Neka skupština hvali Jehovu!

1, 2. Što nalazimo u skupštini i koja je njena prvenstvena uloga?

TIJEKOM povijesti ljudi su svoju potrebu za društvom i sigurnošću mogli zadovoljiti unutar temeljne ljudske zajednice — obitelji. Međutim, Biblija spominje jednu drugu zajednicu u kojoj mnoštvo osoba diljem svijeta nalazi izvrsno društvo i sigurnost — kršćansku skupštinu. Bez obzira na to imaš li obitelj čiji su članovi bliski i pružaju podršku jedni drugima ili nemaš, i ti možeš, a zapravo i trebaš, biti dio skupštine i osjetiti blagoslove koje nam Bog pruža putem nje. Naravno, ako već jesi dio neke skupštine Jehovinih svjedoka, vjerojatno možeš i sam potvrditi da se u njoj osjećaš sigurno i da su njeni članovi srdačni i bliski.

² Skupština nije tek neka grupa osnovana s ciljem da se ljudi druže. To nije društvo ili klub u kojem se okupljaju ljudi istog porijekla te ljudi koji vole isti sport ili imaju isti hobi. Umjesto toga, u skupštini se okupljamo prvenstveno zato da bismo slavili Jehovu Boga. Božji sluge se još od davne prošlosti okupljaju s tim ciljem, kao što to pokazuju psalmi. U Psalmu 35:18 čitamo: “Hvalit ću te usred velikog mnoštva okupljenog, među narodom brojnim tebe ću hvaliti.” Slično tome, u Psalmu 107:31, 32 potiče nas se: “Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske. Neka ga uzvisuju pred narodom sakupljenim” (Psalam 107:31, 32).

 3. Koju ulogu ima skupština, prema Pavlovim riječima?

³ Apostol Pavao istaknuo je jednu drugu važnu ulogu skupštine kad je govorio o “Božjem domu, koji je skupština živoga Boga, stup i uporište istine” (1. Timoteju 3:15). O kojoj je skupštini Pavao govorio? Koje se izvorne riječi koriste u Bibliji kad se govori o skupštini?a Kako skupština utječe na naš život i budućnost? Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, razmotrimo najprije koji se izvorni izrazi koriste u Božjoj Riječi kada se govori o skupštini.

 4. Kako se riječ kahal najčešće koristi u hebrejskom dijelu Biblije?

⁴ U hebrejskim knjigama Biblije koristi se hebrejska riječ kahal koja se može prevesti kao “zbor, zajednica, skupština”, a izvedena je iz korijena koji znači “sazvati, okupiti” (2. Mojsijeva 12:6, bilješka). Tu je hebrejsku riječ psalmist upotrijebio da bi opisao skup anđela na nebu, a ponekad se njome opisuje i grupa ili društvo zlih ljudi (Psalam 26:5; 89:5-7). No riječ kahal u hebrejskim se knjigama Biblije najčešće odnosi na Izraelce. Prema doslovnom prijevodu hebrejskog teksta, Bog je Jakovu obećao da će ‘od njega postati skup [hebrejski: kahal] naroda’, a to se obećanje ispunilo (1. Mojsijeva 28:3; 35:11; 48:4). Izraelci su bili sakupljeni, odnosno odabrani, da predstavljaju “Jehovinu zajednicu [hebrejski: kahal]” odnosno “zajednicu pravoga Boga” (4. Mojsijeva 20:4; Nehemija 13:1; Jošua 8:35; 1. Samuelova 17:47; Mihej 2:5).

 5. Koja se grčka riječ obično prevodi sa “skupština” i na što se može odnositi?

⁵ Grčki ekvivalent tom hebrejskom izrazu je riječ ekklesía koja dolazi od dvije grčke riječi, koje znače “iz” i “pozvati”. Može se odnositi na bilo koju okupljenu grupu ljudi, kao što je bio “skup” koji je Demetrije nahuškao protiv Pavla u Efezu (Djela apostolska 19:32, 39, 41). No u Bibliji se ta riječ najčešće koristi kad se govori o kršćanskoj skupštini. Neki prijevodi prevode je kao “crkva”, no jedan biblijski rječnik kaže da ta riječ “nikada (...) ne označava objekt u kojem su se kršćani okupljali da bi štovali Boga” (The Imperial Bible-Dictionary). Međutim, zanimljivo je da riječ ekklesía, kad se odnosi na kršćansku skupštinu, u grčkom dijelu Biblije ima najmanje četiri različita značenja. (Usporedi bilješku za izraz “skupština” u Mateju 16:18.)

 6. Što su David i Isus činili usred okupljenog mnoštva, odnosno skupštine?

⁶ Primjenjujući Davidove riječi iz Psalma 22:22 na Isusa, apostol Pavao je napisao: “‘Objavljivat ću ime tvoje braći svojoj, usred mnoštva okupljena [“skupštine”, bilješka] hvalit ću te pjesmom.’ Stoga je [Isus] u svemu morao postati poput svoje ‘braće’, da bude milosrdan i vjeran kao veliki svećenik u službi Božjoj” (Hebrejima 2:12, 17). David je slavio Boga “usred mnoštva okupljena”, odnosno skupštine, u starom Izraelu (Psalam 40:9). Međutim, na što je Pavao mislio kad je rekao da je Isus to činio? Na koju je skupštinu mislio?

 7. Na što se riječ “skupština” prvenstveno odnosi u grčkom dijelu Biblije?

⁷ Riječi iz Hebrejima 2:12, 17 vrlo su značajne. One pokazuju da je i Krist bio član skupštine u kojoj je objavljivao Božje ime svojoj braći. Tko su bila ta braća? Bili su to pripadnici ‘Abrahamovog potomstva’, Kristova duhom pomazana braća, “sudionici nebeskoga poziva” (Hebrejima 2:16–3:1; Matej 25:40). Da, u grčkom dijelu Biblije riječ “skupština” prvenstveno se odnosi na grupu duhom pomazanih Kristovih sljedbenika. Tih 144 000 pomazanika čine ‘skupštinu prvorođenaca zapisanih na nebesima’ (Hebrejima 12:23).

 8. Kako je Isus ukazao na osnivanje kršćanske skupštine?

⁸ Isus je ukazao na osnivanje te kršćanske skupštine. Oko godinu dana prije svoje smrti apostolu Petru je rekao: “Ti si Petar. Na ovoj stijeni sagradit ću skupštinu svoju i vrata groba neće je nadjačati” (Matej 16:18). I Petar i Pavao ispravno su razumjeli da je Isus ta prorečena stijena. Petar je napisao da su oni koji su kao “živo kamenje” duhovnog hrama izgrađeni na stijeni, odnosno Kristu, ‘narod koji je vlasništvo Božje, koji će objavljivati vrline’ onoga koji ih je pozvao (1. Petrova 2:4-9; Psalam 118:22; Izaija 8:14; 1. Korinćanima 10:1-4).

 9. Kada je osnovana Božja skupština?

⁹ Kada je taj “narod koji je vlasništvo Božje” počeo djelovati kao kršćanska skupština? Bilo je to na Pedesetnicu 33. n. e. kada je Bog izlio sveti duh na učenike okupljene u Jeruzalemu. Kasnije tog dana Petar je održao upečatljiv govor grupi Židova i obraćenika na židovstvo. Mnogi koje je ‘probolo u srcu’ kad su čuli za Isusovu smrt pokajali su se i krstili. Iz biblijskog izvještaja saznajemo da se krstilo 3 000 osoba, koje su nakon toga postale dio nove Božje skupštine koja je stalno rasla (Djela apostolska 2:1-4, 14, 37-47). Povećavala se zato što je sve više Židova i obraćenika prihvaćalo činjenicu da pripadnici izraelskog naroda više nisu Božja skupština. Umjesto toga, prava Božja skupština postali su pomazani kršćani koji su sačinjavali duhovni ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16; Djela apostolska 20:28).

10. U kakvom su odnosu Isus i Božja skupština?

¹⁰ Biblija često pravi razliku između Isusa i pomazanika, pa tako naprimjer govori o “Kristu i skupštini”. Isus je Poglavar te skupštine koju čine duhom pomazani kršćani. Pavao je napisao da je Bog “učinio [Isusa] glavom nad svime za dobro skupštine, koja je njegovo tijelo” (Efežanima 1:22, 23; 5:23, 32; Kološanima 1:18, 24). Danas je na Zemlji preostao samo mali broj pomazanih članova te skupštine. Pa ipak, možemo biti uvjereni da ih Isus Krist, njihov Poglavar, ljubi. O tome što osjeća za njih čitamo u Efežanima 5:25: ‘Krist je ljubio skupštinu i sebe predao za nju.’ Isus ih ljubi zato što marljivo prinose Bogu “žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime”, a to je i on činio dok je bio na Zemlji (Hebrejima 13:15).

11. Koje još značenje može imati riječ “skupština” u grčkom dijelu Biblije?

¹¹ Izraz “skupština” u Bibliji se ponekad koristi u užem ili određenijem smislu i ne odnosi se na cijelu grupu od 144 000 pomazanika koji sačinjavaju ‘skupštinu Božju’. Naprimjer, Pavao je jednoj grupi kršćana napisao: “Ne budite na spoticanje ni Židovima ni Grcima ni skupštini Božjoj” (1. Korinćanima 10:32). Ako je neki kršćanin iz drevnog Korinta neispravno postupao, mogao je druge navesti na spoticanje. No je li mogao navesti na spoticanje sve Grke, Židove ili pomazanike od tog vremena pa do danas? Nipošto. Dakle, izraz ‘skupština Božja’ u tom se retku odnosi na kršćane koji žive u određenom vremenskom razdoblju. Prema tome, netko može reći da Bog vodi, podržava i blagoslivlja skupštinu, misleći pritom na sve kršćane iz određenog vremena, bez obzira na to gdje žive. Isto tako, možemo govoriti o sreći i miru u današnjoj Božjoj skupštini, misleći na cijelo kršćansko bratstvo.

12. Koje je treće značenje riječi “skupština” koje se koristi u Bibliji?

¹² Treće značenje koje u Bibliji ima riječ “skupština” odnosi se na sve kršćane u nekom području. O tome čitamo: ‘Za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo je razdoblje mira’ (Djela apostolska 9:31). Na tom velikom području nije postojala samo jedna grupa kršćana, ali sve se njih zajedno (kršćane u Judeji, Galileji i Samariji) nazivalo ‘skupštinom’. S obzirom na broj krštenih na Pedesetnicu 33. n. e. i kratko nakon toga, moguće je da je bilo više grupa kršćana koje su se redovito okupljale na području Jeruzalema (Djela apostolska 2:41, 46, 47; 4:4; 6:1, 7). Herod Agripa I vladao je Judejom sve do svoje smrti 44. n. e., a iz 1. Solunjanima 2:14 jasno proizlazi da je barem do 50. n. e. u Judeji bilo više skupština. Dakle, kad čitamo da je Herod ‘počeo zlostavljati neke iz skupštine’, to se može odnositi na više grupa kršćana koje su se sastajale u Jeruzalemu (Djela apostolska 12:1).

13. Koje je četvrto značenje riječi “skupština” koje se često javlja u Bibliji?

¹³ Četvrto, još uže i češće značenje riječi “skupština” odnosi se na kršćane koji sačinjavaju samo jednu skupštinu, naprimjer skupštinu koja se sastaje u privatnoj kući. Pavao je spomenuo ‘skupštine Galacije’. U toj velikoj rimskoj provinciji bilo je više skupština. Pavao je dvaput koristio množinu (“skupštine”) kad je govorio o Galaciji, u kojoj su se nalazile i skupštine u Antiohiji, Derbi, Listri i Ikoniju. U tim skupštinama bili su postavljeni starješine, odnosno nadglednici, koji su udovoljavali biblijskim preduvjetima (1. Korinćanima 16:1; Galaćanima 1:2; Djela apostolska 14:19-23). Kao što pokazuje Biblija, sve su to bile “skupštine Božje” (1. Korinćanima 11:16; 2. Solunjanima 1:4).

14. Što možemo zaključiti na temelju toga kako se izraz “skupština” koristi u nekoliko biblijskih redaka?

¹⁴ U nekim slučajevima grupe kršćana koji su održavali sastanke morale su biti male jer su se sastajale u privatnim kućama. No izraz “skupština” odnosio se i na neke takve grupe. Koliko nam je poznato, postojale su skupštine u domu Akvile i Priske, Nimfe te Filemona (Rimljanima 16:3-5; Kološanima 4:15; Filemonu 2). To bi moglo ohrabriti neke današnje skupštine koje su prilično male i redovito se sastaju u privatnim domovima. Ako je Jehova prihvaćao i cijenio takve male skupštine u prvom stoljeću, sigurno ih prihvaća i danas te ih vodi i podupire putem svog duha.

15. Kako se djelovanje svetog duha očitovalo u nekim skupštinama u prvom stoljeću?

¹⁵ Kao što smo već rekli, Isus je hvalio Boga usred skupštine i tako ispunio Psalam 22:22 (Hebrejima 2:12, bilješka). Njegovi vjerni sljedbenici trebaju činiti to isto. U prvom stoljeću, kad su pravi kršćani bili pomazani svetim duhom da postanu Božji sinovi, a time i Kristova braća, taj je duh na neke djelovao na još jedan poseban način. Dobili su čudesne darove duha. Zahvaljujući njima ti su kršćani dobili “riječ mudrosti” ili “riječ znanja”, sposobnost liječenja ili prorokovanja i čak sposobnost govorenja jezicima koje inače nisu znali (1. Korinćanima 12:4-11).

16. Koja je bila jedna od svrha čudesnih darova duha?

¹⁶ O govorenju jezicima Pavao je rekao: “Pjevat ću hvalospjeve darom duha, ali pjevat ću ih i umom” (1. Korinćanima 14:15). Shvatio je koliko je važno da drugi razumiju njegove riječi da bi mogli biti poučeni. Pavlov cilj bio je da hvali Jehovu u skupštini. Druge koji su imali darove duha poticao je: “Nastojte njima obilovati radi izgrađivanja skupštine”, misleći na skupštinu u kojoj su očitovali svoj dar (1. Korinćanima 14:4, 5, 12, 23). Pavao je očigledno bio zainteresiran za skupštine, znajući da će u svakoj od njih kršćani imati priliku hvaliti Boga.

17. U što možemo biti uvjereni što se tiče današnjih skupština?

¹⁷ Jehova i dalje koristi i podupire svoju skupštinu. On blagoslivlja grupu pomazanih kršćana koji se nalaze na Zemlji. To se vidi po obilju duhovne hrane koju dobiva Božji narod (Luka 12:42). On blagoslivlja cjelokupno kršćansko bratstvo diljem svijeta. A blagoslivlja i svaku pojedinu skupštinu, u kojoj svojim djelima i izgrađujućim komentarima hvalimo našeg Stvoritelja. U njima nas se osposobljava i poučava kako bismo ga mogli hvaliti i u drugim okolnostima, kad nismo sa svojom skupštinom.

18, 19. Što iskreni kršćani u svakoj skupštini trebaju činiti?

¹⁸ Sjeti se da je apostol Pavao kršćane u makedonskoj skupštini u Filipima poticao: ‘Molim se za to da uz pomoć Isusa Krista budete puni ploda pravednosti, na slavu i hvalu Božju.’ To je značilo da onima koji nisu dio skupštine trebaju govoriti o svojoj vjeri u Isusa i o svojoj divnoj nadi (Filipljanima 1:9-11; 3:8-11). Stoga je Pavao poticao sukršćane: “Po Isusu uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime!” (Hebrejima 13:15).

¹⁹ Uživaš li u tome da poput Isusa hvališ Jehovu Boga “usred skupštine” i pred onima koji ga još nisu upoznali i počeli hvaliti? (Hebrejima 2:12; Rimljanima 15:9-11). Naš osobni odgovor donekle ovisi o tome što mislimo o ulozi koju naša skupština igra u Božjem naumu. U sljedećem članku razmotrit ćemo kako Jehova vodi i koristi skupštine i koju ulogu one trebaju igrati u našem životu.