Dobri prijatelji — loši prijatelji

MLADA žena koju ćemo zvati Sara bila je neutješna. Ispostavilo se da je čovjek kojeg je smatrala prijateljem bio ubojica. ‘Ako je netko kome sam vjerovala mogao počiniti takvo što, kako više ikome mogu vjerovati?’ pitala je. Osoba kojoj je sve to ispričala upitala ju je kakve je stavove imao taj čovjek i kakva je osoba bio. Odgovorila je: “Kako to mislite?” Sara zapravo nije znala odgovoriti na to pitanje. A kako je s vama? Poznajete li stavove svojih prijatelja i znate li kakve su osobe?

Sarino iskustvo pokazuje da bi o odgovoru na to pitanje mogao i doslovce ovisiti naš život. Jedna biblijska izreka kaže: “Tko hodi s mudrima postaje mudar, a tko se druži s bezumnicima postaje gori” (Priče Salamunove 13:20). Usprkos tome, mnogo je ljudi koji poput Sare svoje prijatelje biraju samo na temelju toga kako se osjećaju u njihovom društvu. Naravno, svi volimo biti u društvu osoba s kojima se ugodno osjećamo. No ukoliko nam je to jedini kriterij prilikom izbora prijatelja i uopće ne razmišljamo o tome kakva je tko osoba, možemo se itekako razočarati. No kako možemo znati je li netko dobro društvo za nas?

Da bismo to znali, najprije sami moramo imati ispravna mjerila vrijednosti. Moramo znati što je dobro, a što loše i čvrsto se držati visokih moralnih načela. Jedna druga biblijska izreka kaže: “Željezo se željezom oštri, tako čovjek oštri lice prijatelja svojega” (Priče Salamunove 27:17). Kad dvoje prijatelja posjeduje moralnu snagu koja je jaka poput željeza, oni jedan drugome mogu pomoći da izgrade karakter, a to njihovo prijateljstvo čini još čvršćim.

Pacôme iz Francuske kaže: “Za mene je pravi prijatelj onaj tko me sluša dok pričam i blago razgovara sa mnom, ali je isto tako spreman savjetovati me kad napravim neku glupost.” Da, naši najbolji prijatelji — bili stari ili mladi — jesu oni koji nam pomažu da ostanemo na pravom putu i koji će nas ispraviti kad vide da bismo mogli učiniti nešto što nije mudro. Biblija kaže: “Udarci od prijatelja istiniti su” (Priče Salamunove 27:6). Da bismo bili jaki u moralnom i duhovnom pogledu, trebamo se družiti s onima koji jednako kao i mi ljube Boga i njegova mjerila. “Kad u mojoj školi više nije bilo nikoga tko je dijelio moja kršćanska uvjerenja i imao ista mjerila kao i ja”, prisjeća se Céline iz Francuske, “shvatila sam koliko je važno imati prave prijatelje u kršćanskoj skupštini. Oni mi puno pomažu da ostanem uravnotežena.”

Ukoliko si upoznao nekoga koga bi želio imati za prijatelja, mogao bi se pitati: ‘Tko su njegovi prijatelji?’ Izbor nečijih bliskih prijatelja mnogo govori o toj osobi. Što o njemu misle zrele osobe u tvojoj sredini u čije se mišljenje možeš pouzdati? Također bi bilo mudro razmisliti ne samo o tome kako se ta osoba ponaša prema tebi nego i prema drugima, naročito prema onima od kojih ne može očekivati nikakvu uslugu ili nema koristi. Ako dobre osobine kao što su poštenje, čestitost, strpljenje i obzirnost ne pokazuje uvijek i prema svima, što ti jamči da će prema tebi uvijek biti takva?

Nečiji pravi karakter ne možemo upoznati ako ga ne promatramo u stvarnim životnim situacijama, a za to nam je potrebno strpljenje, mudrost, a i vrijeme. Biblija kaže: “Savjet je u srcu čovječjem voda duboka i razuman će je čovjek iscrpsti” (Priče Salamunove 20:5). S onima koje bismo željeli imati za prijatelje trebali bismo razgovarati o ozbiljnim temama koje nam otkrivaju njihovu pravu osobnost, njihove poticaje i, naravno, mjerila. Kakvi su? Jesu li ljubazni ili neprijazni? Jesu li pozitivni i vedri ili negativni i zajedljivi? Jesu li samopožrtvovni ili sebični, pouzdani ili nepouzdani? Ukoliko pred tobom govore ružno o drugima, što će ih spriječiti da pred drugima isto tako govore o tebi? “Usta govore ono čime obiluje srce”, rekao je Isus (Matej 12:34). Zato obratimo pažnju onome o čemu drugi pričaju jer ćemo tako saznati kakvi su.

Neki misle da njihovi prijatelji moraju imati potpuno isti ukus kao i oni. Jedan dječak je rekao: “Ja nikako ne bih mogao biti prijatelj s nekim tko ne voli kolač od sira.” Istina je da prijatelji trebaju imati dosta zajedničkog kako bi se razumjeli, a najbolje bi bilo kad bi posjedovali i iste moralne i duhovne vrijednosti. No oni ne moraju imati istu osobnost niti moraju potjecati iz iste sredine. Dapače, različita životna iskustva mogu obogatiti i ojačati nečije prijateljstvo.

Dva istaknuta primjera prijateljstva koja se spominju u Bibliji, a to su prijateljstvo između Jonatana i Davida te Rute i Noeme, otkrivaju nam da se to prijateljstvo temeljilo na odanosti Bogu i njegovim načelima.a Važno je spomenuti i to da se u oba slučaja radilo o osobama među kojima je bila vrlo velika razlika u godinama i koje su potjecale iz vrlo različitih sredina. To nas uči još nečemu: Mladi i stari mogu mnogo toga pružiti jedni drugima kao prijatelji.

Prijateljstvo s osobama koje nisu istih godina kao i mi može itekako obogatiti i naš i njihov život. Pogledajmo što o tome iz vlastitog iskustva kažu neki mladi.

Manuela (Italija): “Nedavno sam se sprijateljila s jednim bračnim parom. Otvorila sam im svoje srce, a i oni su meni svoje, zbog čega sam bila jako sretna. Nisu me podcjenjivali zbog mojih godina, i to me još više privuklo njima. Oni mi puno pomažu kad imam problema. Kad s vršnjacima razgovaram o svojim problemima, ponekad dobijem savjet koji i nije baš promišljen. No moji stariji prijatelji imaju iskustva, razboriti su te posjeduju određenu ravnotežu koja nedostaje nama mladima. To mi pomaže da donosim bolje odluke.”

Zuleica (Italija): “Na druženje uvijek pozovemo i starije, a ne samo mlade. Primijetila sam da nas takva druženja sve ohrabre. Uvijek se dobro zabavimo budući da svi imamo pomalo drugačija razmišljanja.”

No i stariji bi se mogli pokušati približiti mladima. Prethodni su komentari pokazali da mnogi mladi jako cijene starije zbog njihovog životnog iskustva i vole biti u njihovom društvu. Amelia, udovica koja ima već preko 80 godina, kaže: “Nastojim biti u kontaktu s mladima. Kad ih vidim kako su puni snage i života, i sama se bolje osjećam!” Takvo obostrano ohrabrenje može se vrlo pozitivno odraziti na osobu kasnije u životu. Mnogi koji vode sretan i uspješan život kažu kako to mogu uvelike zahvaliti tome što su u mladosti imali prijatelje koji su bili barem malo stariji od njih te su im pružali dobar primjer i korisne savjete.

Dakako, od nas se ne traži da stalno sklapamo nova prijateljstva. Ukoliko već imamo dobre prijatelje, mogli bismo razmisliti o tome što možemo učiniti kako bismo ojačali svoj odnos s njima. Naročito su dragocjeni dugogodišnji prijatelji, pa im to trebamo i pokazati. Nikad ih nemojmo prestati cijeniti.

Iznad svega, zadrži na umu da prava sreća, pa tako i pravo prijateljstvo, proizlazi iz davanja samog sebe, svog vremena i svega drugog što imamo. No ono što dobivamo zauzvrat vrijedno je svakog truda i žrtve. Međutim, ukoliko prilikom izbora prijatelja misliš samo na sebe, nikad nećeš biti zadovoljan. Zato kad biraš prijatelje, nemoj se ograničiti samo na one kojima se diviš ili na one od kojih možeš imati neke koristi. Razmisli malo i o onima koje drugi možda ne zapažaju ili koji sami teško sklapaju prijateljstva. Gaëlle iz Francuske kaže: “Kad planiramo neko druženje, a znamo da ima mladih koji su usamljeni, pozovemo ih da nam se pridruže. Kažemo im: ‘Sigurno ne želiš biti sam kod kuće. Pođi s nama, pa ćemo se bolje upoznati’” (Luka 14:12-14).

S druge pak strane, kad ti kvalitetne osobe ponude prijateljstvo, nemoj ih olako odbiti. Elisa iz Italije kaže: “U tebi se može javiti nekakav revolt zbog toga što se prije nitko nije htio družiti s tobom. Možeš početi razmišljati kako ti prijateljstvo zapravo ništa ne znači, pa se zatvoriš u sebe, izoliraš se i misliš samo na sebe. Umjesto da potražiš prijatelje, oko sebe stvoriš barijeru.” Nemoj dozvoliti da te neutemeljeni strah ili sebičnost spriječe da potražiš nove prijatelje, već se približi drugima. Budimo zahvalni onima kojima je toliko stalo do nas da nam žele biti prijatelji.

Da bismo stekli prave prijatelje, nije dovoljno samo to željeti, čekati da se prijatelji pojave i čitati članke poput ovih. Moramo naučiti razvijati prijateljske odnose s drugima. To je poput vožnje biciklom — ni jedno ni drugo ne možemo naučiti iz knjiga. Moramo skupiti hrabrosti i vježbati, makar nekoliko puta pali. Biblija pokazuje kako su najčvršća prijateljstva među onima koji su prijatelji s Bogom. No Bog nam ne može pomoći da pronađemo takve prijatelje ako se sami ne potrudimo. Želiš li od sveg srca imati prave prijatelje? Ne odustaj! Moli se Bogu za pomoć, učini prvi korak, budi nesebičan i iznad svega — budi prijatelj.