Zašto bi trebalo razgovarati o religiji

“Gvoždje se gvoždjem oštri, tako čovjek oštri lice prijatelja svojega” (Priče Salamunove 27:17, Biblija).

OŠTRICE se ne oštre udaranjem jedne o drugu. Oštrenje je finiji postupak. Slično tome, postoje ispravni i pogrešni načini oštrenja uma u razgovoru, naročito kad se razgovara o delikatnim temama kao što je religija.

Prije svega, moramo poštovati dostojanstvo druge osobe i to pokazivati svojim riječima i ponašanjem. “Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena”, kaže Biblija (Kološanima 4:6, Duda-Fućak). Ljubazan i začinjen govor nije dogmatičan u tonu, čak i kad je onaj koji govori uvjeren da je u pravu, a da je druga osoba u krivu.

Ljubaznost se također odražava u načinu kako slušamo. Ne možemo reći da ljubazno slušamo ako prekidamo osobu dok govori ili je ne slušamo pažljivo zato što razmišljamo što ćemo iznijeti kao sljedeći argument. Osoba koja s nama razgovara najvjerojatnije će primijetiti da smo očigledno nezainteresirani za njena gledišta i možda će odustati od daljnjeg razgovora. Osim toga, nikad ne bismo smjeli prisiljavati nekoga da promijeni svoja gledišta ili ga zastrašivati kako bi to učinio. Napokon, ‘Bog je taj koji daje da sjeme istine raste’ u prijemljivom srcu slušača (1. Korinćanima 3:6).

Odličan nam je primjer apostol Pavao, koji je u službi propovijedanja logički ‘raspravljao’ i ‘uvjeravao’ ljude (Djela apostolska 17:17; 28:23, 24; NW). Pavao je gdje god bi naišao na ljude razgovarao s njima o religiji, naprimjer, na tržnici ili u njihovom domu (Djela apostolska 17:2, 3; 20:20). Jehovini svjedoci nastoje oponašati taj primjer tako što odlaze svagdje gdje mogu naći ljude i logički raspravljaju s njima na temelju Svetog pisma.

Izbjegavajte nesporazume

Izraelska nacija tek se bila naselila u Obećanoj zemlji kad ih je nesporazum oko jednog oltara skoro doveo do građanskog rata. Ljudi koji su se naselili istočno od rijeke Jordana podigli su oltar, a druga su plemena zabunom mislila da je taj oltar podignut za krivo obožavanje. Zato su se spremala na vojni pohod, kako bi kaznila svoju braću. Ali razboritost je prevladala. Potencijalni agresori prvo su poslali delegaciju kako bi saznali razlog podizanja oltara. Na njihovo veliko olakšanje, saznali su da je to bio običan spomenik — “svjedok” — podsjetnik svim plemenima na njihovo jedinstvo pred Jehovom Bogom. Razgovor je spriječio sukob — a i spasio mnoge živote! (Jozua 22:9-34).

Slično tome, u današnje vrijeme nesporazumi često izazivaju razdore, pa čak i predrasude. Naprimjer, nekolicina ljudi Jehovine svjedoke smatra vjerskim fanaticima zbog toga što su čuli da Svjedoci odbijaju transfuziju krvi. Međutim, oni koji su sa Svjedocima osobno porazgovarali o ovoj stvari često su se ugodno iznenadili kad su saznali da postoji biblijski temelj za njihov stav te da postoje sigurni i djelotvorni alternativni postupci liječenja (3. Mojsijeva 17:13, 14; Djela apostolska 15:28, 29). Ustvari, budući da postoje problemi sa zalihama krvi, jedan je kolumnist napisao: “Hvala Bogu da Jehovini svjedoci utiru put istraživanju nadomjestaka za krv.”

Slično tome, neki su odbili razgovarati sa Svjedocima zato što im je netko rekao da Jehovini svjedoci ne vjeruju u Isusa Krista. No to uopće nije istina! Štoviše, Svjedoci ističu Isusovu ulogu u našem spasenju, objašnjavajući da je on Božji Sin kojega je Bog poslao na Zemlju da otkupi ljude od grijeha i smrti. Razgovarajući sa Svjedocima o ovoj temi, ljudi su se oslobodili ovih zabluda (Matej 16:16; 20:28; Ivan 3:16; 14:28; 1. Ivanova 4:15).

Istina — popularna ili nepopularna?

Ono što mnoge možda iznenađuje jest činjenica da su, kad je riječ o religiji, popularna vjerovanja obično i pogrešna. Sam Isus Krist je naučavao: “Udjite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14).

U Noinim danima samo je osam osoba govorilo duhovnu istinu — Noa, njegova supruga, njegova tri sina i njihove supruge. Zbog njihove upozoravajuće poruke i zbog gradnje arke, drugi su ih nedvojbeno ismijavali, pa čak i vrijeđali. Ipak, Noa i njegova obitelj nisu se dali zastrašiti; nastavili su s propovijedanjem i gradnjom (1. Mojsijeva 6:13, 14; 7:21-24; 2. Petrova 2:5). Slično tome, samo su tri osobe poslušale Božje upute i preživjele uništenje Sodome i Gomore (1. Mojsijeva 19:12-29; Luka 17:28-30).

A kako je u naše vrijeme? “Da se Krist danas vrati u tijelu, ljudi bi ga vjerojatno ponovno ubili”, rekao je jedan stanar jednom Jehovinom svjedoku. Ova osoba smatrala je da su Isusova učenja i visoka moralna mjerila i danas jednako tako nepopularna kao i prije 2 000 godina. Slažete li se s tim?

Ako se slažete, onda ste u pravu, budući da je Isus upozorio svoje učenike: “Svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi”, i to se predviđanje obistinjuje (Matej 24:9). Židovski su vođe u Rimu apostolu Pavlu u vezi s kršćanstvom rekli sljedeće: “Toj sljedbi (...) se posvuda proturječi” (Djela apostolska 28:22, DF). Međutim, zbog nepopularnosti kršćanstva, Kristovi sljedbenici nisu prestali prenositi svoja vjerovanja drugima. Niti je ljude iskrena srca to spriječilo da razgovaraju s kršćanima (Djela apostolska 13:43-49).

Danas je Isusova poruka važnija nego ikad. Zašto? Zato što prilike koje vladaju u svijetu pokazuju da mi danas živimo u ‘posljednjim danima’ ovog sustava koji će kulminirati u čišćenju svega što je neispravno s lica Zemlje. Isus je usporedio naše vrijeme s danima Noe (2. Timoteju 3:1-5; Matej 24:37-39). Zato sada nije vrijeme da olako shvaćamo svoja vjerovanja, budući da će vječni život dobiti samo oni koji poznaju Boga i koji ga ‘obožavaju duhom i istinom’ (Ivan 4:24, NW; 2. Solunjanima 1:6-9).

Kako naći pravi put

Francis Bacon, engleski filozof, esejist, pravnik i državnik iz 17. stoljeća, savjetovao je one koji tragaju za istinom da “odvagnu i razmotre stvari”. A jedan od prvih predsjednika Sjedinjenih Država, Thomas Jefferson, rekao je sljedeće: “Razum i nesputano istraživanje jedini su djelotvorni faktori protiv pogreške. (...) Oni su prirodni neprijatelji pogreške.” Stoga ako iskreno tragamo za istinom, onda ćemo ‘odvagnuti i razmotriti stvari’ te se služiti ‘razumom i nesputanim istraživanjem’.

Otkrivajući zašto je takav pristup neophodan, britanski je znanstvenik Sir Hermann Bondi izjavio sljedeće: “Budući da samo jedna vjera može biti prava, može se lako zaključiti da su ljudska bića krajnje podložna tome da čvrsto i iskreno vjeruju u nešto što je neistina na polju vjerske objave. Bilo bi logično očekivati da ova očita činjenica donekle potakne osobu na poniznost te da je donekle potakne da shvati da koliko god duboko u nešto vjerovala, ona ipak može biti u krivu.”

Kako, dakle, osoba može ustanoviti je li uistinu na ‘uskom putu koji vodi u život’? Isus je naučavao da se Boga mora obožavati “istinom”. Stoga nam razum jasno govori da dva učenja koja su potpuno suprotna ne mogu oba biti točna. Naprimjer, ljudi ili imaju dušu koja nadživljava smrt ili je nemaju. Bog će se ili umiješati u ljudska zbivanja ili neće. Bog je ili trojedini Bog ili nije. Oni koji tragaju za istinom na ovakva važna pitanja žele čuti odgovore koji se zasnivaju na činjenicama. Jehovini svjedoci vjeruju da je Bog pružio odgovore u svojoj Riječi, Bibliji.a

Budući da je ‘sve pismo od Boga dano’, najbolji način da se ispitaju razna učenja jest da ih se usporedi s onim što kaže Biblija (2. Timoteju 3:16). Ako tako činite, možete se ‘sami uvjeriti što je dobra i prihvatljiva i savršena volja Božja’ (Rimljanima 12:2, NW). Možete li se ‘sami uvjeriti’ da su vaša vjerovanja utemeljena na Bibliji? To je važno zbog toga što Bog ne želi da budete zavedeni zajedno s ‘cijelim svijetom’ (Otkrivenje 12:9, St).

Jesu li neophodni učitelji?

Isus nije svojim učenicima dao nekoliko svitaka i rekao: “Ovdje se nalaze odgovori na sva vaša pitanja. Idite kući i sami ih pronađite.” Umjesto toga, on im je strpljivo i ljubazno tumačio Božju riječ. Zato su oni koji su prihvatili njegova učenja usvojili njegove metode i isto tako druge poučavali. Uzmite za primjer učenika Filipa. On se upustio u razgovor s jednim etiopskim službenikom iskrena srca, koji je već otprije poznavao Hebrejska pisma, budući da je bio u doticaju sa Židovima. No čovjeku je trebala pomoć. Zato je Filip — kao predstavnik kršćanske skupštine — dobio uputu da mu pomogne. Da ovaj službenik nije bio voljan razgovarati o religiji, on ne bi saznao za Isusovu ulogu u Božjem naumu. Kako li je ovaj Etiopljanin odličan primjer za sve one koji tragaju za istinom! (Djela apostolska 8:26-39).

Jeste li vi voljni razgovarati o svojim vjerovanjima i postavljati pitanja, kao što je to Etiopljanin učinio? Iz takvog razgovora sigurno možete izvući mnoge koristi. Jehovini svjedoci rado razgovaraju o Bibliji s ljudima koji iskreno žele saznati što ona kaže. Svjedoci ne daju svoje osobno mišljenje. Umjesto toga, oni se trude upoznati ljude s onim što kaže sama Biblija.

Etiopski službenik saznao je neke značajne stvari o Isusu Kristu, kao naprimjer, kako će ga Bog upotrijebiti u vezi s našim spasenjem. Danas je Božji naum puno bliže svom konačnom ispunjenju. Zastrašujuće i zadivljujuće stvari trebaju se uskoro odigrati na Zemlji. Sljedeći će članak pokazati da će ti događaji utjecati na sve ljude na Zemlji. Naravno, kako će na nas osobno utjecati, to ovisi o našem stavu i onome što poduzmemo.

[Bilješka]

[Slika na stranici 7]

Etiopski službenik rado je prihvatio razgovor o Bibliji