Dragocjen si u Božjim očima!

“Ljubim te ljubavlju vječnom, za to ti jednako činim milost” (JEREMIJA 31:3).

 1. Kako se Isusov stav prema običnom narodu njegovog vremena razlikovao od stava farizeja?

MOGLI su to vidjeti u njegovim očima. Ovaj čovjek, Isus, nije bio nimalo sličan njihovim religioznim vođama; brinuo se. Osjećao je sažaljenje prema tim ljudima jer “bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Njihovi su religiozni vođe trebali biti pastiri puni ljubavi, zastupajući milosrdnog Boga punog ljubavi. Umjesto toga, prezirali su običan narod kao puku svjetinu — kao proklet!a (Ivan 7:47-49; usporedi Ezehijel 34:4). Dakako, takvo iskrivljeno, nebiblijsko gledište bilo je nešto sasvim različito od onoga kako Jehova gleda na svoj narod. Svojoj je naciji, Izraelu, rekao: “Ljubim te ljubavlju vječnom” (Jeremija 31:3).

 2. Kako su Joba njegova tri prijatelja pokušala uvjeriti da je u Božjim očima bezvrijedan?

² Ipak, farizeji sigurno nisu bili prvi koji su pokušali uvjeriti Jehovine voljene ovce da su bezvrijedne. Razmotri primjer Joba. U Jehovinim je očima bio pravedan i nedužan, ali trojica “tješitelja” dala su naslutiti da je Job nemoralan, zli otpadnik koji kad umre iza sebe neće ostaviti ni traga. Tvrdili su da Bog neće uvažiti nikakvu Jobovu pravednost, jer Bog ne vjeruje ni svojim anđelima te sâmo nebo smatra nečistim! (Job 1:8; 4:18; 15:15, 16; 18:17-19; 22:3).

 3. Kakve metode Sotona danas koristi kako bi ljude uvjerio da su bezvrijedni i da ih se ne može voljeti?

³ Sotona se danas još uvijek služi ovim ‘lukavstvom’, pokušavajući uvjeriti ljude da nisu voljeni i da su bezvrijedni (Efežanima 6:11, NW, fusnota). Istina, on često zavodi ljude apelirajući na njihovu umišljenost i ponos (2. Korinćanima 11:3). Ali on isto tako uživa u tome da gazi samopoštovanje onih koji su ranjivi. To je naročito slučaj u ovim kritičnim “posljednjim danima”. Danas mnogi odrastaju u obiteljima “bez prirodne naklonosti”; mnogi moraju svakodnevno izlaziti na kraj s ljudima koji su nagli, sebični i tvrdoglavi (2. Timoteju 3:1-5, NW). Možda su ih dugogodišnje maltretiranje, rasizam, mržnja ili zlostavljanje uvjerili u to da su bezvrijedni i da ih se ne može voljeti. Jedan je čovjek napisao: “Nikoga ne volim niti osjećam da mene netko voli. Vrlo mi je teško povjerovati da je Bogu imalo stalo do mene.”

 4, 5. (a) Zašto je predodžba o osobnoj bezvrijednosti suprotna Pismima? (b) Koja je jedna od opasnih posljedica vjerovanja da su sva naša nastojanja bezvrijedna?

⁴ Predodžba o osobnoj bezvrijednosti povređuje samu srž istine iz Božje riječi, nauku o otkupnini (Ivan 3:16). Ako je Bog platio tako visoku cijenu — dragocjeni život vlastitog Sina — da bi nam iskupio priliku da zauvijek živimo, on nas sasvim sigurno ljubi; sigurno smo dragocjeni u njegovim očima!

⁵ Osim toga, kako bi samo bilo obeshrabrujuće imati osjećaj da ne ugađamo Bogu, da su sva naša nastojanja bezvrijedna! (Usporedi Priče Salamunove 24:10.) U tako negativnom svjetlu čak i dobro mišljeno ohrabrenje, namijenjeno da nam, tamo gdje je to moguće, pomogne unaprijediti našu službu Bogu, nekima umjesto kao ohrabrenje može zvučati kao osuda. Može nam se činiti kao odjek našeg dubokog uvjerenja da sve što god činimo nije dovoljno.

 6. Što je najbolji protulijek za suzbijanje krajnje negativnih misli o samome sebi?

⁶ Ukoliko kod sebe primjećuješ takve negativne osjećaje, nemoj očajavati. Mnogi su od nas povremeno prekomjerno kritični sami prema sebi. I nemoj zaboraviti, Božja je riječ namijenjena za “popravljanje” i za “rušenje utvrda” (2. Timoteju 3:16; 2. Korinćanima 10:4, St). Apostol Ivan je napisao: “Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve” (1. Ivanova 3:19, 20, Duda-Fućak). Razmotrimo, dakle, tri načina kako nas Biblija poučava o tome da smo dragocjeni u Jehovinim očima.

Jehova te cijeni

 7. Kako je Isus poučio sve kršćane o vrijednosti koju imaju u Božjim očima?

⁷ Kao prvo, Biblija izravno uči da je svatko od nas vrijedan u Božjim očima. Isus je rekao: “Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca” (Luka 12:6, 7). Vrabac je u to vrijeme bio najjeftinija ptica koja se prodavala za jelo, a ipak nijedan od njih nije ostao nezapažen od svog Stvoritelja. Tako je položen temelj za izvanrednu usporedbu: Kada su u pitanju ljudi — koji su daleko vredniji — Bog zna svaku pojedinost. Kao da nam je svaka vlas na glavi izbrojena!

 8. Zašto je pomisao da bi nam Jehova mogao prebrojiti kosu na glavi realna?

⁸ Je li nam kosa zaista prebrojena? Ako misliš da je Isusova usporedba u tom pogledu nerealna, razmotri sljedeće: Bog se tako savršeno sjeća svojih vjernih slugu da ih može uskrsnuti — ponovno ih stvoriti točno onakvima kakvi su prije bili, uključujući njihov složeni genetski kôd i njihova dugogodišnja sjećanja i iskustva. Prebrojavanje naše kose (prosječno na glavi ima oko 100 000 vlasi) bilo bi jednostavno u usporedbi s tim! (Luka 20:37, 38).

Koliko vrijedimo u Jehovinim očima?

 9. (a) Koja su neka od svojstava koja Jehova cijeni? (b) Zašto misliš da su mu takva svojstva dragocjena?

⁹ Kao drugo, Biblija nas uči što Jehova kod nas cijeni. Jednostavno rečeno, on se raduje našim pozitivnim svojstvima i našim nastojanjima. Kralj David je rekao svom sinu Salamunu: “Sva srca ispituje Gospodin i svaku pomisao zna” (1. Dnevnika 28:9). Dok Bog, u ovom svijetu punom nasilja i mržnje, ispituje milijarde ljudskih srca, kako mu samo mora biti drago kad nađe srce koje ljubi mir, istinu i pravednost! (Usporedi Ivan 1:47; 1. Petrova 3:4.) Što se događa kad Bog nađe srce koje je ispunjeno ljubavlju prema njemu, koje želi učiti o njemu i takvu spoznaju dijeliti s drugima? Jehova nam u Malahiji 3:16 kaže da sluša one koji s drugima govore o njemu i da čak ima ‘knjigu za spomen’ za sve “one koji se boje Gospodina i misle o imenu njegovu”. Takva su mu svojstva dragocjena!

10, 11. (a) Kako mogu neki biti skloni tome da umanjuju dokaze za to da Jehova cijeni njihova dobra svojstva? (b) Kako primjer Abije pokazuje da Jehova cijeni dobra svojstva bez obzira na to u kojoj su mjeri razvijena?

¹⁰ Međutim, srce koje osuđuje samo sebe, može se protiviti takvim dokazima naše vrijednosti u Božjim očima. Može uporno govoriti: ‘Ali ima toliko drugih koji su, po pitanju tih svojstava, daleko primjerniji od mene. Kako samo mora Jehova biti razočaran kad me usporedi s njima!’ Jehova ne uspoređuje, niti je krut, pridržavajući se pravila ili sve ili ništa (Galaćanima 6:4). On vrlo pomno proučava srca i cijeni dobra svojstva bez obzira u kojoj su mjeri ona razvijena.

¹¹ Naprimjer, kad je Jehova odlučio da čitava otpadnička dinastija kralja Jeroboama bude pogubljena, uklonjena poput ‘kâla’, naredio je da samo jedan od kraljevih sinova, Abija, dobije častan pogreb. Zašto? “Na njemu [se] nadje nešto dobra pred Gospodinom Bogom Izraelovijem” (1. Carevima 14:10, 13). Znači li to da je Abija bio vjeran obožavatelj Jehove? Ne bezuvjetno, jer je umro, kao i ostali pripadnici njegovog zlog kućanstva (5. Mojsijeva 24:16). Ipak, Jehova je cijenio “nešto dobra” što je vidio u Abijinom srcu i odgovarajuće tome je postupio. Matthew Henry’s Commentary on the Whole Bible (Komentar čitave Biblije od Matthewa Henrya) navodi: “Tamo gdje postoji barem nešto takvog dobra, ono će biti pronađeno: Bog koji ga traži, nalazi ga, ma koliko ono bilo malo, te mu se raduje.” I nemoj zaboraviti da Bog može, ako u tebi nađe barem neko donekle razvijeno dobro svojstvo, prouzročiti da ono raste ukoliko mu nastojiš vjerno služiti.

12, 13. (a) Kako Psalam 139:3 pokazuje da Jehova cijeni naša nastojanja? (b) U kojem se smislu može reći da Jehova prosijava naše djelatnosti?

¹² Jehova na sličan način cijeni i naša nastojanja. U Psalmu 139:1-3, čitamo: “Gospodine! ti me kušaš i znaš. Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje iz daleka; kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene [“moje putovanje i moje ispruženo ležanje ti si odmjerio” NW], i sve putove moje vidiš.” Dakle, Jehova zna sve što radimo. No on nije samo svjestan onoga što radimo. Fraza “sve putove moje vidiš” može na hebrejskom isto tako značiti “čuvaš sve moje puteve” ili “cijeniš sve moje puteve”. (Usporedi Matej 6:19, 20.) Međutim, kako bi Jehova mogao cijeniti naše puteve kad smo tako nesavršeni i grešni?

¹³ Zanimljivo je, kad je David napisao da je Jehova “odmjerio” njegova putovanja i razdoblja počinka, hebrejski je izraz, prema nekim izučavateljima, doslovno značio “prosijati” ili “vijati”. Jedan priručnik zapaža: “To znači (...) odvojiti svu pljevu i ostaviti sve žito — sačuvati sve što je vrijedno. Dakle u ovom slučaju to znači da ga je Bog, takoreći, prosijao (...). Pobacao je svu pljevu, odnosno sve što je bilo bezvrijedno, i vidio da je ono što je ostalo stvarno i vrijedno.” Srce koje osuđuje samo sebe može naša djela prosijati na obratan način, nemilosrdno nas koreći za prijestupe koje smo učinili u prošlosti i omalovažavajući naša postignuća kao beznačajna. Ali Jehova prašta naše grijehe ako se iskreno kajemo i uporno nastojimo ne ponavljati svoje greške (Psalam 103:10-14; Djela apostolska 3:19). On izdvaja i ne zaboravlja naša dobra djela. Zapravo, on ih zauvijek pamti dokle god mu ostanemo vjerni. Smatrao bi nepravednim zaboraviti ih, a on nikada nije nepravedan! (Jevrejima 6:10).

14. Što pokazuje da Jehova cijeni ono što radimo u kršćanskoj službi?

¹⁴ Koja su neka od tih dobrih djela koja Bog cijeni? Praktički sve što činimo oponašajući njegovog Sina, Isusa Krista (1. Petrova 2:21). Dakle, jedno vrlo važno djelo sasvim je sigurno širenje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. U Rimljanima 10:15, čitamo: “Kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!” Iako svoje noge obično ne smatramo ‘krasnima’, Pavao je ovdje koristio istu riječ koja se u prijevodu grčke Septuaginte koristi kako bi se opisalo Rebeku, Rahelu i Josipa — sve troje bilo je poznato po svojoj ljepoti (1. Mojsijeva 26:7; 29:17; 39:6). Dakle, naše je sudjelovanje u službi našem Bogu, Jehovi, u njegovim očima vrlo lijepo i dragocjeno (Matej 24:14; 28:19, 20).

15, 16. Zašto Jehova cijeni našu ustrajnost, i kako riječi kralja Davida iz Psalma 56:9 podvlače tu činjenicu?

¹⁵ Daljnje svojstvo koje Bog cijeni jest naša ustrajnost (Matej 24:13). Ne zaboravi, Sotona želi da ostaviš Jehovu. Svaki dan koji ostaješ lojalan Jehovi još je jedan dan kada si pomogao dati odgovor na Sotonino ruganje (Priče Salamunove 27:11). Ponekad nije lako ustrajati. Svaki dan može uslijed zdravstvenih problema, financijskih teškoća, emocionalne boli i nekih drugih prepreka postati kušnjom. Ustrajnost unatoč takvim kušnjama naročito je dragocjena Jehovi. Zato je kralj David molio Jehovu neka njegove suze spremi u simbolični ‘mijeh’, upitavši ga pouzdano: “Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?” (Psalam 56:9, St [56:8, DK]). Da, Jehova cijeni i ne zaboravlja sve suze koje prolijevamo i patnje koje podnosimo dok čuvamo svoju lojalnost prema njemu. A i one su dragocjene u njegovim očima.

¹⁶ Kako je samo očigledno da Jehova, u pogledu naših boljih svojstava i nastojanja, u svakome od nas nalazi mnogo toga što može cijeniti! Bez obzira na to kako Sotonin svijet postupa prema nama, Jehova smatra da smo dragocjeni i da smo sastavni dio ‘poželjnih stvari svih nacija’ (Agej 2:7, NW).

Što je Jehova učinio kako bi pokazao svoju ljubav

17. Zašto bi nas Kristova otkupna žrtva trebala uvjeriti da nas Jehova i Isus ljube kao pojedince?

¹⁷ Kao treće, Jehova čini mnogo toga kako bi dokazao svoju ljubav prema nama. Kristova je otkupna žrtva sigurno najuvjerljiviji odgovor na sotonsku laž da smo bezvrijedni ili da nas se ne može voljeti. Nikada ne bismo smjeli zaboraviti da su mučna smrt koju je Isus pretrpio na mučeničkom stupu i još veća duševna patnja koju je Jehova iskusio gledajući kako njegov voljeni Sin umire dokaz njihove ljubavi prema nama. Uostalom, ta se ljubav tiče nas osobno. Tako je to gledao apostol Pavao, jer je napisao: “Omiljeh [Sinu Božjemu] i predade sebe za mene” (Galaćanima 2:20).

18. U kojem nas smislu Jehova privlači ka Kristu?

¹⁸ Jehova dokazuje svoju ljubav prema nama pomažući nam da kao pojedinci izvučemo korist iz Kristove žrtve. Isus je u Ivanu 6:44 rekao: “Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla.” Pomoću djela propovijedanja, kojim se dopire do nas kao pojedinaca, i pomoću svetog duha, kojim se Jehova služi kako bi nam pomogao da usprkos svojim ograničenjima i nesavršenostima razumijemo i primjenjujemo duhovne istine, Jehova nas osobno privlači k svome Sinu i k nadi u vječni život. Zato može Jehova o nama reći to što je rekao i o Izraelu: “Ljubim te ljubavlju vječnom, za to ti jednako činim milost [“zato sam te privukao ljubaznom dobrohotnošću”, NW]” (Jeremija 31:3).

19. Zašto bi nas prednost molitve trebala uvjeriti u to da nas Jehova osobno ljubi?

¹⁹ Međutim, Jehovinu ljubav vjerojatno najdublje doživljavamo putem prednosti molitve. On poziva svakoga od nas da mu se ‘molimo bez prestanka’ (1. Solunjanima 5:18). On sluša! Nazvan je čak ‘Slušačem molitve’ (Psalam 65:2, NW). Taj zadatak nije delegirao nijednoj drugoj osobi, čak ni vlastitom Sinu. Zamisli: Stvoritelj univerzuma potiče nas da mu sa slobodom govora pristupimo u molitvi. Tvoje molbe mogu čak navesti Jehovu da učini nešto što inače ne bi učinio (Jevrejima 4:16; Jakov 5:16; vidi Izaija 38:1-16).

20. Zašto Božja ljubav prema nama nije opravdanje za to da budemo uobraženi ili samoljubivi?

²⁰ Nijedan uravnotežen kršćanin ne bi takav dokaz Božje ljubavi i poštovanja koristio kao opravdanje za to da sebe smatra važnijim nego što zapravo jest. Pavao je napisao: “Kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je medju vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere” (Rimljanima 12:3). Dakle, dok uživamo toplinu ljubavi svog nebeskog Oca, budimo zdravih misli i nemojmo zaboraviti da je Božja ljubazna dobrohotnost nezaslužena. (Usporedi Luka 17:10.)

21. Kojoj se sotonskoj laži moramo stalno odupirati, i o kojoj božanskoj istini moramo stalno razmišljati?

²¹ Neka bi svatko od nas poduzeo sve što može da bi se odupro svim idejama koje Sotona unapređuje u ovom umirućem starom svijetu. To uključuje odbacivanje pomisli da smo bezvrijedni ili da nismo voljeni. Ako te život u ovom sustavu naučio da sebe smatraš preprekom koja je tako velika da je čak ni Božja neizmjerna ljubav ne može nadvladati, ili da svoja dobra djela smatraš toliko beznačajnima da ih čak ni njegove oči koje sve vide ne mogu zapaziti, ili svoje grijehe toliko velikima da ih čak ni smrt njegovog dragog Sina ne može pokriti, tada te je naučio laži. Odbaci takve laži sa svim gnušanjem koje zaslužuju! Imajmo uvijek na umu nadahnute riječi apostola Pavla iz Rimljanima 8:38, 39: “Znam jamačno da ni smrt, ni život, ni angjeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Kr[i]stu Isusu Gospodinu našemu.”

[Bilješka]

Što misliš?

◻ Zašto nas Sotona pokušava uvjeriti u to da smo bezvrijedni i da nismo voljeni?

◻ Kako je Isus poučavao da Jehova cijeni svakoga od nas?

◻ Kako znamo da Jehova cijeni naša dobra svojstva?

◻ Kako možemo biti sigurni da Jehova cijeni naša nastojanja?

◻ Kako je Jehova dokazao svoju ljubav prema nama kao pojedincima?

[Slika na stranici 13]

Jehova zapaža sve one koji razmišljaju o njegovom imenu i ne zaboravlja ih