Svjetlo od Boga rastjeruje tamu!

 1. Kako je svjetlo povezano sa životom?

“REČE Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost” (1. Mojsijeva 1:3). Ovim važnim riječima izvještaj o stvaranju iz 1. Mojsijeve otkriva da je Jehova izvor svjetla bez kojeg život na Zemlji ne bi bio moguć. Jehova je ujedno izvor duhovnog svjetla, koje je prijeko potrebno jer nas vodi u životu (Psalam 43:3). Kralj David otkrio je neraskidivu vezu između duhovnog svjetla i života kad je napisao: “U tebe [je] izvor životu, tvojom svjetlošću vidimo svjetlost” (Psalam 36:9).

 2. S čim je svjetlo usko povezano prema Pavlovim riječima?

² Oko 1 000 godina nakon Davidovog vremena apostol Pavao osvrnuo se na izvještaj o stvaranju. Pišući kršćanskoj skupštini u Korintu, rekao je: “Bog je taj koji je rekao: ‘Neka zasja svjetlo iz tame.’” Pavao je potom ukazao na to da je duhovno svjetlo usko povezano sa spoznajom koja potječe od Jehove kad je dodao: “On je zasjao na naša srca da ih osvijetli slavnom spoznajom o Bogu preko Kristovog lica” (2. Korinćanima 4:6). Kako to svjetlo stiže do nas?

 3. Koje svjetlo Jehova daje preko Biblije?

³ Jehova duhovno svjetlo širi prvenstveno preko svoje nadahnute Riječi, Biblije. Dakle, dok proučavamo Bibliju i usvajamo spoznaju od Boga, dozvoljavamo njegovom svjetlu da nas obasjava. Jehova putem Biblije rasvjetljava svoje naume i pokazuje nam kako možemo vršiti njegovu volju. To našem životu daje smisao i pomaže nam da zadovoljimo svoje duhovne potrebe (Propovjednik 12:1; Matej 5:3). Isus je istaknuo da moramo udovoljavati svojim duhovnim potrebama kad je, citirajući Mojsijev zakon, rekao: “Pisano je: ‘Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta’” (Matej 4:4; 5. Mojsijeva 8:3).

 4. U kom je pogledu Isus “svjetlo svijeta”?

⁴ Isusa se poistovjećuje s duhovnim svjetlom. Doista, on je o sebi govorio kao o ‘svjetlu svijeta’ te je rekao: “Tko mene slijedi, nipošto neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života” (Ivan 8:12). Ta nam izjava pomaže shvatiti ključnu ulogu koju Isus igra u prenošenju Jehovine istine ljudima. Ako želimo izbjeći tamu i hoditi u Božjem svjetlu, moramo slušati sve što Isus kaže te točno slijediti njegov primjer i učenja o kojima se govori u Bibliji.

 5. Koju su odgovornost Isusovi sljedbenici imali nakon njegove smrti?

⁵ Nekoliko dana prije svoje smrti Isus je ponovno govorio o sebi kao o svjetlu te je svojim učenicima rekao: “Svjetlo će još malo biti među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne nadjača; a tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo, pokazujte vjeru u svjetlo, da biste postali sinovi svjetla” (Ivan 12:35, 36). Oni koji su postali sinovi svjetla upoznali su ‘obrazac zdravih riječi’ iz Biblije (2. Timoteju 1:13, 14). Potom su koristili te zdrave riječi kako bi druge pojedince iskrena srca doveli iz tame u Božje svjetlo.

 6. Koju temeljnu istinu o svjetlu i tami saznajemo iz 1. Ivanove 1:5?

⁶ Apostol Ivan napisao je: ‘Bog je svjetlo i nema nikakve tame u zajedništvu s njim’ (1. Ivanova 1:5). Zapazi kakvu se razliku u ovom retku pravi između svjetla i tame. Duhovno svjetlo potječe od Jehove, pa on nema nikakve veze s duhovnom tamom. Tko je onda izvor tame?

 7. Tko stoji iza duhovne tame svijeta, i kakav utjecaj ima?

⁷ Apostol Pavao govorio je o ‘bogu ovog sustava stvari’. Pod tim je izrazom mislio na Sotonu Đavla. Dalje je o njemu rekao da je “zaslijepio umove nevjernika, da do njih ne bi prodrlo svjetlo slavne dobre vijesti o Kristu, koji je Božja slika” (2. Korinćanima 4:4). Mnogi tvrde da vjeruju u Boga, no sve veći broj istih ne vjeruje u Đavla. Zašto? Oni nisu spremni prihvatiti činjenicu da uopće može postojati neka zla, nadljudska sila i da može utjecati na njihov način razmišljanja. Usprkos tome, kao što Pavao pokazuje, Đavo zaista postoji i utječe na ljude kako ne bi vidjeli svjetlo istine. Da Sotona ima moć utjecati na razmišljanje ljudi vidi se po proročanskom opisu u kojem se za njega kaže da je “onaj (...) koji zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9). Zbog Sotoninog djelovanja sada je čitavo čovječanstvo, izuzev onih koji služe Jehovi, u stanju koje je prorekao prorok Izaija: “Gle, mrak će pokriti zemlju i tama narode” (Izaija 60:2).

 8. Na koje načine osobe koje su u duhovnoj tami pokazuju da su izgubile orijentaciju?

⁸ U gustoj se tami ništa ne vidi. Osoba lako može zalutati ili izgubiti orijentaciju. Slično tome, oni koji su u duhovnoj tami ne vide i ubrzo u duhovnom smislu izgube orijentaciju. Možda više ne znaju razlikovati istinu i laž, dobro i zlo. Prorok Izaija je govorio o osobama koje su u duhovnoj tami kad je napisao: “Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko” (Izaija 5:20). Na one koji prebivaju u duhovnoj tami utječe bog tame, Sotona Đavo, i stoga su otuđeni od izvora svjetla i života (Efežanima 4:17-19).

 9. Objasni kako prijestupnike privlači i doslovna i duhovna tama.

⁹ Vjerni je Job ukazao na to koliko doslovna tama privlači prijestupnike kad je rekao: “I oko preljubnikovo pazi na sumrak govoreći: da me oko ne vidi. I sakriva lice” (Job 24:15). Prijestupnici su također u duhovnoj tami, a takva ih tama može potpuno obuzeti. Apostol Pavao rekao je da su spolni nemoral, krađa, pohlepa, pijanstvo, pogrdan govor i iznuđivanje uobičajeni među pojedincima koji su zarobljeni u tami. No svatko tko dođe k svjetlu Božje Riječi može se promijeniti. Pavao u svom pismu Korinćanima jasno potvrđuje da je takva promjena moguća. Mnogi su kršćani u Korintu nekada vršili djela tame, no Pavao im je rekao: “Ali oprani ste, ali posvećeni ste, ali proglašeni ste pravednima u imenu našeg Gospodina Isusa Krista i duhom našeg Boga” (1. Korinćanima 6:9-11).

10, 11. (a) Kako je Isus pokazao obzirnost prema čovjeku kojemu je vratio vid? (b) Zašto mnogi ne prihvaćaju svjetlo?

¹⁰ Kad neka osoba dođe iz guste tame na svjetlo, obično joj treba nešto vremena da joj se oči priviknu. Isus je u Betsaidi izliječio jednog slijepog čovjeka, no učinio je to postepeno, pokazujući pritom obzirnost. “Uzevši slijepca za ruku, izveo ga je izvan sela, i, pljunuvši mu na oči, položio je ruke na njega i upitao ga: ‘Vidiš li što?’ A čovjek je podigao pogled i rekao: ‘Vidim ljude, jer opažam nešto što izgleda kao stabla, ali hodaju.’ Zatim je opet položio ruke na njegove oči, i čovjek je potpuno progledao, i ozdravio je, i sve je jasno vidio” (Marko 8:23-25). Po svemu sudeći, Isus je tom čovjeku vratio vid postupno da bi se mogao prilagoditi na žarku Sunčevu svjetlost. Zamislimo koliko se taj čovjek radovao jer je mogao vidjeti.

¹¹ Međutim, radost koju je taj čovjek osjetio nije ništa u usporedbi s radosti onih kojima se pomaže da postepeno izađu iz duhovne tame i dođu k svjetlu istine. Kad promatramo njihovu radost, možda se pitamo zašto svjetlo ne privlači još veći broj ljudi. Isus navodi razlog: “Ovo je temelj za sud, da je svjetlo došlo u svijet, ali ljudi su voljeli tamu, a ne svjetlo, jer su im djela bila zla. Jer tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se njegova djela ne bi razotkrila” (Ivan 3:19, 20). Da, mnogi vole činiti “zlo” — u koje spada nemoral, ugnjetavanje, laganje, prijevara i krađa — a Sotonina duhovna tama savršeno je mjesto da rade ono što ih je volja.

12. Kakve sve koristi imamo jer smo došli k svjetlu?

¹² Koje smo promjene uočili na sebi otkako smo upoznali svjetlo? Dobro je s vremena na vrijeme osvrnuti se na prošlost i razmisliti o svom duhovnom napretku. S kojim smo lošim navikama raskrstili? Koje smo probleme u životu uspjeli riješiti? Kako su se promijenili naši planovi za budućnost? Uz snagu koju nam daje Jehova i uz pomoć njegovog svetog duha možemo i dalje činiti promjene u svojoj osobnosti i svom načinu razmišljanja, čime pokazujemo da povoljno reagiramo na svjetlo (Efežanima 4:23, 24). Pavao to ovako objašnjava: “Jednom [ste] bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu. Nastavite hoditi kao djeca svjetla, jer se plod svjetla sastoji od svake vrste dobrote i pravednosti i istine” (Efežanima 5:8, 9). Ako dozvolimo da nas Jehovino svjetlo vodi, tada imamo nadu i smisao, a i onima koji nas okružuju život činimo ljepšim. A kako tek radujemo Jehovino srce kad činimo takve promjene! (Priče Salamunove 27:11).

13. Kako možemo pokazati zahvalnost za Jehovino svjetlo, i koje osobine trebamo imati da bismo tako postupali?

¹³ Svoju zahvalnost za sretniji život koji vodimo pokazujemo šireći Jehovino svjetlo — prenoseći ono što smo naučili iz Biblije članovima svoje obitelji, prijateljima i susjedima (Matej 5:12-16; 24:14). Onima koji ne žele slušati, naše propovijedanje i naš uzoran kršćanski život djeluju kao prijekor. Pavao objašnjava: “Uvjeravajte se što je prihvatljivo Gospodinu; i prestanite sudjelovati s njima u besplodnim djelima koja pripadaju tami, već, naprotiv, izražavajte prijekor prema njima” (Efežanima 5:10, 11). Da bismo drugima pomogli da napuste tamu i prihvate svjetlo, trebamo imati hrabrost. Što je još važnije, trebamo suosjećati s njima, biti zainteresirani za njih i imati iskrenu želju da im prenesemo svjetlo istine, a to će biti na njihovu vječnu korist (Matej 28:19, 20).

14. Koje upozorenje u vezi sa svjetlom trebamo poslušati?

¹⁴ Dok je mrak, onima koji su na pučini svako je svjetlo dobrodošlo. U prošlosti su ljudi u Engleskoj na strmim stijenama palili vatre, koje su pokazivale gdje se može naći utočište tokom oluje. Posade brodova bile su zahvalne što se mogu ravnati po tim svjetlosnim signalima i uploviti u sigurne luke. Međutim, neke su vatre bile lažni signali. Umjesto da su pronašli luku, mnoge se brodove uputilo u krivom smjeru, pa su se nasukali na stjenovitu obalu, gdje im je pokraden teret. U ovom prijevarama sklonom svijetu moramo paziti da nas ne bi odvukla lažna svjetlost koja nas može namamiti na duhovni brodolom. Znamo da se “i sam Sotona pretvara u anđela svjetla”. Slično tome, njegovi su sluge, među koje spadaju i otpadnici, “prijevarni radnici”, a i oni se “pretvaraju u sluge pravednosti”. Ukoliko prihvatimo krivo razmišljanje takvih pojedinaca, naše pouzdanje u Jehovinu Riječ istine, Bibliju, može oslabiti, a naša se vjera ugasiti (2. Korinćanima 11:13-15; 1. Timoteju 1:19).

15. Što će nam pomoći da ostanemo na putu koji vodi u život?

¹⁵ Psalmist je napisao: “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj” (Psalam 119:105). Da, Jehova, naš Bog pun ljubavi, “čija je volja da se sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine”, jasno osvjetljava “tijesan put koji vodi u život” (Matej 7:14; 1. Timoteju 2:4). Primjenjujući biblijske zapovijedi, čuvamo se da s tog tijesnog puta ne odlutamo na mračne staze. Pavao je napisao: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti” (2. Timoteju 3:16). Da bismo duhovno rasli, treba nam pouka iz Božje Riječi. U svjetlu Božje Riječi možemo sebe ukoriti, a ako je potrebno, mogu nas ukoriti i obzirni pastiri u skupštini. Jednako tako, možemo ispravno postavljati stvari i ponizno prihvaćati odgajanje u pravednosti da bismo ostali na putu života.

16. Kako možemo pokazati zahvalnost za Jehovin divan dar, svjetlo?

¹⁶ Kako možemo pokazati zahvalnost za Jehovin divan dar, svjetlo? U devetom poglavlju Ivana kaže se da je Isus izliječio čovjeka koji je bio slijep od rođenja i on se osjetio ponukanim pokazati svoju zahvalnost. Kako je to učinio? Tako što je počeo vjerovati u Isusa kao Sina Božjeg i drugima je govorio o njemu kao o ‘proroku’. Osim toga, hrabro se usprotivio onima koji su pokušali omalovažiti Isusovo čudo (Ivan 9:17, 30-34). Apostol Petar je pomazane članove kršćanske skupštine nazvao “narod određen za posebnu svojinu”. Zašto? Zato što pokazuju jednaku zahvalnost kao i čovjek koji je od rođenja bio slijep, ali je izliječen. Oni zahvalnost prema Jehovi, svom Dobročinitelju, pokazuju time što ‘nadaleko objavljuju vrline onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo’ (1. Petrova 2:9; Kološanima 1:13). Osobe koje imaju zemaljsku nadu pokazuju jednaku zahvalnost i pružaju podršku svojoj pomazanoj braći u javnom objavljivanju Jehovinih ‘vrlina’. Bog nesavršenim ljudima doista daje neprocjenjivu prednost!

17, 18. (a) Koju odgovornost ima svaki pojedinac? (b) Što bi svaki kršćanin trebao izbjegavati po uzoru na Timoteja?

¹⁷ Od presudne je važnosti gajiti iskrenu zahvalnost za svjetlo istine. Prisjeti se da nitko od nas nije prilikom rođenja znao za istinu. Neki su je upoznali kad su već bili odrasli i ubrzo su uvidjeli koliko je svjetlo bolje od tame. Drugi su imali veliku prednost da ih odgajaju bogobojazni roditelji. Takve osobe mogu svjetlo lako početi uzimati kao nešto samo po sebi razumljivo. Jedna žena, koja je Jehovin svjedok i čiji su roditelji služili Jehovi i prije njenog rođenja, priznaje da joj je trebalo puno vremena i truda da shvati potpuno značenje i važnost istina kojima su je poučavali od najranijeg djetinjstva. Svi mi, bilo da smo mladi bilo stari, trebamo razvijati duboku zahvalnost za istinu koju je Jehova otkrio.

¹⁸ Mladi je Timotej od najranijeg djetinjstva bio poučavan o ‘svetim spisima’, no zreli je kršćanin postao tek kada se naprezao u svojoj službi (2. Timoteju 3:15). Zbog toga je bio u prilici da pomaže apostolu Pavlu, koji ga je savjetovao: “Daj sve od sebe da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine.” Neka bismo svi mi, poput Timoteja, izbjegavali činiti bilo što zbog čega bismo se mogli stidjeti — ili zbog čega bi nas se Jehova stidio! (2. Timoteju 2:15).

19. (a) Što bismo svi trebali reći poput Davida? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

¹⁹ Imamo svaki razlog da hvalimo Jehovu koji nam je dao svjetlo svoje istine. Poput kralja Davida, mi kažemo: “Ti si vidjelo moje, Jehova; i Jehova prosvjetljuje tamu moju” (2. Samuelova 22:29). Pa ipak, ne smijemo postati pretjerano zadovoljni sobom jer bi to moglo dovesti do našeg povratka u tamu iz koje smo bili spašeni. Stoga će nam sljedeći članak pomoći da procijenimo koliku važnost pridajemo Božjoj istini u svom životu.