Branimo istinu iz Božje Riječi!

DESETOG OŽUJKA 2012. u obrazovnom centru Jehovinih svjedoka u Pattersonu, u saveznoj državi New Yorku, održana je promocija 132. razreda Gileada, misionarske škole Jehovinih svjedoka. Obitelj i prijatelji misionara te posjetitelji iz raznih zemalja svojom su prisutnošću uveličali taj svečani skup. Program su pratile 9 042 osobe, neke od njih u glavnoj dvorani u Pattersonu, a neke na drugim lokacijama preko videokonferencijske veze.

Svi su željno iščekivali početak programa. Promociju 132. razreda obilježila je jedna zanimljivost — svi su polaznici i prije školovanja bili u nekom obliku punovremene službe. Neki od njih ranije su služili u podružnicama Jehovinih svjedoka, a neki su bili specijalni pioniri, putujući nadglednici ili misionari koji još nisu imali priliku pohađati školu Gilead. Koje su misli bile pripremljene za te iskusne propovjednike?

Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela (upravnog odbora) Jehovinih svjedoka i predsjedavajući programa, održao je uvodni govor sa zanimljivim naslovom — “Braniš li istinu iz Božje Riječi?” Rekao je da kršćani trebaju braniti sva učenja koja se temelje na istinitoj Božjoj Riječi. Upravo zato poučavaju ljude biblijskoj istini i nastoje im pomoći da je zavole.

“Kako možemo biti sigurni da Božju Riječ razumijemo na ispravan način?” upitao je brat Lösch. Spomenuo je da danas milijuni ljudi prihvaćaju biblijsku istinu, ali da velik brojčani porast ipak nije dokaz da Božju Riječ razumijemo na ispravan način. Prva kršćanska skupština, osnovana na Pedesetnicu 33. godine, bila je relativno malena, ali to ne znači da ti kršćani nisu ispravno razumjeli Božju Riječ. Govornik je naveo pet obilježja koja pokazuju da smo na pravom putu: (1) držimo se Isusovih učenja, (2) ljubimo jedni druge, (3) živimo u skladu s Božjim uzvišenim moralnim mjerilima, (4) neutralni smo u političkim zbivanjima ovoga svijeta te (5) nosimo i objavljujemo Božje ime.

Kad su prisutni vidjeli Geoffreya Jacksona, još jednog člana Vodećeg tijela, kako na pozornicu dolazi s koferom u ruci, nesumnjivo su se pitali što slijedi. Naslov njegovog govora glasio je “Savjesno se držite uputa”, a temeljio se na riječima iz Izaije 50:5. Taj redak proročanski govori o Isusu Kristu i kaže: “Ja se nisam bunio. Nisam se okrenuo na drugu stranu.”

Brat Jackson potaknuo je nove misionare da se uvijek trude prepoznati vodstvo koje Jehova pruža preko svetog duha, Biblije i svoje organizacije te da ga spremno prihvaćaju. Zatim je spomenuo usporedbu o talentima, zapisanu u Mateju 25:14-30. Gospodar iz te usporedbe svojim je robovima povjerio određeni broj talenata, svakome prema njegovim sposobnostima. Od robova je očekivao da trguju tim talentima, dajući pritom sve od sebe. Kad se gospodar vratio, pohvalio je dvojicu robova te ih nazvao dobrim i vjernim slugama. Njihova se vjernost nije odražavala u rezultatima koje su postigli, nego u tome što su se savjesno držali uputa svog gospodara.

Trećeg roba gospodar je nazvao zlim, lijenim i beskorisnim. Zašto mu se obratio tako oštrim riječima? Taj je rob zakopao talenat koji je dobio. Talenat je bio najveća židovska mjera za težinu i najveća novčana jedinica (protuvrijednosti od 6 000 denara), a težio je nešto više od 20 kilograma. To je otprilike dopuštena težina kofera na međunarodnim letovima. Da bi rob zakopao talenat, koji bi se po veličini mogao usporediti s koferom, trebao je uložiti određeni trud. Ipak, njegov je trud bio beskoristan jer se nije savjesno držao uputa koje je dobio od gospodara. Slično može biti i s misionarima. Oni se mogu zaokupiti koječime — dopisivanjem s obitelji i prijateljima, pisanjem blogova, pretraživanjem interneta, druženjem sa suvjernicima ili raznim drugim poslovima. Na kraju dana mogu biti potpuno iscrpljeni od svih tih “obaveza”. No njihov je trud beskoristan ako ne vrše zadatak koji im je Jehova povjerio. Stoga je brat Jackson u zaključku govora misionarima dao prikladan savjet: “Uvijek se držite uputa Božje organizacije!”

Govor s tim naslovom iznio je Anthony Morris, član Vodećeg tijela. Rekao je: “Iz Biblije saznajemo da vjera nije spojiva sa sumnjom. Vjerom se mogu rastjerati sve sumnje.” Sotona je uspio navesti Evu da posumnja u ispravnost Jehovinog načina postupanja. Nije li logično zaključiti da može izazvati sumnje i u nama, koji smo za razliku od Eve nesavršeni? “Jačajte svoju vjeru jer tada u vašem umu neće biti mjesta za sumnje”, rekao je brat Morris. Prisutnima je skrenuo pažnju na izvještaj koji govori o tome kako je apostol Petar hodao po vodi, ali “kad je vidio olujni vjetar, uplašio se i počeo tonuti”. Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio Petra i upitao ga: “Zašto si posumnjao?” (Matej 14:29-31). Govornik se potom obratio misionarima i kazao: “Vaši će suvjernici možda biti zadivljeni kad vide što sve činite u misionarskoj službi. Možda će im izgledati kao da sve možete. No kad dođu problemi nalik olujama, nemojte sumnjati u Jehovu.”

Istaknuo je da problemima, koji mogu izgledati poput olujnih vjetrova, ipak dođe kraj. Rekao je misionarima da im u teškim trenucima može pomoći razmišljanje o tome što su Pavao i Sila učinili kad su bili u zatvoru u Filipima. U Djelima apostolskim 16:25 stoji: “Oko ponoći su se Pavao i Sila molili i pjesmom hvalili Boga, a zatvorenici su ih slušali.” U tim se riječima krije jedna zanimljivost: Pavao i Sila nisu se samo molili već su i pjevali. Pjevali su tako glasno da su ih drugi zatvorenici mogli čuti. Istina je da ne znamo svi lijepo pjevati, primijetio je brat Morris, ali važno je imati na umu da nam pjevanje može pomoći da se lakše nosimo s problemima. Na koncu je pročitao riječi pjesme “Ustrajmo do kraja!”, zadnje pjesme u našoj pjesmarici Pjevajmo Jehovi!

“Bi li volio vidjeti mnogo dana dobrih?” Taj govor, koji se temeljio na riječima kralja Davida zapisanima u Psalmu 34:12, održao je brat Robert Luccioni, koji radi u Odjelu nabave u američkoj podružnici Jehovinih svjedoka. On je govorio o tome kako sačuvati dobar odnos s Jehovom u teškim razdobljima u životu. U tome nam mnogo može pomoći izvještaj zapisan u 30. poglavlju 1. Samuelove koji govori o tome da su David, njegovi ljudi i njihove obitelji pobjegli od kralja Šaula u Siklag. No njihovi neprijatelji Amalečani napali su taj grad i zarobili sve žene i djecu. Davidovi ljudi bili su ogorčeni zbog toga, okrivili su Davida za nevolju koja ih je snašla i željeli ga kamenovati. Kako je David reagirao u toj teškoj situaciji? Nije postao malodušan, već se “ohrabrio uz pomoć Jehove, Boga svojega” (1. Samuelova 30:6). Pitao je Jehovu za savjet, poslušao što mu je njegov Bog rekao i izbavio zarobljenike. Govornik je kazao misionarima da će i oni “vidjeti mnogo dana dobrih” budu li se, poput Davida, uzdali u Jehovu i slušali ga. Ako budu tako postupali, moći će radosno vršiti dragocjenu službu koja im je povjerena.

“Oči moje straže noćne pretječu.” Govor s tim naslovom održao je Michael Burnett, jedan od nastavnika u školi Gilead. Izraelci su vrijeme od zalaska sunca do zore dijelili na tri “noćne straže”, to jest na tri razdoblja od po četiri sata. Posljednja straža trajala je od dva do šest ujutro. Tijekom tog razdoblja bilo je teško ostati budan jer je bilo jako mračno i hladno. Psalmist je rekao da tijekom noćnih straža razmišlja o Jehovinim riječima kako ga san ne bi prevario (Psalam 119:148). Brat Burnett rekao je misionarima: “Trebate biti budni. U ovom svijetu u kojem nema ljubavi vjerojatno ćete doživjeti poteškoće koje vas mogu lišiti radosti. Već sad trebate razmišljati što ćete tada učiniti.” Nove je misionare podsjetio da trebaju temeljito proučavati Bibliju i biblijske publikacije kako bi u duhovnom pogledu ostali budni. Tu je misao naglasio riječima: “Vi se Jehovi molite svaki dan zato što želite da vam on bude blizak prijatelj. Dopustite i njemu da vam se svaki dan obrati preko stranica svoje Riječi. Slikovito govoreći, pred nama je svitanje. Zato dobro iskoristite vrijeme koje je preostalo i razmišljajte o predivnoj budućnosti koju obećava Jehova Bog.”

“Obučeni ste za zadatak koji vam je povjeren.” Mark Noumair, još jedan nastavnik u Gileadu, održao je govor koji je nosio taj naslov, a temeljio se na 1. Petrovoj 5:10. Novim je misionarima rekao: “Svi ste vi iskusni propovjednici. Što mislite, zašto vam je trebalo ovo biblijsko školovanje?” U odgovoru je objasnio da se mnogi ljudi koji dobro rade svoj posao i dalje školuju kako bi usavršili svoja znanja i vještine. Brat Noumair u nastavku je kazao: “Tijekom proteklih pet mjeseci Jehova vas je učvrstio i ojačao tako što vas je poučavao o svojoj Riječi i organizaciji. On vas je obučio za odgovoran zadatak koji vam je povjerio. Vi ste poput drvenog potpornja koji nosi velik teret. Ako je taj potporanj čvrst, neće se saviti niti popustiti pod pritiskom. Suradnja sa suvjernicima pokazat će koliko vam je pouka koju ste ovdje primili koristila. Hoćete li pod pritiskom problema popustiti i zanemariti Božja mjerila ili ćete se i dalje čvrsto držati Božje Riječi? To ovisi o kršćanskim osobinama koje ste dosad izgradili. Kao što kvaliteta potpornja određuje hoće li on izdržati velika opterećenja, tako i kvaliteta tih osobina određuje hoćete li imati snage nositi se s pritiscima. Sve Jehovine pouke koje ste ovdje primili ojačat će vas i pripremiti za zadatak koji stoji pred vama. Jehova je učinio svoj dio. Naša je iskrena želja da i vi učinite svoj dio i dopustite Velikom Učitelju da dovrši vaše obučavanje.”

Na promociji razreda škole Gilead uvijek je lijepo čuti i nove misionare. U jednoj programskoj točki misionari su prikazali što su doživjeli u službi propovijedanja. Jedan bračni par iz Francuske na putu u školu Gilead šest je sati morao čekati svoj let. U zračnoj luci razgovarali su s dvojicom muškaraca koji su također čekali svoje letove. Počeli su razgovarati na engleskom, ali kad je jedan rekao da je iz Malavija, njih mu se dvoje obratilo na jeziku čičeva. Čovjek se jako iznenadio i upitao ih kako to da govore njegov jezik. Rekli su mu da su bili misionari u Malaviju. Kad je drugi čovjek rekao da je iz Kameruna, s njim su razgovarali na francuskom. I jednom i drugom prenijeli su biblijsku poruku, a njih dvojica rekla su da jako cijene Jehovine svjedoke.

Brat Nicholas Ahladis iz Službe za suradnju s prevoditeljima intervjuirao je dva bračna para iz 132. razreda. Jedan se par preselio iz Australije u Istočni Timor, zemlju u kojoj je godinama bjesnio rat. Drugi je iz Južne Koreje otišao u Hong Kong. Oba para jedva čekaju vratiti se u te zemlje i nastaviti s misionarskom službom, primjenjujući ono što su naučili u školi Gilead.

Nakon što su novim misionarima podijeljene diplome, jedan je od njih u ime cijelog razreda pročitao pismo zahvale. Zatim je brat Lösch zaključio program upečatljivim mislima. Rekao je da je istina poput predivne duge, da je nalik oazi u pustinji te da je dragocjena kao sidro koje odolijeva velikim valovima. “Doista je prekrasno znati istinu iz Božje Riječi”, kazao je. “Branite je i pomozite drugima da je zavole!”