Ti možeš duhovno napredovati

PRAVU vrijednost ponekad je teško prepoznati. Upravo je to slučaj s dijamantima. Iako izbrušeni dijamant blista, dijamant koji je u sirovom stanju ima jedva mutan sjaj. Međutim, u dubini nebrušenog dijamanta nesumnjivo se krije prekrasan dragulj.

Kršćani u mnogočemu sliče na nebrušene dijamante. Iako smo još uvijek daleko od savršenstva, mi ipak imamo određenu temeljnu vrijednost koju Jehova cijeni. Svi mi, poput dijamanata, imamo svoja osebujna svojstva. I svatko od nas može nastaviti duhovno napredovati ako to iskreno želi. Naša se osobnost može ispolirati kako bi još sjajnije svijetlila na slavu Jehovi (1. Korinćanima 10:31).

Kad je izbrušen i ispoliran, dijamant se stavlja na podlogu koja pojačava njegova svojstva refleksije. Slično tome, Jehova može nas koristiti na različitim mjestima, ili zadacima, ako ‘obučemo novu osobnost koja je bila stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti’ (Efežanima 4:20-24, NW).

Takav duhovni napredak teško može doći sam od sebe, kao što je malo vjerojatno da nebrušeni dijamant blista poput dragulja. Možda se trebamo osloboditi neke dugotrajne slabosti, možda trebamo promijeniti svoj stav prema preuzimanju odgovornosti ili se čak truditi da se oslobodimo duhovne kolotečine. No mi možemo napredovati ako to zaista želimo, jer nam Jehova Bog može dati ‘snagu koja je iznad obične’ (2. Korinćanima 4:7, NW; Filipljanima 4:13).

Jehova jača svoje sluge

Brušenje dijamanata iziskuje samopouzdanje, a ono je posljedica preciznog znanja, jer kad se dio nebrušenog dijamanta jednom odstrani, taj je dio obično izgubljen. Skupocjeni materijal — ponekad čak i do 50 posto nebrušenog kamena — mora se odstraniti da bi se dobio željeni oblik. Da bismo oblikovali svoju osobnost i duhovno napredovali, nama je isto tako potrebno samopouzdanje koje je posljedica točne spoznaje. Posebno se moramo pouzdati u to da će nas Jehova osposobiti.

Međutim, možda se osjećamo nedoraslima ili mislimo da nismo u stanju učiniti više. Vjerni Božji sluge iz prošlosti ponekad su se tako osjećali (2. Mojsijeva 3:11, 12; 1. Carevima 19:1-4). Kad ga je Bog imenovao za “proroka narodima”, Jeremija je uzviknuo: “Evo ne znam govoriti, jer sam dijete” (Jeremija 1:5, 6). No Jeremija je usprkos svojoj povučenosti postao hrabar prorok koji je prenosio otvorene poruke neprijateljski raspoloženom narodu. Kako je to bilo moguće? Naučio je oslanjati se na Jehovu. Jeremija je kasnije napisao: “Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanica” (Jeremija 17:7; 20:11).

Jehova danas jednako tako jača one koji se pouzdaju u njega. Edward,a otac četvero djece koji je sporo duhovno napredovao, uvidio je da je to istina. On objašnjava: “Devet sam godina bio Jehovin svjedok, no izgledalo je da duhovno ne napredujem. Problem je bio u tome što nisam bio motiviran niti sam imao samopouzdanja. Nakon preseljenja u Španjolsku, našao sam se u maloj skupštini koja je imala samo jednog starješinu i jednog slugu pomoćnika. Zbog nedostatka imenovanih osoba, starješina me zamolio da obavljam mnoge zadatke. Drhtao sam od straha kad sam iznosio svoje prve govore i točke na sastancima. No naučio sam oslanjati se na Jehovu. Starješina me uvijek pohvalio i taktično mi dao prijedloge za popravljanje.

Istovremeno sam počeo više sudjelovati u službi propovijedanja i preuzeo sam bolje duhovno vodstvo u svojoj obitelji. Istina je zbog toga poprimila veći značaj za cijelu obitelj, a ja sam se osjećao daleko zadovoljnijim. Sada sam sluga pomoćnik i trudim se razvijati svojstva koja treba imati kršćanski nadglednik.”

“Svucite staru osobnost”

Kao što je Edward shvatio, duhovni napredak zahtijeva pouzdanje u Jehovu. Pored toga, vrlo je važno razvijati “novu osobnost” nalik Kristovoj. Kako je to moguće učiniti? Prvi je korak ‘svući’ one karakterne crte koje su dio stare osobnosti (Kološanima 3:9, 10, NW). Baš kao što se nedostaci, poput stranih minerala, moraju odstraniti iz nebrušenog dijamanta kako bi od njega nastao blistavi dragulj, tako je potrebno odbaciti stavove “svijeta” kako bi naša nova osobnost mogla doći do izražaja u punom sjaju (Galaćanima 4:3).

Jedan takav stav je nevoljko prihvaćanje odgovornosti zbog straha da će se od nas previše tražiti. Istina je da odgovornost podrazumijeva rad, no to je zadovoljavajući rad. (Usporedi Djela apostolska 20:35.) Pavao je priznao da odanost Bogu zahtijeva od nas da se “trudimo i naprežemo”. Mi to rado činimo jer smo, kao što je on rekao, “svoju nadu položili na živog Boga”, na onoga koji nikada ne zaboravlja ono što činimo u korist svojih sukršćana i drugih (1. Timoteju 4:9, 10, NW; Jevrejima 6:10).

Neki dijamanti imaju slabe točke koje su nastale prilikom njihovog nastajanja i s njima treba pažljivo rukovati. Međutim, uz pomoć instrumenta koji se naziva polariskop brusač može otkriti te slabe točke i zatim uspješno obraditi kamen. Možda i mi patimo zbog neke unutrašnje slabe točke, odnosno mane u osobnosti, koja je posljedica našeg porijekla ili nekog traumatičnog iskustva. Što možemo učiniti? Kao prvo, moramo sami sebi priznati da taj problem postoji i zatim odlučiti svladati ga koliko god je to moguće. Naravno, trebamo se rasteretiti pred Jehovom u molitvi, a usto možda tražiti duhovnu pomoć nekog kršćanskog starješine (Psalam 55:22; Jakov 5:14, 15).

Takve su slabe točke štetno djelovale na Nicholasa. “Moj je otac bio alkoholičar i sestra i ja smo zbog njega mnogo propatili”, objašnjava on. “Kad sam napustio školu, pridružio sam se vojsci, no ubrzo sam upao u nevolju zbog svoje buntovne crte u karakteru. Vojne su me vlasti zatvorile zbog toga što sam preprodavao drogu, a jednom sam drugom prilikom dezertirao. Na kraju sam otišao iz vojske, no još sam uvijek imao problema. Iako je u mom životu vladao nered zbog zloupotrebe droge i opijanja, zanimao sam se za Bibliju i čeznuo za tim da moj život ima smisao. Konačno sam stupio u vezu s Jehovinim svjedocima, promijenio svoj način života i prihvatio istinu.

No trebale su proći godine prije nego što sam se mogao nositi s nekim nedostatkom u svojoj osobnosti. Osjećao sam duboku odbojnost prema autoritetu i naježio sam se svaki put kad bih dobio bilo kakav savjet. Iako sam želio da me Jehova u potpunosti koristi, ova me je slabost u tome kočila. Konačno, uz pomoć dvojice starješina koji su pokazali razumijevanje, priznao sam svoj problem i počeo primjenjivati biblijski savjet koji su mi pružili s puno ljubavi. Iako povremeno u meni bukne neka sitna ljutnja, sada kontroliram svoju buntovnu narav. Vrlo sam zahvalan što Jehova tako strpljivo postupa sa mnom, a zahvalan sam i za pomoć koju mi starješine pružaju s puno ljubavi. Nedavno sam zbog svog duhovnog napretka bio imenovan za slugu pomoćnika.”

Kao što je Nicholas ustanovio, nije lako promijeniti duboko usađene stavove. I mi bismo se mogli suočiti sa sličnim izazovom. Možda smo pretjerano osjetljivi. Možda smo skloni pritužbama ili možda previše naglašavamo neovisnost. U tom bi slučaju naš kršćanski napredak mogao biti ograničen. Brusači dijamanata doživljavaju nešto slično s kamenjem koje nazivaju naats. To su zapravo dva kamena koja su se za vrijeme nastajanja stopila u jedan dijamant. Oni zato imaju dva sasvim različita obrasca rasta i zbog toga ih je vrlo teško brusiti prema građi. U našem slučaju možemo vidjeti da se “građa” spremnog duha bori protiv “građe” nesavršenog tijela (Matej 26:41; Galaćanima 5:17). Ponekad možda imamo želju da sasvim odustanemo od borbe, razmišljajući pritom da nedostaci u našoj osobnosti ionako nisu važni. ‘Uostalom’, mogli bismo reći, ‘moja obitelj i moji prijatelji još me uvijek vole.’

Međutim, ako želimo služiti svojoj braći i slaviti svog nebeskog Oca, trebamo se ‘obnoviti u sili koja pokreće naš um’, oblačeći novu osobnost. Trud se isplati, kao što to mogu posvjedočiti Nicholas i brojni drugi. Brusač dijamanata zna da jedna nepravilnost može upropastiti cijeli dijamant. Jednako tako možemo pokvariti svoju duhovnu pojavu ako zanemarimo neku slabu točku svoje osobnosti. A što je još gore, ozbiljna slabost može dovesti do duhovne propasti (Priče Salamunove 8:33).

Poput ‘vatre’ u nama

Brusač dijamanata nastoji uhvatiti vatru u dijamantu. To čini tako da fasete izbrusi na takav način da dobije takozvani efekt duge. Mnogobojna svjetlost u unutrašnjosti dijamanta reflektira se u svim pravcima, stvarajući vatru zbog koje dijamanti blistaju. Slično tome, Božji duh može biti poput ‘vatre’ u nama (1. Solunjanima 5:19, NW; Djela apostolska 18:25; Rimljanima 12:11).

No što da učinimo ako osjećamo da nam je potrebna duhovna motivacija? Kako je možemo dobiti? Trebamo ‘razmatrati svoje puteve’ (Psalam 119:59, 60). To bi značilo da trebamo ustanoviti što nas usporava u duhovnom pogledu i zatim trebamo odlučiti koje teokratske aktivnosti trebamo revnije obavljati. Cijenjenje za duhovne stvari možemo produbiti redovitim osobnim studijem i gorljivom molitvom (Psalam 119:18, 32; 143:1, 5, 8, 10). Osim toga, ako se družimo s onima koji su marljivi u vjeri, naša odlučnost da revno služimo Jehovi bit će još snažnija (Titu 2:14).

Louise, mlada kršćanka, priznala je: “Razmišljala sam o općoj pionirskoj službi dvije godine prije nego što sam počela služiti kao pionir, odnosno punovremeni objavitelj Kraljevstva. Ništa me u tome nije sprečavalo, no živjela sam lagodnim načinom života i jednostavno se nisam trudila da prestanem s tim. A onda mi je iznenada umro otac. Shvatila sam koliko je život krhak i da svoj nisam koristila na najbolji način. Stoga sam promijenila svoj duhovni pogled na svijet, pojačala službu i postala opći pionir. U tome su mi posebno pomogla moja duhovna braća i sestre koji su uvijek podupirali pripreme za službu propovijedanja i koji su redovito išli sa mnom u službu. Ustanovila sam da dijelimo vrijednosti i ciljeve onih s kojima se družimo, bili oni pozitivni ili negativni.”

Kao da je izoštren željezom

Dijamanti su najtvrđa prirodna tvar na Zemlji. Zato se dijamant brusi dijamantom. To bi istraživače Biblije moglo podsjetiti na izreku koja glasi: “Gvoždje se gvoždjem oštri, tako čovjek oštri lice prijatelja svojega” (Priče Salamunove 27:17). Kako se može ‘oštriti’ nečije lice? Jedna osoba može uspjeti izoštriti intelektualno i duhovno stanje druge osobe, kao što se komad željeza može koristiti da bi se naoštrila oštrica napravljena od istog materijala. Naprimjer, ako smo potišteni zbog nekog razočaranja, ohrabrenje druge osobe može nas jako podignuti. Ono može promijeniti naš tužan izraz lica i može nas potaknuti da ponovno revno djelujemo (Priče Salamunove 13:12). Posebno nam skupštinski starješine mogu pomoći da budemo izoštreni, pružajući nam biblijsko ohrabrenje i savjet za popravljanje. Oni postupaju po načelu koje je izložio Salamun: “Kaži mudrome, i biće još mudriji; pouči pravednoga, i znaće više” (Priče Salamunove 9:9).

Razumljivo je da duhovno poučavanje zahtijeva vrijeme. Apostol Pavao je više od deset godina s Timotejem dijelio svoje iskustvo i metode poučavanja (1. Korinćanima 4:17; 1. Timoteju 4:6, 16). Dugotrajna poduka koju je Mojsije davao Jozui u razdoblju od preko 40 godina dugo je vremena koristila izraelskoj naciji (Jozua 1:1, 2; 24:29, 31). Elizej je možda 6 godina pratio proroka Iliju, dobivši tako odličan temelj za svoju službu koja je trajala oko 60 godina (1. Carevima 19:21; 2. Carevima 3:11). Stalnim strpljivim pružanjem pouke, starješine slijede primjer Pavla, Mojsija i Ilije.

Davanje pohvala je izuzetno važan dio poučavanja. Iskreni izrazi cijenjenja za dobro obavljene zadatke ili za hvalevrijedna djela mogu kod drugih potaknuti želju da još više služe Bogu. Pohvala izgrađuje samopouzdanje koje onda potiče osobu da radi na svojim slabostima. (Usporedi 1. Korinćanima 11:2.) Velika zaokupljenost djelom propovijedanja Kraljevstva i drugim skupštinskim aktivnostima također ohrabruje na napredak u istini (Djela apostolska 18:5). Kad starješine povjeravaju braći odgovornosti u skladu s njihovim duhovnim napretkom, ta braća stječu vrijedno iskustvo i time se vjerojatno jača njihova želja da i dalje duhovno napreduju (Filipljanima 1:8, 9).

Dobar razlog da se duhovno napreduje

Dijamante se smatra dragocjenima. Isto je i s onima koji se sada pridružuju svijetom raširenoj obitelji Jehovinih obožavatelja. Ustvari, sam ih Bog naziva ‘poželjnim’, odnosno ‘dragocjenim’ stvarima iz svih nacija (Agej 2:7, NW, fusnota). Prošle su godine 375 923 osobe postale kršteni Svjedoci Jehove. Da bi se mogao smjestiti sve veći broj osoba, potrebno je ‘raširiti šator’. Duhovnim napretkom — i posezanjem za prednostima kršćanske službe — moguće je sudjelovati u brizi za to širenje (Izaija 54:2; 60:22).

Za razliku od mnogih dragocjenih dijamanata koji se čuvaju u bankovnim trezorima i koje je rijetko moguće vidjeti, naša duhovna vrijednost može jasno sjati. Ako redovito dotjerujemo svoja kršćanska svojstva i ispoljavamo ih, time slavimo Jehovu Boga. Isus je poticao svoje sljedbenike: “Da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16). To je sigurno dobar razlog za nas da duhovno napredujemo.

[Bilješka]