“Svemu ima vrijeme”
“Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme” (PROPOVJEDNIK 3:1).
1. Što je nesavršenim ljudima često teško odrediti, i do čega je to u nekim slučajevima dovelo?
LJUDI često znaju reći: “Trebao sam to ranije napraviti.” Ili možda, gledajući unatrag, kažu: “Trebao sam pričekati.” Takve reakcije pokazuju da je nesavršenim ljudima teško odrediti pravo vrijeme kad treba učiniti određene stvari. Njihova ograničenost u tom pogledu uzrok je raspada međusobnih odnosa. Ona vodi do razočaranja i frustracija. A što je najgore, nekima je zbog toga oslabila vjera u Jehovu i njegovu organizaciju.
2, 3. (a) Zašto je mudro prihvatiti vrijeme koje Jehova odabere kao pravo? (b) Koje bismo uravnoteženo gledište o ispunjenju biblijskih proročanstava trebali imati?
2 Imajući mudrost i uvid kakve ljudi nemaju, Jehova može, ako želi, predvidjeti ishod svakog događaja. On ‘od početka zna kraj’ (Izaija 46:10). Zato može nepogrešivo izabrati najpogodnije vrijeme da bi učinio što god želi. Stoga, umjesto da se pouzdamo u vlastiti nesavršeni osjećaj za biranje pravog trenutka, mudro ćemo postupiti ako prihvatimo vrijeme koje Jehova odabere kao pravo!
3 Naprimjer, zreli kršćani lojalno čekaju da dođe vrijeme koje je Jehova odredio za ispunjavanje određenih biblijskih proročanstava. Oni ostaju aktivni u njegovoj službi i neprestano imaju jasno na umu načelo zapisano u Plaču Jeremijinom 3:26: “Dobro je mirno čekati spasenje Jehovino.” (Usporedi Habakuka 3:16.) No istovremeno su uvjereni da će izvršenje presude koje je Jehova objavio, “ako [i] oklijeva, (...) zacijelo doći, i neće zakasniti” (Habakuk 2:3).
4. Kako nam riječi iz Amosa 3:7 i Mateja 24:45 pomažu da strpljivo čekamo na Jehovu?
4 S druge strane, imamo li razloga postati nestrpljivi ako ne razumijemo u potpunosti određene biblijske retke ili objašnjenja koja pružaju publikacije Watch Towera? Mudro je čekati da dođe vrijeme koje je Jehova odredio za davanje određenih razjašnjenja. “Jer Gospodin Jehova ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima” (Amos 3:7). Kakvog li divnog obećanja! No mora nam biti jasno da Jehova otkriva svoje povjerljive stvari u vrijeme za koje on smatra da je odgovarajuće. Zbog toga je opunomoćio ‘vjernog i razboritog roba’ da njegovom narodu daje duhovnu “hranu u pravo vrijeme” (Matej 24:45). Prema tome, nemamo razloga pretjerano se zabrinjavati, ili čak uzrujavati, zbog toga što neke stvari nisu posve objašnjene. Umjesto toga, možemo biti uvjereni da će nam Jehova, ako budemo strpljivo čekali na njega, preko vjernog roba dati ono što je potrebno “u pravo vrijeme”.
5. Zašto će nam razmatranje Propovjednika 3:1-8 biti korisno?
5 Mudri kralj Salamun nabrojio je 28 stvari koje imaju svoje “vrijeme” (Propovjednik 3:1-8). Ako budemo razumjeli značenje i dublji smisao Salamunovih riječi, bit će nam lakše odrediti kada je, u skladu s Božjim gledištem, pravo, a kada krivo vrijeme za određene postupke (Hebrejima 5:14). A to će nam pak omogućiti da odgovarajuće tome oblikujemo svoj život.
“Vrijeme plaču i vrijeme smijehu”
6, 7. (a) Zbog čega zabrinuti ljudi u današnje vrijeme ‘plaču’? (b) Na koji način svijet pokušava umanjiti ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi?
6 Iako ima “vrijeme plaču i vrijeme smijehu”, postoji li itko tko ovo posljednje ne voli više od prvog? (Propovjednik 3:4). Nažalost, svijet u kojem živimo najčešće nam daje povoda za plakanje. Potresne vijesti dominiraju medijima. Zgražamo se kad čujemo da mladi pucaju na svoje školske kolege, roditelji zlostavljaju svoju djecu, teroristi ubijaju ili osakaćuju nevine žrtve i kad takozvane prirodne katastrofe uništavaju ljudske živote i imovinu. Izgladnjela djeca upalih očiju i izbjeglice prisiljene na bijeg natječu se za našu pažnju na televizijskim ekranima. Nekad nepoznati pojmovi kao što su etničko čišćenje, AIDS, bakteriološki rat i El Niño sada izazivaju tjeskobu u našem srcu i mislima — svaki na svoj način.
7 Nema sumnje u to da je svijet današnjice ispunjen nevoljama i tugom. No, usprkos tome, industrija zabave, kao da želi umanjiti ozbiljnost situacije, rutinski nudi isprazne, neukusne te često nemoralne i nasilne proizvode, napravljene s ciljem da nas zavaraju kako bismo ignorirali nevolje koje drugi ljudi proživljavaju. No bezbrižan duh besmislenog šaljenja i lakomislenog smijanja koji takva vrsta zabave izaziva ne treba miješati s istinskom radošću. Radost koja je plod Božjeg duha nešto je što Sotonin svijet naprosto nije u stanju pružiti (Galaćanima 5:22, 23; Efežanima 5:3, 4).
8. Bi li današnji kršćani trebali dati prioritet plaču ili smijehu? Objasni.
8 Uviđajući u kakvoj se očajnoj situaciji nalazi svijet, možemo razumjeti da sada nipošto nije vrijeme da se smijehu daje prioritet. Sada nije vrijeme da živimo samo za rekreaciju i zabavu ili da dopustimo da “zabavljanje” dobije prednost pred težnjom za duhovnim stvarima. (Usporedi Propovjednika 7:2-4.) “Koji koriste svijet” trebali bi biti “kao oni koji ga ne koriste u potpunosti”, rekao je apostol Pavao. Zašto? Zato što se “mijenja (...) scena ovog svijeta” (1. Korinćanima 7:31). Pravi kršćani u svom životu iz dana u dan pokazuju da su potpuno svjesni ozbiljnosti vremena u kojem žive (Filipljanima 4:8).
Unatoč plaču, istinski sretni!
9. Kakvo je žalosno stanje vladalo tijekom pretpotopnog vremena, i što to znači za nas danas?
9 Ljudi koji su živjeli u vrijeme sveopćeg potopa nisu s ozbiljnošću gledali na život. Zaokupili su se svakodnevicom i nisu tugovali zbog ‘ljudskog nevaljalstva koje je bilo veliko na zemlji’, promatrajući ravnodušno kako se ‘zemlja puni bezakonjem’ (1. Mojsijeva 6:5, 11). Isus se osvrnuo na to žalosno stanje i prorekao je da će ljudi u naše vrijeme imati sličan stav. Upozorio je: “Kao što su u tim danima prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku; i nisu obratili pažnju dok nije došao potop i sve ih izbrisao, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg” (Matej 24:38, 39).
10. Kako su Izraelci u Agejevo vrijeme pokazali da ne shvaćaju za što je Jehova odredio vrijeme u kom su živjeli?
10 Nekih 1 850 godina nakon potopa, u vrijeme Ageja, i mnogi Izraelci nisu pokazivali ozbiljno zanimanje za duhovne stvari. Zaokupljeni zadovoljavanjem vlastitih interesa, nisu uvidjeli da žive u vrijeme kada treba Jehovinim interesima dati prioritet. O tome čitamo: “Taj narod govori: još nije došlo vrijeme, vrijeme da se sazida dom Jehovin. Zato dođe riječ Jehovina preko Ageja proroka govoreći: Je li vama vrijeme da stanujete u kućama svojim obloženim daskama, a ovaj je dom pust? Zato sada ovako veli Jehova nad vojskama: uzmite na um putove svoje” (Agej 1:1-5).
11. Koja bi pitanja bilo dobro da si postavimo?
11 Kao Jehovini svjedoci u današnje vrijeme, imajući pred Jehovom jednake odgovornosti i prednosti kao i Izraelci u Agejevo vrijeme, mudro ćemo postupati ako sa svom ozbiljnošću uzmemo na um svoje puteve. Da li ‘plačemo’ zbog stanja koje vlada u svijetu i zbog sramote koja se time nanosi Božjem imenu? Boli li nas to što ljudi poriču postojanje Boga ili otvoreno ignoriraju njegova pravedna načela? Reagiramo li poput onih obilježenih pojedinaca koje je Ezehijel prije 2 500 godina vidio u viziji? O njima čitamo: “Reče Jehova [čovjeku s pisarskim priborom]: prođi posred grada, posred Jeruzalema, i zabilježi biljegom čela onim ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine usred njega” (Ezehijel 9:4).
12. Kakav značaj imaju riječi iz Ezehijela 9:5, 6 za današnje ljude?
12 Bit će nam jasnije koliko je taj izvještaj značajan za nas danas nakon što pročitamo kakve su upute dobila šestorica ljudi sa smrtonosnim oružjem: “Prođite za njim po gradu, i pobijte, neka ne žali oko vaše niti se smilujte; starce i mladiće, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte; i počnite od moje svetinje” (Ezehijel 9:5, 6). Naše preživljavanje te velike nevolje koja se hitro približava ovisi o tome uviđamo li da je sada prvenstveno vrijeme za plač.
13, 14. (a) Kakve je ljude Isus proglasio sretnima? (b) Objasni zašto misliš da taj opis odgovara Jehovinim svjedocima.
13 Naravno, to što Jehovini sluge ‘plaču’ nad žalosnim stanjem u svijetu ne znači da oni ne mogu biti sretni. Baš naprotiv! Oni su ustvari najsretnija grupa ljudi na Zemlji. Isus je naveo mjerila po kojima se može procijeniti sreća, rekavši: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe, (...) oni koji tuguju, (...) oni koji su blage ćudi, (...) oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću, (...) milosrdni, (...) oni koji su čista srca, (...) miroljubivi, (...) oni koji su progonjeni zbog pravednosti” (Matej 5:3-10). Ima mnoštvo dokaza koji pokazuju da taj opis Jehovinim svjedocima, u cjelini gledano, odgovara bolje nego bilo kojoj drugoj vjerskoj organizaciji.
14 Jehovin sretan narod ima razloga za ‘smijeh’, posebno otkako je 1919. obnovljeno pravo obožavanje. U duhovnom su pogledu osjetili slično veselje kao i oni koji su se u šestom stoljeću pr. n. e. vratili iz Babilona: “Kad vraćaše Jehova roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. (...) Veliko djelo čini Jehova na nama; razveselismo se” (Psalam 126:1-3). Pa ipak, iako se u duhovnom pogledu smiju, Jehovini svjedoci mudro imaju na umu ozbiljnost vremena. Kad jednom novi svijet postane stvarnost i kad se stanovnici Zemlje ‘čvrsto uhvate pravog života’, tada će doći vrijeme da plač bude u svu vječnost zamijenjen smijehom (1. Timoteju 6:19; Otkrivenje 21:3, 4).
“Vrijeme kad se grli i vrijeme kad se suzdržava od grljenja”
15. Zašto su kršćani izbirljivi prilikom biranja prijateljâ?
15 Kršćani su izbirljivi kad je u pitanju sklapanje prijateljstva. Oni imaju na umu Pavlovo upozorenje: “Nemojte se zavaravati. Loše društvo kvari korisne navike” (1. Korinćanima 15:33). A mudri je kralj Salamun primijetio: “Tko hodi s mudrima postaje mudar, a tko se druži s bezumnicima postaje gori” (Priče Salamunove 13:20).
16, 17. Kako Jehovini svjedoci gledaju na sklapanje prijateljstva, udvaranje i brak, i zašto imaju takvo gledište?
16 Jehovini sluge za prijatelje biraju osobe koje jednako kao i oni gaje ljubav prema Jehovi i njegovoj pravednosti. Premda cijene društvo svojih prijatelja i uživaju u njemu, mudro je što izbjegavaju pretolerantno i preslobodno gledište o udvaranju kakvo u današnje vrijeme prevladava u nekim zemljama. Udvaranje ne smatraju bezopasnom zabavom, već, naprotiv, ozbiljnim korakom prema braku koji treba učiniti tek kad je netko fizički, psihički i duhovno spreman — a i s biblijskog gledišta slobodan — da stupi u trajnu vezu (1. Korinćanima 7:36).
17 Neki možda smatraju da je staromodno na taj način gledati na udvaranje i brak. No Jehovini svjedoci ne dopuštaju da pritisak okoline utječe na njihov izbor prijatelja ili na njihove odluke u pogledu udvaranja i braka. Oni znaju da “mudrost dokazuju pravednom njena djela” (Matej 11:19). Jehova uvijek zna najbolje i zato oni ozbiljno uzimaju u obzir njegov savjet da se vjenčaju “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39; 2. Korinćanima 6:14). Ne ulijeću u brak s pogrešnom pretpostavkom da su razvod ili razdvajanje prihvatljive mogućnosti ukoliko veza ne uspije. Oni si uzimaju vremena kako bi pronašli odgovarajućeg partnera, uviđajući da kad se jednom dâ bračni zavjet, tada stupa na snagu Jehovin zakon: “Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Dakle, što je Bog združio u jaram, neka nijedan čovjek ne rastavlja” (Matej 19:6; Marko 10:9).
18. Što može poslužiti kao polazište za sretan brak?
18 Brak povlači za sobom doživotno predanje i zato ga treba pažljivo planirati. Logično je da će se muškarac pitati: ‘Je li ona doista prava osoba za mene?’ No jednako je važno da se pita: ‘Jesam li ja doista prava osoba za nju? Jesam li zreo kršćanin koji se može brinuti za njene duhovne potrebe?’ Oba buduća bračna partnera pred Jehovom su dužna biti duhovno snažna i sposobna za osnivanje čvrste bračne zajednice koja zaslužuje božansko odobravanje. Na tisuće kršćanskih bračnih parova mogu posvjedočiti da je punovremena služba izvrsno polazište za sretan brak, zato što naglašava davanje, a ne primanje.
19. Zašto neki kršćani ostaju nevjenčani?
19 Neki se kršćani ‘suzdržavaju od grljenja’ tako što su odlučili ostati nevjenčani radi dobre vijesti (Propovjednik 3:5, NS). Drugi pak odgađaju brak sve dok ne zaključe da udovoljavaju duhovnim preduvjetima, čime će privući prikladnog bračnog druga. No nemojmo zaboraviti niti nevjenčane kršćane koji čeznu za intimnostima i pogodnostima braka, ali ne uspijevaju pronaći partnera. Sigurni smo da Jehovu raduje to što oni, iako teže za brakom, ne žele kompromitirati božanska načela. I mi bismo trebali cijeniti njihovu lojalnost i pružiti im potrebnu podršku koju zaslužuju.
20. Zašto se čak i bračni drugovi ponekad ‘suzdržavaju od grljenja’?
20 Trebaju li se čak i bračni parovi ponekad ‘suzdržavati od grljenja’? Po svemu sudeći, u nekim pogledima trebaju, jer Pavao je napomenuo: “Ovo kažem, braćo: preostalo vrijeme je skraćeno. Odsada neka oni koji imaju žene budu kao da ih nemaju” (1. Korinćanima 7:29). Prema tome, radosti i prednosti braka moraju ponekad prijeći u drugi plan u odnosu na teokratske odgovornosti. Uravnoteženo gledište o tome neće oslabiti, već ojačati brak, jer ono oba partnera podsjeća na to da Jehova uvijek mora imati središnje mjesto u njihovoj vezi, čime ona dobiva stabilnost (Propovjednik 4:12).
21. Zašto ne bismo smjeli osuđivati bračne parove u pogledu roditeljstva?
21 Osim toga, neki su bračni parovi odlučili biti bez djece kako bi imali više slobode za vršenje službe Bogu. To od njih zahtijeva da se žrtvuju, a Jehova će ih u skladu s tim i nagraditi. Usput rečeno, zanimljivo je da Biblija, dok ohrabruje na samaštvo radi dobre vijesti, nigdje izravno ne ukazuje na to da bi iz istog razloga bilo dobro da bračni par bude bez djece (Matej 19:10-12; 1. Korinćanima 7:38; usporedi Mateja 24:19 i Luku 23:28-30). Stoga bračni parovi moraju sami donijeti odluku na temelju vlastitih okolnosti i vlastite savjesti. Kakvu god odluku da donesu, bračne parove ne treba osuđivati.
22. Što nam je važno ustanoviti?
22 Da, “svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme”. Ima čak i “vrijeme ratu i vrijeme miru” (Propovjednik 3:1, 8). Sljedeći će članak objasniti zašto je važno ustanoviti za koju je od te dvije stvari sada vrijeme.
Možeš li objasniti?
◻ Zašto je za nas važno znati da “svemu ima vrijeme”?
◻ Zašto je danas prvenstveno “vrijeme plaču”?
◻ Zašto su kršćani, iako “plaču”, istinski sretni?
◻ Na koji način neki kršćani pokazuju da smatraju da je sada “vrijeme kad se suzdržava od grljenja”?
[Slike na stranicama 6 i 7]
Premda kršćani ‘plaču’ zbog okolnosti u svijetu...
...oni su, ustvari, najsretniji ljudi na svijetu
[Slika na stranici 8]
Punovremena je služba odličan temelj za sretan brak