Čuvaj se štetnog ogovaranja!
“Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik razuman je” (PRIČE SALAMUNOVE 10:19, ST).
1. Kako zlobno ogovaranje ili klevetanje nanosi štetu?
SMRTONOSNI se otrov ne može sam od sebe pretvoriti u zdravo piće. Zlobno ogovaranje ili klevetanje s pravom je uspoređeno s otrovom, jer može poštenog čovjeka lišiti njegova dobrog glasa. Rimski pjesnik Juvenal nazvao je klevetanje “najgorim od svih otrova”. A engleski dramatičar William Shakespeare stavio je slijedeće riječi u usta jednog od svojih dramskih likova: “Onaj tko mi krade dobro ime otima mi ono što njega ne obogaćuje, a mene čini prosjakom.”
2. Koja pitanja zaslužuju razmatranje?
2 Ali, što je ogovaranje? Kako se razlikuje od klevetanja? Zašto se treba čuvati od štetnog ogovaranja? I kako je to moguće?
Razlika
3. Kako se ogovaranje razlikuje od klevetanja?
3 Pod ogovaranjem razumijemo prazne, ne uvijek istinite riječi o drugima i njihovim prilikama. To je “neusiljeni, povjerljivi razgovor”. Svi smo mi zainteresirani za ljude, stoga često govorimo o drugima dobro i izgrađujuće. Ali, drugačije je kod klevetanja. Ono je “krivo prikazivanje, koje treba štetiti dobrom imenu i glasu drugoga”. Takvo brbljanje je obično zlonamjerno, a osim toga i nekršćansko.
4. Kako, prema riječima jednog pisca, može započeti klevetanje?
4 Bezazleno ogovaranje može se pretvoriti u podmuklo klevetanje. Pisac Arthur Mee je rekao: “Klevetanje kojim se nekom čovjeku nanosi šteta i koje može prouzročiti njegovu propast najčešće započinje ogovaranjem, koje u početku potječe tek od besposličarenja. Ono se ubraja u najveća zla na svijetu, a u pravilu mu je razlogom neznanje. Nalazimo ga uglavnom među onima koji imaju vrlo malo posla i koji nemaju određeni cilj u životu.”
5. Koja je bit Pavlovog savjeta iz 1. Timoteju 5:11-15?
5 Budući da se dokono ogovaranje može izroditi u klevetanje, apostol Pavao je govorio protiv određenih ogovarača. Spominjući udovice koje bi došle u obzir da im skupština pomogne, pisao je: “Mlađe udovice, naprotiv, odbij, jer kad ih privuče naslada protivna Kristu, hoće da se ponovo udaju ... A ujedno se nauče i besposlici obilazeći po kućama. Ne samo da postanu besposlene, već i brbljave i vračare (miješaju se u tuđe poslove, NS) te govore što ne treba. Prema tome, hoću da se mlađe udovice udaju, da djecu rađaju, da budu domaćice, da ne daju neprijatelju nikakvu prigodu za napast zbog povrede. Neke su već sašle s pravog puta i pošle za sotonom” (1. Timoteju 5:11-15, ST).
6. Što treba učiniti netko da bi svladao svoju slabost, ako je sklon ogovaranju koje se može izroditi u klevetanje?
6 Pavao je pisao pod božanskim nadahnućem, stoga njegove primjedbe o tim ženama nisu nekorektne. Njegove riječi daju povoda za ozbiljno razmišljanje. Nijedna bogobojazna žena ne bi željela ‘sići s pravog puta i poći za sotonom’. Ali, što ako kršćanka utvrdi da je takav način brbljanja njena slabost, radi čega bi mogla biti kriva za klevetanje? Tada neka ponizno slijedi Pavlov savjet: “Isto tako treba da žene budu poštene, ne sklone klevetanju.” On je također rekao: “Isto tako da se starice vladaju kako dolikuje svetima, da ne kleveću” (1. Timoteju 3:11, ST; Titu 2:3, ST). Jednako se i braća moraju savjesno držati tih mudrih savjeta.
7. Iz kojeg biblijskog razloga kažeš da svi moramo paziti na svoje izjave?
7 Svi mi naravno s vremena na vrijeme razgovaramo o drugima, primjerice o njihovim iskustvima u službi propovijedanja. Ali, nemojmo nikada ‘sjesti i govoriti protiv našeg brata.’ (Psalam 50:19, 20, Novi svijet prijevod Biblije s objašnjenjima). Da, mudro je ne govoriti previše, jer “obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik razuman je” (Priče Salamunove 10:19, ST). Dakle, moramo se čuvati ogovaranja, iako se naizgled ne radi o štetnom brbljanju. Mi zapravo ne moramo stalno razgovarati samo o ljudima, jer nam stoje na raspolaganju odlične teme, ako razmišljamo o onome što je čestito, dično, pravedno, kreposno i hvale vrijedno (Filipljanima 4:8).
Kako se ogovaranje pretvara u klevetanje
8. Zašto nije uvijek naopako razgovarati o braći u vjeri?
8 Nije naopako govoriti o službi propovijedanja i drugim Bogu dopadljivim aktivnostima braće u vjeri, ako je ono što kažemo točno i ako svojim izjavama nikome ne nanosimo štetu. Takve pozitivne primjedbe mogu čak ohrabriti druge. (Usporedi Djela apostolska 15:30-33.) Neki su kršćani razgovarali o vjernom starješini Gaju, kojem je apostol Ivan pisao: “Ljubljeni, činiš vjerno djelo u svemu što činiš za braću, a k tome i neznance, koji su svjedočili za tvoju ljubav pred skupštinom (3. Ivanova 5, 6, NS). Dakle, nije uvijek naopako razgovarati o braći u vjeri.
9. (a) Kako može bezazleni govor dovesti do klevetanja neke čestite osobe? (b) Koja si pitanja možemo sami postaviti?
9 Ipak, bezazleni razgovor može se pretvoriti u klevetanje, ako govorimo o čisto privatnim stvarima neke čestite osobe, ako izražavamo sumnju u njene poticaje, ili dajemo povoda sumnji u vezi njena načina ponašanja. Stoga se uvijek moramo najprije pitati: Da li će moje riječi štetiti glasu nekog drugog? Je li točno to što ja govorim? (Otkrivenje 21:8). Da li bih to isto rekao i u njegovoj prisutnosti? Hoće li time biti posijana nesloga u skupštini? Mogu li moje izjave dovesti do toga da dotični izgubi službene prednosti? Je li moje srce ispunjeno zavišću? (Galaćanima 5:25, 26; Titu 3:3). Da li će moje primjedbe uroditi dobrim ili lošim plodom? (Matej 7:17-20). Da li bih tako govorio i o apostolima? (2. Korinćanima 10:10-12; 3. Ivanova 9, 10). Dolikuju li takve riječi nekome tko ima strahopoštovanje pred Jehovom?
10, 11. Što, prema Psalmu 15:1, 3, nećemo raditi ako želimo biti Božjim gostima?
10 U Psalmu 15:1 aludira se na osobe koje slave Boga i postavlja se pitanje: “O Jehova, tko će biti gost u tvom šatoru? Tko će prebivati na svetoj gori tvojoj?” Za takvog je čovjeka psalmist David rekao slijedeće: ”Nije klevetao jezikom svojim. Svome drugu nije ništa zlo učinio, i sramotu nije nanio svome bliskom pomazaniku” (Psalam 15:3, NS). Hebrejska riječ ovdje prevedena sa ”klevetao” izvedena je iz glagola koji znači “upotrebljavati nogu”, dakle “trčati okolo”. Izraelcima je bilo zapovijeđeno: “Ne nanosi klevete među svojim narodom” (3. Mojsijeva 19:16, ST). Onaj tko “raznosi klevete” niti je Božji gost niti prijatelj.
11 Božji prijatelji ne čine ništa zlo svojim drugovima, niti izriču pogrdu protiv čestitog znanca, također ne prihvaćaju takve pogrde kao istinite. Mi ne smijemo širiti lažne priče o braći u vjeri, čime bismo još umnožili pogrde koje moraju podnositi od strane bezbožnih ljudi, nego moramo dobro govoriti o njima. Ne opterećujmo nikada našu vjernu braću i sestre još većim teretima, time da ih prikazujemo u lošem svjetlu.
Kad se pojave teškoće
12. Kako nam može pomoći izvještaj iz Djela apostolskih 15:36-41 ako dođemo u kušnju da govorimo o nekome tko je drugačijeg mišljenja od nas?
12 U našoj nesavršenosti mogli bismo pokušati reći nešto protiv nekoga s kime se ozbiljno razilazimo u mišljenju. Ali, zapazimo što se dogodilo prije nego je apostol Pavao krenuo na svoje drugo misionarsko putovanje. Barnaba je bezuvjetno želio da ih prati Marko, ali Pavao nije bio s time sporazuman, jer ih je Marko ‘ostavio u Pamfiliji i nije išao s njima na djelo’. Tada je došlo do “žestokog neslaganja” tako da su se rastali. Barnaba je poveo Marka sa sobom na Cipar, dok je Pavao sa Silom prolazio Sirijom i Cilicijom. (Djela apostolska 15:36-41, ST). Kasnije se ta svađa između Pavla, Barnabe i Marka očito stišala, jer se Marko nalazio kod apostola u Rimu i on je dobro govorio o njemu (Kološanima 4:10). Između tih kršćana je, doduše, došlo do različitosti mišljenja, ali nema nikakvih podataka o tome da su obilazili svoju braću u vjeri i govorili jedan protiv drugoga.
13. Pod kojim se okolnostima Pavao odupro mogućoj kušnji da ogovara brata u vjeri?
13 Pavao se odupro i mogućoj kušnji da na štetan način ogovara kad je ukorio Kefu (Petra), koji se radi prisustva nekih židovskih kršćana iz Jeruzalema stidio jesti s ne-židovskim vjernicima i družiti se s njima. Umjesto da iza Petrovih leđa govori o njemu, Pavao mu se “u lice suprotstavio” i govorio s njim otvoreno “pred svima” (Galaćanima 2:11-14, ST). Ni Petar sa svoje strane nije ogovarao Pavla koji ga je ukorio, nego ga je kasnije označio riječima “naš ljubljeni brat Pavao” (2. Petrova 3:15, ST). Čak ako je potrebno ukoriti nekog brata u vjeri, to nije opravdanje da ga se ogovara. Postoje jako dobri razlozi čuvati se takvih razgovora i iskušenja da se sudjeluje u štetnom ogovaranju.
Zašto biti oprezan?
14. Koji je najvažniji razlog zašto ne smijemo slušati niti širiti štetno ogovaranje?
14 Najvažniji razlog zašto ne smijemo slušati štetno ogovaranje niti sudjelovati u njegovu širenju sastoji se u tome što se mi želimo dopasti Jehovi koji osuđuje klevetanje. Kako Bog gleda na takvo brbljanje jasno je vidljivo iz spomenute zapovijedi koju je dao Izraelcima: “Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve” (3. Mojsijeva 19:16, ST). Želimo li uživati Božju milost, ne smijemo klevetati nikoga o kome razgovaramo.
15. Tko je najveći klevetnik i kako će sudjelovanje u štetnom ogovaranju djelovati na naš odnos prema Bogu?
15 Jedan daljnji razlog zašto ne sudjelujemo u štetnom ogovaranju jest taj što bi to moglo prouzročiti da oponašamo Sotonu, Jehovinog najvećeg klevetnika. Taj Božji praneprijatelj odgovarajuće je nazvan “Đavo” (grčki: di·aʹbo·los), što znači “klevetnik”. Kad je Eva poslušala Sotonine klevetničke riječi protiv Boga i postupila odgovarajuće tome, prvi je ljudski par bio rastavljen od svog najboljeg Prijatelja (1. Mojsijeva 3:1-24). Nedajmo se prevariti od Sotone, ne dozvolimo da budemo uvučeni u štetno brbljanje, koje izaziva Božje neodobravanje, i radi čega bismo mogli biti rastavljeni od našeg najboljeg Prijatelja, od Jehove Boga.
16. Kako “klevetnik zameće razdor među prijatelje”?
16 Ne slušajmo zlobne ogovarače, jer oni razdvajaju prijatelje. Klevetnici često pretjeruju, krivo prikazuju stvari, lažu i huškaju. Umjesto da otvoreno razgovaraju s nekom osobom, oni šapuću iza leđa. U većini slučajeva raspiruju neutemeljenu sumnju. Stoga čitamo: “Klevetnik zameće razdor među prijatelje” (Priče Salamunove 16:28, ST).
17. Zašto se ne smijemo previše upuštati ni u beznačajno brbljanje?
17 Mi se ne smijemo previše upuštati ni u bezazleno ogovaranje. Zašto? Zato jer i primjedba izrečena bez zle namjere može nekome štetiti ako je se ponavlja. Može biti ukrašena ili iskrivljena, te na kraju nanijeti štetu nekoj bogobojaznoj osobi, lišiti je dobrog imena. Kako bi se ti osjećao ako bi u takvom slučaju priča potekla od tebe, ili si je samo dalje ispričao? Moglo bi te se smatrati nekim tko rado nanosi štetu, čije društvo treba radije izbjegavati. (Usporedi Priče Salamunove 20:19.)
18. Kako se kroz ogovaranje može postati lašcem?
18 Treba biti oprezan i iz razloga što štetnim ogovaranjem možemo postati lažovi. “Klevetnikove su riječi kao slastice; spuštaju se u dno utrobe” (Priče Salamunove 26:22, ST). Ali, što ako “gutaš” laži i ako ih pričaš dalje? Čak ako ih smatraš istinom, ti lažeš ako ih širiš. I ako se utvrdi da nisu istina, bit ćeš smatran lašcem. Bi li to želio? Nije li Bog pozvao na odgovornost lažne učitelje zbog njihovih religioznih laži? Da, i klevetnike je pozvao na odgovornost. Isus je rekao opominjući: “Kažem vam da će ljudi za svaku nekorisnu riječ koju izgovore položiti račun na Sudnji dan; jer ćeš po svojim riječima biti proglašen pravednim, i po svojim ćeš riječima biti osuđen” (Matej 12:36, 37, NS). Budući da će ‘svaki od nas dati Bogu račun sam za se’, bi li želio da te Bog osudi kao klevenika? (Rimljanima 14:12, ST.)
19. Zašto se može reći da štetno ogovaranje može prouzročiti ubojstvo?
19 Daljnji razlog zašto ne sudjelovati u štetnom ogovaranju jest da to može biti smrtonosno, jer se može uništiti dobar glas nekog čovjeka. Jezik nekih je poput ‘oštrog mača’, a otrovne riječi su nalik strijelama, koje se iz potaje izbacuju na nedužna. David se molio: “Štiti me [Jehova] od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora koji bruse jezike ko mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, da iz potaje rane nedužna” (Psalam 64:3-5, ST). Bi li želio snositi odgovornost da si o bližnjemu tako loše govorio, radi čega se on osjeća navedenim moliti Boga za olakšanje, kako je to učinio psalmist? Želiš li biti kriv za nešto nalik ubojstvu?
20. (a) Što može Božja skupština učiniti s nepokajničkim klevetnikom? (b) Kako moraju starješine pokazivati oprez u slučaju ogovaranja i klevetanja?
20 Klevetanje može čak dovesti do isključenja iz Božje organizacije; klevetniku se može kao nepokajničkom lažovu oduzeti zajednica. Ali, ta mjera ne treba uslijediti radi bezazlenog ogovaranja. Starješine trebaju odvagnuti stvar u molitvi i jasno razlikovati između običnog ogovaranja i zlobnog klevetanja. Prestupnik kome se oduzima zajednica jest zlobni, nepokajnički klevetnik. Starješine nemaju pravo isključiti nekoga radi beznačajnog ogovaranja koje je potaknuto ljudskim zanimanjem, a koje nije lažno niti zlobno. Tu stvar ne treba napuhavati; također su potrebni svjedoci čije izjave nepobitno dokazuju da se radi o kleveti (1. Timoteju 5:19). Nepokajnički klevetnici se prvenstveno isključuju zato da se prekine sa zlobnim ogovaranjem i da grijeh u neku ruku ne ukiseli skupštinu (1. Korinćanima 5:6-8, 13). Ali, starješine ne smiju nikada prenagliti i isključiti nekoga ako za to ne postoje biblijski razlozi. Kroz molitvu i savjete često mogu dotičnome pomoći da se ispriča, da ispravi učinjenu štetu i da se stalno poboljšava u kroćenju svog jezika.
Je li to kleveta?
21. Što treba učiniti umjesto brbljati o prestupniku?
21 Jedna mudra izreka glasi: “Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se” (Priče Salamunove 11:13, ST). Znači li to da bi bila kleveta ako bi obavijestio o nekom ozbiljnom grijehu, kojeg netko čini u tajnosti, ili ga je učinio, a tebi je to poznato? Ne. Ti naravno, ne smiješ brbljati o tome, nego trebaš razgovarati s prestupnikom i uputiti ga da zatraži pomoć starješina (Jakov 5:13-18). Ako on to ne učini unutar razumnog vremena, neka bi te briga za čistoću skupštine navela da o toj stvari obavijestiš starješine (3. Mojsijeva 5:1).
22. Kako se može reći da 1. Korinćanima 1:11 ne daje pravo na ogovaranje?
22 Ako se o tome obavijesti, može uslijediti karanje onoga tko je učinio grijeh, što međutim nije posebno radosno. Ali, onaj tko je poučen kroz karanje žanje plod pravednosti (Jevrejima 12:11). Prijestup treba otkriti onima koji su postavljeni da se bave time, a ne ogovaračima koji će možda o tome naklapati. Pavao je pisao kršćanima Korinta: “Rekoše mi, braćo moja, Klojini ukućani da među vama ima prepiranja” (1. Korinćanima 1:11, ST). Jesu li članovi tog domaćinstva ogovarali svoju braću u vjeri? Nisu, nego su o toj stvari obavijestili jednog odgovornog starješinu, koji je dotičnima mogao pružiti potrebnu pomoć kako bi se vratili na put života.
23. Koje još pitanje treba razmotriti?
23 Ako pomognemo nekome da se čuva štetnog ogovaranja, dobro smo mu učinili. Jedna mudra izreka glasi: “Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori o glavu mu je” (Priče Salamunove 13:3, ST). Dakle, nesumnjivo postoje dobri razlozi da se čuvamo štetnog ogovaranja i zlog klevetanja. Ali, kako se možemo osloboditi štetnog ogovaranja? O tome će biti govora u sljedećem broju.
Kako bi odgovorio?
◻ U čemu se bezazleno ogovaranje razlikuje od klevetanja?
◻ Kako se ogovaranje može pretvoriti u klevetanje?
◻ Koji su neki od razloga da se čuvamo štetnog ogovaranja?
◻ Zašto to nije klevetanje ako se obavijesti o teškom grijehu kojeg je netko učinio?
[Slika na stranici 28]
Pazi da nikada ne zabadaš nekome strijele u leđa, to jest da postaneš kriv za ogovaranje