Da li te Bog uistinu poznaje?

“Jahve (...) znani su ti svi moji putovi” (PSALAM 139:1, 3, Stvarnost).

 1. Koliko je raširen osjećaj da ‘drugi ne razumiju’ tjeskobe, probleme i pritiske s kojima se suočavamo?

DA LI itko doista razumije tjeskobe, pritiske i probleme s kojima se suočavaš? Širom svijeta postoje milijuni ljudi, stari i mladi, koji nemaju obitelj ili rođake koji bi marili za ono što se njima događa. Čak i unutar obitelji, mnoge žene — da, i muževi također — smatraju kako njihov bračni drug zapravo ne shvaća pritiske kojima su izloženi. Ponekad, u razočaranju negoduju: “Ali ti ne razumiješ!” Mnogi su mladi ljudi zaključili kako niti njih nitko ne razumije. Ipak, među onima koji čeznu da ih drugi bolje razumiju ima nekih čiji je život kasnije uvelike postao smisaon. Kako je to moguće?

 2. Što Jehovinim obožavateljima može omogućiti da vode život koji je u velikoj mjeri zadovoljavajuć?

² To je zato što, bez obzira razumiju li drugi ljudi u potpunosti njihove osjećaje ili ne, imaju pouzdanje da Bog doista razumije kroz što oni prolaze i da se, kao njegovi sluge, s problemima ne moraju suočavati sami (Psalam 46:1). Povrh toga, Božja riječ, uz pomoć razboritih kršćanskih starješina, omogućava im da vide dalje od svojih osobnih problema. Pisma im pomažu uvidjeti da je njihova vjerna služba dragocjena u Božjim očima te da postoji sigurna budućnost za one koji svoju nadu polože na njega i na pripreme koje je načinio kroz Isusa Krista (Priče Salamunove 27:11; 2. Korinćanima 4:17, 18).

 3, 4. (a) Kako nam prihvaćanje činjenice da je “Jahve Bog” i da ‘nas je stvorio’ može pomoći da pronađemo radost u njegovoj službi? (b) Zašto imamo potpuno pouzdanje da će se Jehova s ljubavlju brinuti za nas?

³ Možda si upoznat sa Psalmom 100:2, koji kaže: “Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!” (St). Koliko ljudi uistinu upućuje obožavanje Jehovi na taj način? Snažni razlozi za takvo postupanje dani su u 3. retku, koji nas podsjeća: “Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.” U hebrejskom tekstu, Boga se na ovom mjestu oslovljava riječju ’Elohím, što ukazuje na njegovu uzvišenost u veličanstvenosti, dostojanstvu i vrsnoći. On je jedini istiniti Bog (5. Mojsijeva 4:39; 7:9; Ivan 17:3). Njegovi sluge upoznaju njegovo Božanstvo, ne jednostavno kao činjenicu koju su naučili, nego kao nešto što doživljavaju i o čemu pružaju dokaz poslušnošću, pouzdanjem i odanošću (1. Dnevnika 28:9; Rimljanima 1:20).

⁴ Budući da je Jehova živi Bog, sposoban vidjeti čak i naše srce, ništa nije sakriveno od njegovih očiju. U potpunosti je svjestan onoga što se dešava u našem životu. On razumije što je to što uzrokuje probleme s kojima se suočavamo, kao i duševni i emocionalni nemir koji može proizaći iz toga. Kao Stvoritelj, poznaje nas bolje nego što se sami poznajemo. Zna nam i pomoći da bismo izašli na kraj sa svojom situacijom te zna kako omogućiti trajno olakšanje. Pomoći će nam s puno ljubavi — poput pastira koji nosi janje u naručju — dok se uzdamo u njega svim svojim srcem (Priče Salamunove 3:5, 6; Izaija 40:10, 11). Proučavanje 139. Psalma može u velikoj mjeri ojačati takvo pouzdanje.

Onaj koji vidi sve naše puteve

 5. Što znači da nas Jehova ‘proniče’ i zašto je to poželjno?

⁵ S dubokim cijenjenjem, psalmist David je pisao: “Jahve, proničeš me svega i poznaješ” (Psalam 139:1, St). David je bio uvjeren da ga Jehova ne poznaje samo površno. Bog nije gledao na Davida ljudskim očima, zapažajući samo njegovu fizičku pojavu, govorničku sposobnost ili vještinu sviranja harfe (1. Samuelova 16:7, 18). Jehova je Davida ‘proniknuo svega’, sve do njegove najdublje osobnosti, brinući s puno ljubavi za njegovu duhovnu dobrobit. Ako si ti Jehovin predani sluga, on te poznaje tako dobro kako je poznavao i Davida. Ne pobuđuje li to u tebi osjećaje zahvalnosti i strahopoštovanja?

 6. Kako Psalam 139:2, 3 pokazuje da Jehova zna sve što činimo, čak i sve naše misli?

⁶ Sve Davidove aktivnosti bile su izložene Jehovinom pogledu, a David je bio svjestan toga. “Ti znaš kada sjednem i kada ustanem”, pisao je psalmist. “Izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi” (Psalam 139:2, 3, St). Činjenica da je Jehova na nebesima, jako udaljen od zemlje, nije ga spriječila da zna što David čini ili o čemu razmišlja. ‘Vidio je’, ili pomno promotrio, Davidove aktivnosti, i danju i noću, tako da je mogao znati njihovu narav.

 7. (a) Koristeći događaje iz Davidovog života kao polazište, prokomentiraj neke momente iz našeg života kojih je Bog svjestan. (b) Kako bi na nas trebala utjecati svjesnost toga?

⁷ Kad je ljubav za Boga i pouzdanje u njegovu izbaviteljsku moć potakla Davida kao mladića da se dragovoljno bori protiv filistejskog diva Golijata, Jehova je to znao (1. Samuelova 17:32-37, 45-47). Kad je kasnije neprijateljstvo ljudi prouzročilo u Davidovom srcu tešku bol i kad je pritisak bio toliko jak da je noću plakao, bio je utješen spoznajom da Jehova čuje njegovu molitvu (Psalam 6:6, 9; 55:2-5, 22). Isto tako, kad je srce ispunjeno zahvalnošću potaklo Davida da meditira o Jehovi tokom besane noći, Jehova je bio potpuno svjestan toga (Psalam 63:6; usporedi Filipljanima 4:8, 9). Kad je jedne večeri David gledao ženu svog bližnjeg kako se kupa, Jehova je i to znao i vidio je što se desilo kad je David, iako samo nakratko, dopustio da grešna želja istisne Boga iz njegovih misli (2. Samuelova 11:2-4). Kad je potom prorok Natan bio poslan da Davidu predoči ozbiljnost njegovog grijeha, Jehova nije čuo samo riječi koje su dolazile iz Davidovih usta nego je primijetio i pokajničko srce iz kojeg su izlazile (2. Samuelova 12:1-14; Psalam 51:1, 17). Zar nas to ne bi trebalo potaknuti da ozbiljno razmislimo o tome kuda idemo, što činimo i što nam je u srcu?

 8. (a) Na koji način ‘riječi na našem jeziku’ utječu na naše stajalište pred Bogom? (b) Kako se mogu savladati slabosti u upotrebi jezika? (Matej 15:18; Luka 6:45).

⁸ Budući da Bog zna sve što činimo, ne bi nas trebalo iznenaditi da je svjestan toga kako koristimo svoje tjelesne organe, pa čak i tako male kao što je jezik. Kralj David je to shvatio pa je napisao: “Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš” (Psalam 139:4, St). David je dobro znao da će oni koji će biti dobrodošli kao gosti u Jehovinom šatoru biti ljudi koji nisu klevetali druge i koji su odbili koristiti svoj jezik za dijeljenje sočnih zalogaja ogovaranja koje bi nanijelo štetu bliskom poznanstvu. Oni koji su Jehovi ugodni bit će ljudi koji govore istinu čak i u svom srcu (Psalam 15:1-3; Priče Salamunove 6:16-19). Nitko od nas nije sposoban savršeno kontrolirati svoj jezik, no David ipak nije bespomoćno zaključio kako ne postoji ništa što bi mogao učiniti da poboljša svoju situaciju. Mnogo je vremena proveo komponirajući i pjevajući psalme hvale Jehovi. Otvoreno je priznao i svoju potrebu za pomoći i molio je Boga za nju (Psalam 19:12-14). Koristimo li i mi svoj jezik uviđajući potrebu za oprezom u molitvi?

 9. (a) Na što nam opis u Psalmu 139:5 ukazuje s obzirom na temeljitost Božjeg poznavanja naše situacije? (b) U što možemo na temelju toga biti uvjereni?

⁹ Jehova nema ograničen vidik dok promatra nas ili našu situaciju. On ima potpunu sliku, sa svih strana. Koristeći opkoljeni grad kao primjer, David je pisao: “S leđa i s lica ti me obuhvaćaš.” U Davidovom slučaju, Bog nije bio neprijatelj koji opsjeda grad; umjesto toga, bio je budni zaštitnik. “Na mene si ruku svoju stavio”, dodaje David, ukazujući tako na Božji nadzor i zaštitu koje on iskazuje za vječnu dobrobit onih koji ga ljube. “Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio”, priznaje David (Psalam 139:5, 6, St). Tako je potpuno, tako temeljito Božje znanje o njegovim slugama da ga mi ne možemo u potpunosti shvatiti. No ipak, znamo dovoljno da bismo bili uvjereni kako nas Jehova doista razumije i da će pomoć koju pruža biti ono najbolje (Izaija 48:17, 18).

Gdje god da smo, Bog nam može pomoći

10. Koja je ohrabrujuća istina izražena živopisnim opisom u Psalmu 139:7-12?

¹⁰ Promatrajući Jehovinu brigu punu ljubavi s drugog stajališta, psalmist nastavlja: “Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem?” On nije želio pokušati otići od Jehove; umjesto toga, znao je da gdje god bi mogao biti, Jehova bi to znao i svojim bi mu svetim duhom mogao pomoći. “Ako se na nebo popnem,” nastavlja on, “ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Reknem li: ‘Nek me barem tmine zakriju, i nek me noć umjesto svjetla okruži!’ ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost” (Psalam 139:7-12, St). Ne postoji mjesto kamo bismo mogli otići, niti okolnost s kojom bismo se mogli suočiti a koja bi nas odvela dalje od dosega Jehovinog pogleda ili izvan domašaja njegovog duha kojim nam može pomoći.

11, 12. (a) Iako je Jona za neko vrijeme izgubio iz vida Jehovinu sposobnost da vidi i pomogne, kako je ta Jehovina sposobnost došla do izražaja u njegovom slučaju? (b) Kako nam može koristiti Jonino iskustvo?

¹¹ Jednom je prilikom prorok Jona to izgubio iz vida. Jehova mu je dodijelio zadatak da propovijeda Ninivljanima. Zbog nekog razloga smatrao je da neće moći obaviti taj zadatak. Možda je zbog zloglasnosti Asiraca Jonu zastrašila pomisao da mora služiti u Ninivi. Zato se pokušao sakriti. U lučkom gradu Jopi, ukrcao se na brod koji je polazio za Tarsis (koji se obično povezuje sa Španjolskom, preko 3 500 kilometara zapadno od Ninive). Ipak, Jehova ga je vidio kako se ukrcao na brod i kako je zaspao u potpalublju. Bog je znao i to gdje je Jona bio kad je kasnije bačen s broda te je čuo kad je Jona iz utrobe velike ribe obećao da će ispuniti svoje zavjete. Kad je opet bio na suhom tlu, Joni je ponovo dana prilika da izvrši svoj zadatak (Jona 1:3, 17; 2:1-3:4).

¹² Koliko li bi bolje za Jonu bilo da se od samog početka oslonio na Jehovin duh da mu pomogne izvršiti zadatak! Ipak je kasnije Jona ponizno zapisao svoje iskustvo, pa je otad taj izvještaj pomogao mnogima da ispoljavaju pouzdanje u Jehovu, koje je Jona tako teško stekao (Rimljanima 15:4).

13. (a) Koji je zadatak Ilija vjerno izvršio prije nego je pobjegao od kraljice Jezabele? (b) Kako je Jehova pomogao Iliji čak i kad je ovaj tražio da pobjegne i krije se izvan područja iz Izraela?

¹³ Ilijino iskustvo bilo je ponešto drugačije. On je vjerno obznanio Jehovinu odluku da će Izrael trpjeti sušu kao kaznu za svoje grijehe (1. Carevima 16:30-33; 17:1). Neustrašivo je podupro pravo obožavanje u sporu između Jehove i Baala na gori Karmel. Išao je do kraja tako što je pogubio 450 Baalovih proroka u bujičnoj dolini Cizon. No kad se kraljica Jezabela u gnjevu zaklela da će ga ubiti, Ilija je pobjegao iz zemlje (1. Carevima 18:18-40; 19:1-4). Je li Jehova bio tamo da mu pomogne u tom teškom vremenu? Da, doista. Da se Ilija uspeo na visoku goru, kao na nebo; da se sakrio u spilju duboko u zemlji, kao u Šeolu; da je pobjegao na neki usamljeni otok brzinom kojom se svjetlo svanuća širi Zemljom — Jehovina bi ruka bila tamo da mu pomogne i da ga vodi. (Usporedi Rimljanima 8:38, 39.) I Jehova je uistinu ojačao Iliju, ne samo hranom za putovanje nego i zadivljujućim očitovanjima svoje djelujuće sile. Nakon što je tako bio ojačan, Ilija je preuzeo daljnji proročanski zadatak (1. Carevima 19:5-18).

14. (a) Zašto bi bilo pogrešno zaključiti da je Bog sveprisutan? (b) Pod kojim je okolnostima Jehova s puno ljubavi podržavao svoje sluge u suvremeno doba? (c) Što znači da bi Bog bio i u Šeolu, ako bismo mi bili tamo?

¹⁴ Proročanske riječi Psalma 139:7-12 ne znače da je Bog sveprisutan, da je osobno prisutan na svakom mjestu u svako vrijeme. Pisma jasno govore drugačije (5. Mojsijeva 26:15; Jevrejima 9:24). Ipak, njegove sluge nikad nisu izvan njegovog dosega. To je tako u slučaju onih koje su njihove teokratske dodjele odvele u udaljena područja. To je bilo tako u slučaju lojalnih Svjedoka u nacističkim koncentracionim logorima tokom II svjetskog rata, a bilo je tako i u slučaju misionara zatočenih u kineskim samicama od 1958. do 1965. Isto vrijedi i za našu dragu braću i sestre u jednoj zemlji Srednje Afrike koja su više puta morala bježati iz svojih sela, čak i iz zemlje. Ako bi bilo potrebno, Jehova bi mogao posegnuti pravo u Šeol, zajednički grob, i vjerne dovesti nazad pomoću uskrsnuća (Job 14:13-15; Luka 20:37, 38).

Onaj koji nas doista razumije

15. (a) Od kojeg je vremena Jehova sposoban promatrati naš razvoj? (b) Kako je obim Božjeg znanja o nama naznačen u psalmistovom spominjanju bubrega?

¹⁵ Pod nadahnućem, psalmist usmjerava pažnju na činjenicu da Božje znanje o nama zadire čak i u vrijeme prije našeg rođenja, govoreći: “Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao [“skrio”, “NW”] me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna” (Psalam 139:13, 14, St). Kombinacija gena našeg oca i majke u vrijeme začeća stvara kôd koji duboko utječe na naše fizičke i umne mogućnosti. Bog je svjestan tih mogućnosti. U ovom psalmu posebno su spomenuti bubrezi, koji se u Pismima često koriste za predstavljanje najdubljih aspekata osobnostia (Psalam 7:9; Jeremija 17:10). Jehova je znao ove detalje o nama još prije nego smo bili rođeni. Isto tako, On je taj koji je brižno i s puno ljubavi stvorio ljudsko tijelo tako da oplođena stanica u majčinoj utrobi stvara zaklon kako bi zametak bio ‘skriven’ i zaštićen dok se razvija.

16. (a) Na koji način Psalam 139:15, 16 ističe prodornu moć Božjeg pogleda? (b) Zašto bi to trebalo biti ohrabrujuće za nas?

¹⁶ Zatim, naglašavajući prodornu moć Jehovinog pogleda, psalmist dodaje: “Kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje [očito poetsko ukazivanje na majčinu utrobu ali s aludiranjem na stvaranje Adama iz praha]. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve [dijelovi tijela] već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga [od pojedinih dijelova tijela] (Psalam 139:15, 16, St). Oko toga ne postoji dvojba — bez obzira da li nas drugi ljudi razumiju ili ne, Jehova nas razumije. Kako bi to trebalo utjecati na nas?

17. Kad promatramo kako su Božja djela zadivljujuća, na kakvo nas postupanje to pobuđuje?

¹⁷ Pisac 139. Psalma priznao je da su Božja djela o kojima je pisao zadivljujuća. Smatraš li i ti tako? Nešto što je zadivljujuće prouzročuje da osoba duboko razmišlja ili da pokazuje pomnu pažnju. Vjerojatno tako reagiraš na Jehovina djela fizičkog stvarstva. (Usporedi Psalam 8:3, 4, 9.) Razmišljaš li tako i o onome što je učinio uspostavljajući mesijansko Kraljevstvo, o onome što čini brinući se da se dobra vijest propovijeda po cijeloj Zemlji, i o načinu na koji njegova Riječ mijenja ljudske osobnosti? (Usporedi 1. Petrova 1:10-12.)

18. Ako smo iskusili da Božje djelo ulijeva strahopoštovanje, kako će to utjecati na nas?

¹⁸ Jesi li i ti iskusio kako razmišljanje o Božjem djelu ulijeva strahopoštovanje, kako u tebi stvara zdrav strah koji te snažno motivira i vrši veoma dubok utjecaj na tvoju osobnost i na način na koji koristiš svoj život? (Usporedi Psalam 66:5.) Ako jesi, tvoje će te srce potaknuti da slaviš Jehovu, da ga hvališ, da stvaraš prilike kako bi drugima govorio o njegovom naumu i divnim stvarima koje sprema za one koji ga ljube (Psalam 145:1-3).

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Kako nam spoznaja činjenice da je “Jahve Bog” pomaže da mu radosno služimo?

◻ Kako bi na naš život trebalo utjecati to da Bog zna sve što činimo?

◻ Zašto je ohrabrujuća činjenica da nikad nismo izvan dosega Jehovinog pogleda?

◻ Zašto je Bog sposoban razumjeti nas na način na koji to ne može nijedan čovjek?

◻ Zašto studij poput ovoga prouzročuje da želimo slaviti Jehovu?