“Pronikni me svega, Bože”
“Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj. (...) Povedi me putem vječnim!” (PSALAM 139:23, 24, St).
1. Kako Jehova postupa sa svojim slugama?
SVI bismo mi željeli održavati vezu s nekim tko je pun razumijevanja, tko uzima u obzir naše okolnosti, tko nam pomaže kad načinimo pogrešku, i tko od nas ne zahtijeva više nego što možemo učiniti. Jehova Bog postupa sa svojim slugama na takav način. Psalam 103:14 kaže: “Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah.” Isus Krist, koji je savršeno oponašao svog Oca, srdačno je pozvao: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe [ili: “Dođite sa mnom pod moj jaram”, New World Translation, fusnota], i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako” (Matej 11:28-30).
2. Usporedi Jehovino i ljudsko gledište s obzirom na (a) Isusa Krista, i (b) Kristove sljedbenike.
2 Jehovino gledište o njegovim slugama često je u velikoj mjeri drugačije od ljudskog gledišta. On gleda na stvari s drugačijeg stajališta i uzima u obzir aspekte o kojima drugi možda ne znaju ništa. Kad je Isus Krist hodao po zemlji, bio je “prezren, posljednji od ljudi”. Oni koji nisu vjerovali u njega kao u Mesiju ‘nisu ga cijenili’ (Izaija 53:3, Šarić; Luka 23:18-21). Ipak, u Božjim očima bio je ‘[Božji] sin ljubazni’ kome je Otac rekao: “Ti si po mojoj volji” (Luka 3:22; 1. Petrova 2:4). Među sljedbenicima Isusa Krista su ljudi koje se smatra manje vrijednima zato što su materijalno siromašni i podnose mnoge nevolje. Ipak, u očima Jehove i njegovog Sina takvi mogu biti bogati (Rimljanima 8:35-39; Otkrivenje 2:9). Zašto postoji razlika u gledištima?
3. (a) Zašto je Jehovino gledište o ljudima često u velikoj mjeri drugačije od ljudskog gledišta? (b) Zašto je za nas prijeko potrebno ispitati kakva smo osoba iznutra?
3 Jeremija 11:20 odgovara: “Gospodine, [ti] ispituješ bubrege i srce.” On vidi ono što smo mi iznutra, čak i one aspekte naše osobnosti koji su sakriveni od očiju drugih. U svom ispitivanju, on glavnu važnost pridaje osobinama i uslovima koji su neophodni za dobar odnos s njim i koji su od najtrajnije vrijednosti za nas. To saznanje djeluje umirujuće, ali i otrežnjavajuće. Budući da Jehova obraća pažnju onome što smo iznutra, za nas je važno to ispitati želimo li se pokazati osobama kakve Bog želi u svom novom svijetu. Njegova nam riječ pomaže da poduzmemo takvo ispitivanje (Jevrejima 4:12, 13).
Kako li su dragocjene Božje misli!
4. (a) Što je potaknulo psalmista da izjavi kako su za njega Božje misli dragocjene? (b) Zašto bi za nas trebale biti dragocjene?
4 Nakon što je meditirao o širini i dubini Božje spoznaje o njegovim slugama, kao i o Božjoj izuzetnoj sposobnosti da pruži svaku pomoć koju bi oni mogli zatrebati, psalmist David je pisao: “Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi [‘dragocjene tvoje misli’, “NW”]” (Psalam 139:17a, St). Ove misli, otkrivene u njegovoj napisanoj Riječi, daleko su više od bilo čega ljudskog, bez obzira kako bi briljantne mogle izgledati njihove zamisli (Izaija 55:8, 9). Božje nam misli pomažu ostati usredotočenima na uistinu važne stvari u životu i biti revnima u njegovoj službi (Filipljanima 1:9-11). Pokazuju nam kako da gledamo na stvari na način na koji to Bog čini. Pomažu nam da budemo pošteni prema sebi, da si pošteno priznamo kakva smo osoba doista u srcu. Jesi li voljan to učiniti?
5. (a) Što bismo, prema Božjoj riječi, trebali čuvati “svrh svega”? (b) Kako nam može koristiti biblijski izvještaj u vezi s Kainom? (c) Iako mi nismo pod Mojsijevim zakonom, kako nam on pomaže da razumijemo što je to što je Jehovi ugodno?
5 Ljudi su skloni preveliku važnost pridavati vanjštini, no Pisma nas savjetuju: “Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje” (Priče Salamunove 4:23). Biblija nam i uputama i primjerima pomaže da to činimo. Govori nam o Kainu koji je reda radi prinio žrtvu Bogu, dok je istovremeno u svom srcu kipio od srdžbe, a zatim i mržnje, prema svom bratu Abelu, te nas potiče da ne budemo poput njega (1. Mojsijeva 4:3-5; 1. Ivanova 3:11, 12). Izvještava o zahtjevu Mojsijevog zakona za poslušnošću, ali također i naglašava kako je najvažniji zahtjev Zakona bio taj da su Jehovu njegovi obožavatelji morali ljubiti svim svojim srcem, umom, dušom i snagom; navodi da je sljedeća po važnosti bila zapovijed da ljube svog bližnjeg kao samog sebe (5. Mojsijeva 5:32, 33; Marko 12:28-31).
6. Koja si pitanja trebamo postaviti s obzirom na Priče Salamunove 3:1?
6 U Pričama Salamunovim 3:1 potiče nas se ne samo da držimo Božje zapovijedi nego i da se uvjerimo kako je poslušnost izraz onoga što je uistinu u našem srcu. Sami sebe trebamo pitati: ‘Je li to slučaj i s mojom poslušnošću Božjim zahtjevima?’ Ustanovimo li da su u nekim stvarima naša motivacija ili razmišljanje manjkavi — a nitko od nas ne može reći da je besprijekoran — tada se trebamo pitati: ‘Što poduzimam da bih se poboljšao?’ (Priče Salamunove 20:9; 1. Ivanova 1:8).
7. (a) Kako nam Isusovo žigosanje farizeja u Mateju 15:3-9 može pomoći da čuvamo svoje srce? (b) Koje bi situacije mogle od nas zahtijevati drastične mjere za discipliniranje uma i srca?
7 Kad su se židovski farizeji naoko pretvarali da iskazuju čast Bogu, dok su istovremeno lukavo promicali praksu motiviranu koristoljubljem, Isus ih je ožigosao kao licemjere i pokazao da je njihovo obožavanje bilo uzaludno (Matej 15:3-9). Isus je upozoravao i na to da za ugađanje Bogu, koji vidi srca, nije dovoljno izvana voditi moralan život dok se istovremeno stalno prepuštamo nemoralnim mislima računajući na čulno zadovoljstvo. Možda ćemo trebati poduzeti drastične mjere da bismo disciplinirali svoj um i srce (Priče Salamunove 23:12; Matej 5:27-29). Takva je disciplina potrebna i onda ako smo kao posljedica svog svjetovnog posla, ciljeva u obrazovanju ili izbora zabave postali oponašatelji svijeta, dopuštajući da nas oblikuje prema svojim mjerilima. Nikad ne zaboravimo da je učenik Jakov nazvao ‘preljubočinicama’ one koji se izdaju da pripadaju Bogu ali žele biti prijatelji svijeta. Zašto? Zato što “sav svijet leži u zlu” (Jakov 4:4; 1. Ivanova 2:15-17; 5:19).
8. Što moramo činiti da bismo izvukli punu korist iz Božjih dragocjenih misli?
8 Da bismo izvukli punu korist iz Božjih misli o ovoj i drugim stvarima, moramo odvojiti vrijeme kako bismo ih čitali ili slušali. I više od toga, moramo ih proučavati, govoriti o njima i meditirati o njima. Mnogi čitatelji Kule stražare redovito pohađaju skupštinske sastanke Jehovinih svjedoka na kojima se raspravlja o Bibliji. Da bi to činili, oni iskupljuju vrijeme od drugih poslova (Efežanima 5:15-17). A ono što primaju zauzvrat daleko je vrednije negoli materijalno bogatstvo. Ne misliš li i ti tako?
9. Zašto neki koji pohađaju kršćanske sastanke napreduju brže od drugih?
9 Međutim, neki koji pohađaju ove sastanke duhovno napreduju brže od drugih. Oni u svom životu potpunije prianjaju uz istinu. Kako se to može objasniti? Često je glavni činilac njihova marljivost u osobnom studiju. Oni uviđaju da ne živimo samo o kruhu; uzimanje duhovne hrane svaki dan isto je toliko važno kao i redovito uzimanje fizičke hrane (Matej 4:4; Jevrejima 5:14). Stoga oni nastoje svaki dan provesti bar malo vremena u čitanju Biblije ili publikacija koje je objašnjavaju. Pripremaju se za skupštinske sastanke, unaprijed proučavaju gradivo i traže biblijske retke. Čine još i više nego što samo pročitaju gradivo; meditiraju o njemu. Način njihovog proučavanja obuhvaća ozbiljno razmišljanje o učincima koje bi naučeno trebalo imati na njihov vlastiti život. Kako njihova duhovnost raste, počinju osjećati poput psalmista koji je napisao: “Kako ljubim zakon tvoj! (...) Divna su otkrivenja tvoja” (Psalam 1:1-3; 119:97, 129).
10. (a) Koliko je dugo vremena korisno proučavati Božju riječ? (b) Kako nam to Pisma pokazuju?
10 Bilo da proučavamo Božju riječ 1 godinu, 5 godina ili 50 godina, ona nikad ne postaje knjigom koja se naprosto stalno ponavlja — ne ako su Božje misli za nas dragocjene. Bez obzira koliko je mnogo netko od nas naučio iz Pisama, ima još toga što neznamo. “Kako li je neprocjenjiv zbroj njihov”, rekao je David. “Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!” Božje su misli iznad naše sposobnosti da ih prebrojimo. Ako bismo brojili Jehovine misli čitav dan i zaspali čineći to, kad bismo se ujutro probudili bilo bi još toga za razmišljanje. Zato je David pisao: “Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ [“Kad se probudim, još sam s tobom”, “DK”]!” (Psalam 139:17, 18, St). U svu vječnost bit će još toga što ćemo moći učiti o Jehovi i njegovim putevima. Nikad nećemo doći do stupnja da znamo sve (Rimljanima 11:33).
Mrziti ono što Jehova mrzi
11. Zašto je važno ne samo poznati Božje misli nego i dijeliti njegove osjećaje?
11 Kad proučavamo Božju riječ, to ne činimo samo radi punjenja glave činjenicama. Dopuštajući Božjim mislima da prožimaju naše srce, počinjemo dijeliti i Božje osjećaje. Kako li je to važno za nas! Ako ne razvijemo takve osjećaje, kakav može biti rezultat? Iako bismo bili u stanju ponoviti što kaže Biblija, mogli bismo, usprkos tome, na ono što je zabranjeno gledati kao na nešto poželjno, ili bismo mogli smatrati kako je ono što se zahtijeva opterećenje. Činjenica je da ćemo se, čak i ako mrzimo ono što je krivo, možda zbog ljudske nesavršenosti morati boriti (Rimljanima 7:15). Ali ako ne uložimo ozbiljne napore da ono što smo iznutra dovedemo u sklad s onim što je pravo, možemo li očekivati da ćemo ugoditi Jehovi koji ‘srca iskušava’? (Priče Salamunove 17:3).
12. Koliko su važne bogougodna ljubav i bogougodna mržnja?
12 Bogougodna mržnja snažna je zaštita protiv neispravnog postupanja, baš tako kao što i bogougodna ljubav prouzročuje da činjenje onoga što je ispravno postaje zadovoljstvo (1. Ivanova 5:3). Pisma nas stalno potiču da razvijamo i ljubav i mržnju. “Koji ljubite Gospodina, mrzite na zlo” (Psalam 97:10). “Mrzeći na zlo držite se dobra” (Rimljanima 12:9). Činimo li to?
13. (a) S kojom smo Davidovom molitvom, u vezi s uništenjem zlih, u potpunoj suglasnosti? (b) Tko su bili zli za koje je David molio Boga da ih uništi, kako to pokazuje njegova molitva?
13 Jehova je jasno obznanio svoj naum da iskorijeni zle sa zemlje i uvede novi svijet u kojem će pravednost prebivati (Psalam 37:10, 11; 2. Petrova 3:13). Ljubitelji pravednosti to vrijeme željno iščekuju. U potpunosti su suglasni sa psalmistom Davidom, koji je molio: “De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek odstupe od mene! Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu [“koji govore o tebi stvari po vlastitoj zamisli, uzeli su tvoje ime na nedostojan način”, “NW”] tvoji dušmani” (Psalam 139:19, 20, St). David nije priželjkivao da osobno pogubi te zle. Molio je da odmazda dođe od Jehovine ruke (5. Mojsijeva 32:35; Jevrejima 10:30). To nisu bili ljudi koji su na neki način povrijedili Davida osobno. Oni su krivo prikazivali Boga, uzimajući njegovo ime na nedostojan način (2. Mojsijeva 20:7). Nečasno su se prikazivali da mu služe, ali su njegovo ime koristili da bi promicali svoje vlastite zamisli. David nije ljubio takve koji su odabrali biti Božjim neprijateljima.
14. Postoje li zli ljudi kojima se može pomoći? Ako da, kako?
14 Postoje milijarde ljudi koji ne poznaju Jehovu. Mnogi od njih u neznanju čine stvari koje Božja riječ označava zlima. Ako ustraju na tom putu, bit će među onima koji će nestati tokom velike nevolje. Ipak, Jehova ne nalazi zadovoljstvo u smrti zlih niti bismo to trebali mi (Ezehijel 33:11). Tako dugo dok to vrijeme dopušta, trudimo se pomoći takvim ljudima da upoznaju Jehovine puteve i pristanu uz njih. Ali što ako neki ljudi pokazuju intenzivnu mržnju prema Jehovi?
15. (a) Tko su bili oni koje je psalmist smatrao “svojim neprijateljima”? (b) Kako mi danas možemo pokazati da “mrzimo” one koji se bune protiv Jehove?
15 S obzirom na njih, psalmist je rekao: “Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? Mržnjom dubokom ja ih mrzim, i držim ih svojim neprijateljima” (Psalam 139:21, 22, St). Zato što su intenzivno mrzili Jehovu David je na njih gledao s gnušanjem. Otpadnici spadaju među one koji pokazuju mržnju prema Jehovi, buneći se protiv njega. Otpadništvo je, u stvari, pobuna protiv Jehove. Neki otpadnici tvrde da poznaju Boga i da mu služe, ali odbacuju učenja ili zahtjeve koji su izloženi u njegovoj Riječi. Drugi tvrde da vjeruju Bibliji, ali odbacuju Jehovinu organizaciju i aktivno pokušavaju spriječiti njeno djelovanje. Kad oni namjerno odaberu takvu zloću nakon što su spoznali što je ispravno, kad zlo postane toliko ukorijenjeno da je nerazdvojni dio njihove naravi, tada kršćani moraju mrziti (u biblijskom smislu te riječi) one koji su nerazdruživo prionuli uz zloću. Pravi kršćani dijele Jehovine osjećaje prema takvim otpadnicima; oni nisu znatiželjni što se tiče otpadničkih zamisli. Upravo suprotno, ‘gade im se’ oni koji su se učinili Božjim neprijateljima, ali prepuštaju Jehovi da izvrši presudu (Job 13:16; Rimljanima 12:19; 2. Ivanova 9, 10).
Kad nas Bog proniče
16. (a) Zašto je David želio da ga Jehova pronikne? (b) Što je to u vezi s našim srcem za što bismo trebali moliti Boga da nam pomogne prosuditi?
16 David ni na koji način nije želio biti poput zlih. Mnogi ljudi pokušavaju sakriti što su iznutra, ali David je ponizno molio: “Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!” (Psalam 139:23, 24, St). Kad je ukazivao na svoje srce, David nije mislio na fizički organ. U skladu s figurativnim značenjem tog izraza, ukazivao je na ono što je bio iznutra, na unutrašnjeg čovjeka. I mi bismo trebali željeti da Bog istraži naše srce i prosudi imamo li bilo kakvih neispravnih želja, sklonosti, osjećaja, namjera, razmišljanja ili poticaja (Psalam 26:2). Jehova nas poziva: “Sine moj, daj mi srce svoje, i oči tvoje neka paze na moje pute” (Priče Salamunove 23:26).
17. (a) Umjesto da sakrivamo uznemirujuće misli, što bismo trebali činiti? (b) Bi li nas trebalo iznenaditi ako u svom srcu pronađemo neispravne sklonosti i što bismo u vezi s njima trebali činiti?
17 Ako u nama ima sakrivenih bilo kakvih mučnih, uznemirujućih misli zbog neispravnih želja ili naopakih poticaja, ili pak zbog nekog našeg neispravnog ponašanja, tada sigurno želimo da nam Jehova pomogne raščistiti tu stvar. Umjesto izraza “putem pogubnim”, Moffattov prijevod koristi izraz “krivim smjerom”; The New English Bible kaže: “Putem koji te [to jest, Boga] ožalošćuje.” Možda sami jasno ne razumijemo uznemiravajuće misli pa stoga niti ne znamo kako svoj problem izraziti Bogu, ali on razumije naš slučaj (Rimljanima 8:26, 27). Ne bi nas trebalo iznenaditi ako u našem srcu postoje zle sklonosti; ipak, ne bismo ih trebali niti opravdavati (1. Mojsijeva 8:21). Trebali bismo tražiti Božju pomoć da ih iskorijenimo. Ako uistinu ljubimo Jehovu i njegove puteve, možemo mu pristupiti radi takve pomoći s povjerenjem da je “Bog (...) veći od srca našega i zna sve” (1. Ivanova 3:19-21).
18. (a) Kako nas Jehova vodi putem vječnosti? (b) Ako nastavimo slijediti Jehovino vodstvo, kakvu srdačnu pohvalu možemo očekivati?
18 U skladu s psalmistovom molitvom da ga Jehova vodi putem vječnosti, Jehova doista vodi svoje ponizne, poslušne sluge. Ne vodi ih putem koji bi mogao značiti dug život samo zato što ne bi bili prerano uništeni zbog činjenja zla, nego putem koji vodi u vječni život. On u nas utiskuje svjesnost potrebe za Isusovom žrtvom koja nas čisti od grijeha. Putem svoje riječi i svoje organizacije opskrbljava nas životovažnim uputama tako da smo u mogućnosti vršiti njegovu volju. Snažno nam predočava važnost odazivanja na njegovu pomoć tako da iznutra postanemo osoba kakvom se prikazujemo izvana (Psalam 86:11). Ohrabruje nas izgledom savršenog zdravlja u pravednom novom svijetu, zajedno sa vječnim životom koji ćemo koristiti za služenje njemu, jedinom pravom Bogu. Ako nastavimo lojalno se odazivati na njegovo vodstvo, on će nam, u stvari, reći kao što je rekao svom Sinu: “Ti si po mojoj volji” (Luka 3:22; Ivan 6:27; Jakov 1:12).
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto je Jehovino gledište o njegovim slugama često drugačije od ljudskog?
◻ Što nam može pomoći da razaberemo što je to što Jehova uočava kad ispituje naše srce?
◻ Koja nam vrsta studija pomaže da upoznamo činjenice i da čuvamo svoje srce?
◻ Zašto je važno ne samo znati što Bog kaže nego i dijeliti njegove osjećaje?
◻ Zašto bismo osobno trebali moliti: “Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj?”
[Slika na stranici 16]
Kad proučavaš, nastoj Božje misli i osjećaje učiniti svojim vlastitima
[Slika na stranici 18]
Jehovinih je misli ‘više nego pijeska’
[Zahvala]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.