu “nanovo rodio za živu nadu” putem uskrsnuća Isusa Krista i da je na nebesima za njih sačuvano neraspadljivo nasljedstvo. Rekao je da se “izabrani” zbog toga veoma raduju, premda su ožalošćeni zbog raznih kušnji, da bi im prokušanost njihove vjere “donijela hvalu i slavu i čast kad se pojavi Isus Krist”. Objasnio je da su proroci iz staroga doba, pa čak i anđeli, istraživali to spasenje. Zato je savjetovao izabranima neka pripreme um za naporan rad i neka se uzdaju u nezasluženu dobrotu, trudeći se biti svetima u svemu što čine. Takvim su životom trebali živjeti jer nisu bili izbavljeni nečim raspadljivim, nego “dragocjenom krvlju Kristovom, koja je poput krvi janjeta neokaljanog i bez mane”! Bili su “nanovo rođeni” riječju živog i vječnog Boga, Jehove, koja ostaje zauvijek, a koja im je bila objavljena kao dobra vijest (1:1, 3, 7, 19, 23).

 7. (a) U što se, prema Petrovim riječima, kršćani ugrađuju i s kojom svrhom? (b) Budući da su kršćani privremeni stanovnici u svijetu, kako bi se trebali ponašati?

⁷ Uzorno živjeti među ljudima iz svijeta (2:1–3:22). Petar je zatim rekao da se kršćani kao živo kamenje ugrađuju u duhovni hram, prinoseći duhovne žrtve ugodne Bogu preko Isusa Krista, koji je ugaoni kamen temeljac, a za neposlušne je kamen spoticanja. Oni koji vjeruju postali su ‘kraljevsko svećenstvo, sveti narod, da bi objavljivali vrline onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo’. Budući da su u ovom svijetu bili samo privremeni stanovnici, savjetovao im je neka se uzdržavaju od želja tijela i neka uzorno žive. Rekao im je neka se podlože “svakoj ljudskoj vlasti”, bilo kralju bilo njegovim upraviteljima. Potaknuo ih je: “Svakoga poštujte, svu braću ljubite, Boga se bojte, kralja poštujte!” Svima koji su sluge rekao je neka budu podložni svojim gospodarima, neka sačuvaju čistu savjest i neka trpe nepravdu. Čak je i Krist, iako nije bio počinio nikakav grijeh, strpljivo podnosio vrijeđanja i patnje, čime je ‘dao primjer’ kršćanima kako bi u svemu išli njegovim stopama (2:9, 13, 17, 21).

 8. (a) Koji su mudri savjeti dani muževima i ženama? (b) Što je potrebno da bi čovjek imao čistu savjest pred Bogom?

⁸ Petar je i ženama savjetovao da budu podložne, jer bi čistim vladanjem i dubokim poštovanjem mogle bez riječi pridobiti svoje muževe koji nisu vjernici. Potaknuo ih je neka njihov ukras ne bude izvanjski, nego neka to bude “tajni čovjek srca odjeven u neraspadljivo ruho mirnog i blagog duha, koji je dragocjen u Božjim očima” — u čemu je dobar primjer pružila Sara, koja je bila poslušna svome mužu. Muževima je rekao da trebaju poštovati svoje žene ‘kao slabije posude jer su i one s njima nasljednice nezasluženog dara života’. Svim je kršćanima poručio da trebaju biti puni bratske ljubavi. Zatim je rekao: “Tko bi volio živjeti (...) neka se kloni zla i čini dobro, neka traži mir i ide za njim. Jer oči Jehovine gledaju pravednike.” Nisu se smjeli bojati ljudi, nego su uvijek trebali biti spremni na obranu svoje nade. Petar je objasnio da je bolje da kršćani trpe zato što čine dobro, ako je to Božja volja, nego zato što čine zlo. Nastavio je: “Pa i Krist je jednom zauvijek umro za grijehe, pravedan za nepravedne, da bi vas doveo k Bogu, on koji je ubijen u tijelu, ali je oživljen u duhu.” Noa je svojom vjerom, koju je pokazao sagradivši arku, spasio sebe i svoju obitelj. Slično tome, oni koji se na temelju vjere u uskrsnulog Krista predaju Bogu, krste u znak vjere i vrše Božju volju bit će spašeni i Bog će im podariti čistu savjest (3:4, 7, 10-12, 18).

 9. Kakav bi stav trebali imati kršćani? Kako bi trebali gledati na kušnje?

⁹ Kršćani se trebaju radovati što čine Božju volju, iako zbog toga pate (4:1–5:14). Petar je zatim rekao da bi kršćani trebali imati isti stav kakav je imao Krist i živjeti za to da vrše Božju volju, a ne volju ljudi iz svijeta kao nekada, iako ljudi iz svijeta pogrdno govore o njima zbog toga što više ‘ne trče s njima u istu kaljužu raskalašenosti’. Budući da se svemu približio kraj, kršćanima je savjetovao neka budu razboriti, neka ne zanemaruju molitvu, neka žarko ljube jedni druge i neka sve što čine bude na slavu Bogu. Potom je rekao neka se ne čude tome što ih snalaze kušnje, nego neka se raduju što dijele Kristove patnje. No opomenuo ih je da nitko od njih ne smije trpjeti zato što je zločinac. Budući da sud započinje od doma Božjega, Petar je potaknuo kršćane: “Neka oni koji trpe u skladu s Božjom voljom povjeravaju svoje duše vjernom Stvoritelju čineći dobro” (4:4, 19).

10. Koje je savjete Petar dao starješinama, a koje mladićima, i što je na kraju poslanice zajamčio kršćanima?

¹⁰ Starješine je Petar pobudio da dragovoljno i gorljivo pasu Božje stado. Ako budu uzor stadu, primit će vijenac slave, koji ne vene, kad se pojavi Vrhovni Pastir. Mladićima je poručio neka budu podložni starješinama, a svima je rekao da trebaju biti ponizni, “jer Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrotu ukazuje poniznima”. Savjetovao je kršćanima da budu čvrsti u vjeri i da bdiju kako ih ne bi progutao “ričući lav”, Đavo. Na kraju svog poticajnog izlaganja Petar je zajamčio kršćanima: “A pošto malo potrpite, Bog sve nezaslužene dobrote, koji vas je zbog vašeg zajedništva s Kristom pozvao u vječnu slavu svoju, on će dovršiti vaše obučavanje, učvrstit će vas, ojačat će vas. Vječna je moć njegova. Amen” (5:5, 8, 10, 11).

11. Kako se Petar nadovezao na Isusove i Pavlove savjete upućene nadglednicima?

¹¹ Prva Petrova poslanica sadrži mudre savjete za nadglednike. Nadovezujući se na Isusove savjete iz Ivana 21:15-17 i Pavlove savjete iz Djela apostolskih 20:25-35, Petar je objasnio da nadglednici trebaju služiti kao pastiri te da svoju službu trebaju izvršavati nesebično, dragovoljno i gorljivo. Svaki je nadglednik pastir koji je podložan ‘vrhovnom pastiru’, Isusu Kristu, i njemu je odgovoran za Božje stado — za koje mora brinuti, biti mu uzor i ponizno mu služiti (5:2-4).

12. (a) Kakva se podložnost treba pokazivati vladarima i gospodarima? (b) Što je Petar savjetovao ženama u vezi s podložnošću, a što muževima kao glavama obitelji? (c) Koja se osobina koju bi kršćani trebali pokazivati naglašava u cijeloj ovoj poslanici?

¹² Petar se u svojoj poslanici osvrnuo i na mnoge druge aspekte kršćanske podložnosti i pružio je izvrsne savjete o tome. U 1. Petrovoj 2:13-17 nalaze se savjeti o podložnosti vladarima — kraljevima i upraviteljima. No ta je podložnost uvjetna, a treba je pokazivati radi Gospodina i iznad svega ‘bojati se Boga’, jer su kršćani njegovi robovi. Sluge se potiče da budu podložni svojim gospodarima i da podnose nevolje ako trebaju trpjeti nepravdu ‘zato što žele sačuvati čistu savjest pred Bogom’. Ženama je Petar dao dragocjen savjet o tome da trebaju biti podložne svojim muževima, čak i ako oni nisu vjernici, te im je napomenuo da je čisto vladanje i pokazivanje poštovanja ‘dragocjeno u Božjim očima’ i da tako čak mogu pridobiti svoje muževe da upoznaju istinu. Da bi istaknuo tu misao, za primjer je uzeo Saru, koja je bila odana i podložna Abrahamu (1. Petr. 2:17-20; 3:1-6; 1. Mojs. 18:12). A muževi kao glave obitelji trebaju biti obazrivi prema ‘slabijim posudama’. Govoreći o podložnosti, Petar je dao i ovaj savjet: “Tako i vi, mladići, budite podložni starješinama.” Zatim je istaknuo da kršćani trebaju biti ponizni, a poniznost je osobina koja se naglašava u cijeloj njegovoj poslanici (1. Petr. 3:7-9; 5:5-7; 2:21-25).

13. (a) Kako Petar u svojoj poslanici objašnjava s kojom je svrhom Bog izabrao kršćansku skupštinu? (b) O kakvom dragocjenom nasljedstvu govori Petar i tko će ga dobiti?

¹³ U vrijeme kad je trebao doći novi val žestokog protivljenja i progona Petar je svojom poslanicom pružio istinski ohrabrujuće riječi, a ta je poslanica i danas od neprocjenjive vrijednosti svima koji se suočavaju s takvim protivljenjem. Petar je citirao Jehovine riječi zapisane u hebrejskom dijelu Biblije, koje glase: “Budite sveti, jer sam ja svet!” (1. Petr. 1:16; 3. Mojs. 11:44). Zatim je u jednom dijelu svoje poslanice citirao mnoge druge retke iz nadahnutih hebrejskih knjiga kako bi pokazao da je kršćanska skupština izgrađena kao duhovni hram od živog kamenja, a temelj tog hrama je Krist. S kojom je svrhom skupština izgrađena? Petar odgovara: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da biste objavljivali vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo” (1. Petr. 2:4-10; Iza. 28:16; Psal. 118:22; Iza. 8:14; 2. Mojs. 19:5, 6; Iza. 43:21; Hoš. 1:10; 2:23). Tom ‘kraljevskom svećenstvu’, svim tim svećenicima koji sačinjavaju cijeli sveti narod Božji, Petar obećava da će u Božjem Kraljevstvu dobiti “nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene”, “vijenac slave, koji ne vene” i ‘vječnu slavu u zajedništvu s Kristom’. Njima je to snažan poticaj da se već danas raduju tome, kako bi se “radovali i klicali i za vrijeme očitovanja njegove slave” (1. Petr. 1:4; 5:4, 10; 4:13).