Kada naoružani pljačkaši napadnu

U Ikoyiu, jednom ekskluzivnom predgrađu zapadne Afrike, vile su postale tvrđave. Mnoge su okružene zidovima koji se uzdižu tri metra uvis i koji na vrhu imaju šiljke, oštre komade stakla ili spiralno namotanu bodljikavu žicu. Uz masivne kapije, koje su osigurane zasunima, šipkama, lancima i lokotima, postavljeni su čuvari. Prozori su zaštićeni rešetkama. Čelična vrata odjeljuju spavaće sobe od ostalog dijela kuće. Po noći iz svojih ograđenih prostora izlaze veliki psi — njemački ovčari i rotvajleri. Blještava svjetla rastjeruju tamu, a kompjuterizirani sigurnosni sistemi daju tihe zvučne signale ukoliko nema uljeza.

Nitko se ne dvoumi oko toga je li potrebno osigurati svoj dom. Novinski naslovi žalosno izjavljuju: “Naoružani pljačkaši orobljuju društvo”; “Neobuzdani mladi pljačkaši” i “Panika dok ulične bande osvajaju [općinu]”. Takva situacija vlada u mnogim zemljama. Mi uistinu živimo u kritičnim vremenima, kao što je to Biblija prorekla (2. Timoteju 3:1).

Stopa kriminala, uključujući i stopu oružane pljačke, posvuda vrtoglavo raste. Vlade su sve nemoćnije ili sve nespremnije zaštititi svoje građane. U nekim je zemljama policija, koja je brojčano i oružano nadmašena, preslabo opremljena da bi reagirala na pozive u pomoć. Većina promatrača oklijeva umiješati se u bilo što.

Budući da se ne mogu osloniti niti na pomoć policije, a niti drugih ljudi, žrtve su prepuštene same sebi. Jedan je kršćanski starješina, koji živi u jednoj zemlji u razvoju, rekao: “Ako digneš uzbunu, pljačkaši će te osakatiti ili ubiti. Zaboravi na pomoć izvana. Ako pomoć stigne, dobrodošla je, ali ne očekuj je niti je traži jer bi pozivom u pomoć mogao samo izazvati još veću nevolju.”

Zaštita i Božja Riječ

Iako kršćani nisu dio svijeta, oni žive u svijetu (Ivan 17:11, 16). Zato, kao i svi drugi, poduzimaju razumne mjere u korist svoje sigurnosti. Pa ipak, za razliku od mnogih koji ne služe Jehovi, Božji narod nalazi zaštitu u okviru kršćanskih načela.

S druge strane, u nekim se afričkim zemljama ljudi žele zaštititi od pljačke uz pomoć vračanja. Vrač može zarezati klijentov ručni zglob, grudi ili leđa. Zatim u posjekotinu utrljava nešto magičnog napitka i baca neke čini, nakon čega bi osoba navodno trebala biti imuna na napade pljačkaša. Drugi u svoje kuće stavljaju amajlije ili magične napitke, vjerujući da će ih zbog tog “osiguranja” pljačkaši ostaviti na miru.

Pravi kršćani nemaju nikakve veze s bilo kojom vrstom vračanja. Biblija s pravom osuđuje sve oblike spiritizma jer takvi postupci ljude mogu dovesti u doticaj s demonima, sa samim osobama koje promiču nasilje na Zemlji (1. Mojsijeva 6:2, 4, 11). Biblija jasno kaže: “Nemojte vračati” (3. Mojsijeva 19:26).

Neki ljudi očajnički traže sigurnost naoružavajući se. No, kršćani ozbiljno shvaćaju Isusove riječi: “Svi koji se mača hvataju od mača ginu” (Matej 26:52, St ). Božji narod ne kupuje oružje da bi se zaštitio od pljačke ili napada budući da je ‘raskovao svoje mačeve na raonike’ (Mihej 4:3).

Što je s unajmljivanjem naoružanih čuvara? Iako je to stvar osobne odluke, ne zaboravi da time u biti stavljaš oružje u ruke neke druge osobe. Što bi neki poslodavac očekivao od čuvarâ u slučaju da se pojavi pljačkaš? Hoće li očekivati da čuvari ubiju lopova, ako je potrebno, kako bi zaštitili ljude i imovinu koju čuvaju?

Stav koji kršćani zauzimaju kad odbacuju vračanje i oružje kao sredstva zaštite može izgledati nerazuman u očima onih koji ne poznaju Boga. Međutim, Biblija nam jamči: “Ko se u Gospodina uzda, biće u visokom zaklonu” (Priče Salamunove 29:25). Mada Jehova čuva svoj narod kao grupu, on se ne upliće u svaki pojedini slučaj da bi svoje sluge zaštitio od pljačke. Job je bio iznimno vjeran, ali Bog je ipak dozvolio pljačkašima da pokradu Jobovu stoku i ubiju pastire (Job 1:14, 15, 17). Bog je isto tako dopustio da apostol Pavao pretrpi ‘pogibli od razbojnika’ (2. Korinćanima 11:26, St ). Usprkos tome, Bog svoje sluge uči da žive po načelima koja smanjuju rizik od pljačke. On ih također oprema spoznajom koja im pomaže da na pokušaje pljačke reagiraju na načine koji će smanjiti moguće ozljede.

Smanjiti opasnost od pljačke

Mudri je čovjek davno prije primijetio: “Bogatstvo ne da bogatašu zaspati” (Propovjednik 5:11, St). Drugim riječima, oni koji posjeduju mnogo stvari mogu se početi toliko brinuti oko gubitka svoje imovine da od pretjerane brige ne mogu spavati.

Dakle, jedan način na koji možemo smanjiti ne samo tjeskobu već i opasnost od pljačke jest da ne zgrćemo obilje skupocjene imovine. Nadahnuti je apostol napisao: “Sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života [“upadljivo isticanje svojih životnih sredstava”, NW ], nije od oca, nego je od ovoga svijeta” (1. Ivanova 2:16). Iste želje koje jedne ljude potiču da kupuju skupe stvari, druge potiču da kradu. A “upadljivo isticanje svojih životnih sredstava” može biti poziv onima koji su skloni pljački.

Osim neupadljivog načina života, još je jedna zaštita od pljačke, pokazati se pravim kršćaninom. Ako pokazuješ ljubav prema drugima, ako si pošten u svojim poslovima i ako si aktivan u kršćanskoj službi, možeš u svom susjedstvu steći glas dobre osobe, osobe koja zaslužuje poštovanje (Galaćanima 5:19-23). Takva reputacija kao kršćanina može biti daleko veća zaštita od oružja.

Kad dođu naoružani pljačkaši

Dakle, što bi trebao učiniti ako pljačkaši uspiju ući u tvoj dom i moraš se s njima suočiti? Zapamti da je tvoj život važniji od imovine. Krist Isus je rekao: “Ne branite [se] oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi; i koji hoće (...) košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu” (Matej 5:39, 40).

To je mudar savjet. Iako kršćani nisu obavezni kriminalcima davati informacije o vrijednostima koje posjeduju, pljačkaši će prije postati nasilni ako osjete otpor, pomanjkanje suradnje ili prijevaru. Mnogi od njih, budući da su ‘izgubili svaki ćudoredni osjećaj’, lako se daju isprovocirati, pa se počnu vladati okrutno i nemilosrdno (Efežanima 4:19, St).

Samuel živi u stambenom kompleksu. Pljačkaši su opkolili zgradu i išli su od stana do stana, pljačkajući. Samuel je čuo pucnjavu, lomljenje vrata te vrištanje, plakanje i kukanje ljudi. Bijeg je bio nemoguć. Samuel je svojoj ženi i trojici sinova rekao da kleknu na pod, ruke dignu u zrak, zatvore oči i čekaju. Kad su pljačkaši uletjeli, Samuel je s njima razgovarao gledajući u pod jer je znao da bi oni, ukoliko pogleda njihova lica, mogli pomisliti da će ih on kasnije identificirati. “Uđite”, rekao je. “Uzmite što god hoćete. Slobodno uzmite bilo što. Mi smo Jehovini svjedoci i nećemo vam se odupirati.” To je pljačkaše iznenadilo. Kroz nekih sat vremena došlo je nekoliko grupa od ukupno 12 naoružanih muškaraca. Iako su ukrali nakit, novac i elektroničke uređaje, obitelj nije bila pretučena niti ubijena mačetama kao drugi ljudi iz te zgrade. Samuelova je obitelj zahvalila Jehovi što su ostali živi.

To pokazuje da kad su u pitanju novac i materijalne stvari, žrtve pljačke koje se ne odupiru mogu smanjiti moguće ozljede.a

Ponekad svjedočenje može kršćanina zaštititi od povreda. Kad su pljačkaši napali Adeov dom, rekao im je: “Znam da vam nije lako i da se zato bavite ovim poslom. Kao Jehovini svjedoci, vjerujemo da će jednog dana svi imati dovoljno hrane za sebe i svoju obitelj. Pod Božjim će Kraljevstvom svi živjeti u miru i sreći.” To je ublažilo agresivnost pljačkaša. Jedan od njih je rekao: “Žao nam je što smo došli u tvoju kuću, ali moraš shvatiti da smo gladni.” Iako su opljačkali Adeovu imovinu, njega i njegovu obitelj nisu dirali.

Zadržati smirenost

Nije lako biti smiren u opasnoj situaciji, naročito kad je glavni cilj pljačkaša terorizirati svoje žrtve u znak pokornosti. Molitva će nam pomoći. Jehova može čuti naš poziv u pomoć, iako je tih i kratak. Biblija nam jamči: “Oči su Gospodinove obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov” (Psalam 34:15). Jehova nas čuje i može nam dati mudrost da se na smiren način suočimo s bilo kojom situacijom (Jakov 1:5).

Još jedna pomoć, osim molitve, u tome da budeš smiren jest unaprijed odlučiti što hoćeš, a što nećeš učiniti ako dođe do pljačke. Naravno, nije moguće unaprijed znati u kojoj ćeš se točno situaciji naći. Pa ipak, dobro je u mislima imati načela, kao što je mudro imati u mislima koje sigurnosne korake treba poduzeti kad si u zgradi koju zahvati požar. Razmišljanje o takvim stvarima prije nego što se one dogode pomaže ti da ostaneš smiren te da izbjegneš paniku i ozljede.

Božje gledište o pljački jasno je izraženo: “Ja Gospodin ljubim pravdu i mrzim na grabež [“pljačkanje”, NW ] sa žrtvom paljenicom” (Izaija 61:8). Jehova je nadahnuo svog proroka Ezehijela da pljačku svrsta među vrlo ozbiljne grijehe (Ezehijel 18:18, St). Ipak, ista biblijska knjiga pokazuje i to da će Bog milosrdno oprostiti osobi koja se pokaje i vrati ono što je opljačkala (Ezehijel 33:14-16, NW ).

Iako žive u svijetu u kojem prevladava kriminal, kršćani se raduju nadi u život pod Božjim Kraljevstvom kada više neće biti pljačke. Biblija o tom vremenu obećava: “[Božji narod] će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i ne će biti nikoga da ih plaši; jer usta Gospodina nad vojskama rekoše” (Mihej 4:4).

[Bilješka]