TEMA S NASLOVNICE
Zašto je Isus patio i umro?
Preko jednog čovjeka, Adama, grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt (Rimljanima 5:12)
Što biste odgovorili da vas netko upita želite li živjeti vječno? Većina bi vjerojatno rekla da bi bilo lijepo živjeti zauvijek, ali da takvo što nije moguće. Ljudi obično kažu da je smrt sastavni dio života i da je sasvim prirodno da čovjek naposljetku umre.
No što biste odgovorili kad bi netko preformulirao pitanje i upitao vas jeste li spremni umrijeti? U normalnim okolnostima većina ljudi odgovorila bi negativno. Što to pokazuje? Svi mi imamo urođenu želju za životom bez obzira na to što je život pun problema i nevolja. Biblija pokazuje da je Bog usadio u ljude tu želju. U Bibliji čak stoji da je on “vječnost stavio ljudima u srce” (Propovjednik 3:11).
Međutim, činjenica je da ljudi ne žive vječno. Što je pošlo po zlu? Osim toga, je li Bog išta poduzeo kako bi popravio nastalu situaciju? Biblija pruža ohrabrujuće odgovore koji su izravno povezani s tim zašto je Isus patio i umro.
ŠTO JE POŠLO PO ZLU
Iz prva tri poglavlja biblijske knjige 1. Mojsijeve saznajemo da je Bog prvim ljudima, Adamu i Evi, dao mogućnost da žive vječno i objasnio im što trebaju činiti kako bi se to i ostvarilo. Biblijski izvještaj zatim otkriva kako su prvi ljudi bili neposlušni Bogu i prokockali priliku koju su dobili. Ti su događaji ispričani na vrlo jednostavan način, pa ih neki olako proglašavaju običnom legendom. No 1. Mojsijeva, jednako kao i evanđelja, ima sva obilježja objektivnog povijesnog zapisa.a
Koje su bile posljedice Adamove neposlušnosti Bogu? Biblija kaže: “Kao što je preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Time što je bio neposlušan Bogu, Adam je sagriješio. Stoga je izgubio mogućnost da živi vječno, i na koncu je umro. Budući da smo Adamovi potomci, od njega smo naslijedili grešnost. Zbog toga smo podložni bolestima te starimo i umiremo. Takvo je objašnjenje u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama o prenošenju nasljednih svojstava. No je li Bog išta poduzeo kako bi ljudima pružio novu priliku?
ŠTO JE BOG PODUZEO
Bog je poduzeo sve što je bilo potrebno kako bi Adamovi potomci dobili natrag ono što im je Adam oduzeo — mogućnost da žive vječno. Što je Bog učinio?
“Plaća za grijeh je smrt”, stoji u Rimljanima 6:23. To znači da je smrt posljedica grijeha. Adam je sagriješio i zato je umro. I mi griješimo te smo podložni smrti jer je ona “plaća za grijeh”. No mi nismo postali grešni svojom krivnjom, već smo se naprosto takvi rodili. Bog je iz ljubavi prema nama poslao svog Sina, Isusa, da umjesto nas primi “plaću za grijeh”. Što to znači?
Budući da je jedan čovjek — savršen čovjek Adam — svojom neposlušnošću donio na svijet grijeh i smrt, trebao se pojaviti jedan drugi savršen čovjek koji bi sve do svoje smrti bio poslušan Bogu i tako nas oslobodio kazne za grijeh. Biblija to ovako objašnjava: “Kao što su neposlušnošću jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravedni” (Rimljanima 5:19). Taj čovjek bio je Isus. On je sišao s neba, rodio se kao savršen čovjekb i umro za nas. Zahvaljujući tome možemo “postati pravedni” u Božjim očima i imamo mogućnost živjeti vječno.
ZAŠTO JE ISUS PATIO I UMRO
Zašto je Isus morao umrijeti da bi Adamovi potomci mogli živjeti vječno? Zar Svemogući Bog nije mogao jednostavno donijeti neku odredbu koja bi im to omogućila? On je nesumnjivo imao ovlast da to učini. No time bi prekršio svoj zakon prema kojem je plaća za grijeh smrt. Taj zakon nije tek beznačajno pravilo koje se po potrebi može zanemariti ili promijeniti. Naprotiv, taj je zakon temelj istinske pravde (Psalam 37:28).
Da Bog u toj situaciji nije postupio pravedno, ljudi bi se mogli pitati hoće li slično reagirati i u drugim situacijama. Naprimjer, hoće li pošteno odlučiti koji Adamovi potomci mogu dobiti vječni život? Možemo li mu vjerovati da će održati svoja obećanja? Budući da Bog nije izvrtao pravdu dok je poduzimao potrebne korake kako bi nam omogućio spasenje, možemo biti sigurni da će uvijek postupati ispravno.
Zahvaljujući tome što je Isus žrtvovao svoj život, Bog je ljudima dao priliku da žive vječno u raju na Zemlji. Zapazite što je Isus rekao, prema Ivanu 3:16: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.” Dakle, Isusova smrt ne pokazuje samo da je Bog uvijek pravedan nego i da izuzetno voli ljude.
No zašto je Isus morao patiti i umrijeti u teškim mukama, kao što je opisano u evanđeljima? Time što je ostao vjeran Bogu u izrazito teškim kušnjama, Isus je jednom zauvijek opovrgao Đavlovu tvrdnju da ljudi neće ostati odani Bogu kad se nađu u teškim okolnostima (Job 2:4, 5). Ta se tvrdnja mogla činiti točnom nakon što je Sotona naveo savršenog Adama na grijeh. No Isus, koji je bio savršen kao i Adam, ostao je poslušan Bogu unatoč tome što je silno patio (1. Korinćanima 15:45). Na taj je način dokazao da je i Adam mogao ostati poslušan Bogu da je to htio. Isus je izdržao sve kušnje i tako nam pružio primjer koji trebamo oponašati (1. Petrova 2:21). Bog je nagradio svog Sina za njegovu savršenu poslušnost i dao mu besmrtan nebeski život.
ZAŠTO JE ISUSOVA SMRT ZNAČAJNA ZA NAS
Isus je doista umro. Zahvaljujući tome ljudi imaju mogućnost dobiti beskrajan život. Želite li živjeti vječno? Isus je rekao što ljudi trebaju činiti da bi živjeli vječno: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3).
Izdavači ovog časopisa pozivaju vas da saznate nešto više o pravom Bogu, Jehovi, i o njegovom Sinu, Isusu Kristu. Jehovini svjedoci rado će vam pomoći u tome. Korisne informacije možete pronaći i na našoj internetskoj stranici www.jw.org.
a Vidi knjigu “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno”, stranica 14, odlomci 7-9. Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.
b Bog je život svog Sina prenio s neba u Marijinu maternicu te je ona zatrudnjela. Božji sveti duh štitio je Isusa kako ne bi od Marije naslijedio nesavršenost (Luka 1:31, 35).