Strpljivost — zašto je tako rijetka?

EMILIO je bio u svojim 60-ima.a U Oahu je došao po tužnom zadatku — pokopati svog odraslog sina. Dok je Emilio hodao mirnom ulicom na obronku brda i razgovarao s nekim prijateljima, preplašio ga je automobil koji je velikom brzinom vozio natraške putem od kuće prema ulici. Automobil ga je skoro udario, i budući da je bio ljut i nestrpljiv, Emilio je vikao na vozača i šakom udario automobil. Uslijedila je prepirka. Izgleda da je vozač gurnuo Emilia, koji je pao i glavom udario o tvrdi kolnik. Emilio je u roku od nekoliko dana umro zbog povrede glave. Kakvog li žalosnog ishoda!

Mi živimo u svijetu u kojem je strpljivost rijetko svojstvo. Sve više vozača automobila vozi prebrzo. Drugi se prilijepe za automobile koji voze dopuštenom brzinom — ne drže odstojanje. Drugi opet voze amo-tamo s jedne trake na drugu jer ne mogu podnijeti da budu iza nekog drugog vozila. Kod kuće, članovi obitelji možda iskaljuju svoju ljutinu i postaju nasilni. Možda se čak i neki kršćani previše uzrujavaju zbog slabosti ili grešaka svoje duhovne braće.

Zašto je strpljivost tako rijetka? Je li to uvijek bilo tako? Zašto je u naše vrijeme tako teško biti strpljiv?

Primjeri nestrpljivosti

Biblija izvještava o ženi koja nije čekala da se posavjetuje sa svojim suprugom prije nego što je donijela presudnu odluku. Zvala se Eva. Istrčavši ispred Adama, možda djelomično zbog nestrpljivosti, jela je zabranjeno voće (1. Mojsijeva 3:1-6). A što je bilo s njenim suprugom? Možda je i on očitovao nestrpljivost priključivši se Evi u grijehu, a da se najprije nije obratio svom nebeskom Ocu Jehovi za pomoć ili vodstvo. Njihova pohlepa, vjerojatno zajedno s nestrpljivošću koja je dovela do grijeha, imala je kobne posljedice za sve nas. Od njih smo i mi naslijedili sklonost k činjenju grijeha, kao što su bahatost i nestrpljivost (Rimljanima 5:12).

Oko 2 500 godina nakon grijeha naših praroditelja, Božji je izabrani narod Izrael uporno pokazivao duboko pomanjkanje vjere, kao i pomanjkanje strpljivosti. Iako ih je Jehova upravo na čudesan način izbavio iz egipatskog ropstva, oni “brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove [“njegov savjet”, NW]” (Psalam 106:7-14). Uvijek su iznova činili ozbiljne prijestupe jer nisu bili strpljivi. Napravili su zlatno tele i obožavali ga; gunđali su zbog Jehovine materijalne pripreme za njih u obliku mane; a mnogi od njih čak su se pobunili protiv Jehovinog božanski imenovanog zastupnika Mojsija. Doista, njihovo im je pomanjkanje strpljivosti donijelo tugu i nesreću.

Prvi ljudski kralj Izraela, Saul, izgubio je za svoje sinove mogućnost da postanu njegovi kraljevski nasljednici. Zašto? Zato što je propustio čekati na proroka Samuela, koji je trebao prinijeti žrtvu Jehovi. Strah od čovjeka naveo je Saula da istrči ispred Samuela i prinese žrtvu. Zamisli kako se samo morao osjećati kad se Samuel pojavio čim je Saul dovršio obred! Da je bar čekao još nekoliko minuta! (1. Samuelova 13:6-14).

Da je Eva barem čekala na Adama umjesto da je nepromišljeno uzela plod! Da bar Izraelci nisu zaboravili čekati na Jehovin savjet! Uistinu, strpljivost je mogla kako njih tako i nas pomoći poštedjeti mnoge tuge i boli.

Razlozi za nestrpljivost

Biblija nam pomaže razumjeti jedan od glavnih uzroka nestrpljivosti danas. U 2. Timoteju 3. poglavlju opisano je da naša generacija živi u ‘vremenima teškim’. Tamo piše da “će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi (...) neuzdržnici, bijesni, ne dobroljubivi” (reci 2, 3). Takav pohlepan i egocentričan stav truje srca i umove mnogih ljudi, te svima, čak i pravim kršćanima, otežava iskazivanje strpljivosti. Kad vidimo kako svjetovni ljudi voze prebrzo ili idu preko reda ili nas vrijeđaju, to može do krajnjih granica ispitati našu strpljivost. To nas može dovesti u iskušenje da ih oponašamo ili da im uzvratimo, spuštajući se time na njihovu razinu sebičnog ponosa.

Ponekad zbog vlastitih pogrešnih zaključaka gubimo strpljivost. Zapazi kako je mudri kralj Salamun opisao vezu između nepromišljenog, krivog zaključivanja i nestrpljivog, srditog ponašanja: “Bolji je ko je strpljiva duha nego li ko je ponosita duha. Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev počiva u njedrima bezumnijeh” (Propovjednik 7:8, 9). Ako si prije nego što reagiramo uzmemo vremena da zadobijemo potpunu, točnu sliku o situaciji, vjerojatno ćemo imati više razumijevanja, biti suosjećajniji i strpljiviji prema drugima. S druge strane, ohol, egocentričan duh može nas navesti da budemo uskogrudni, nestrpljivi i ogorčeni, poput mrmljajućih tvrdovratih Izraelaca koji su dodijavali Mojsiju (4. Mojsijeva 20:2-5, 10).

Daljnji razlog sve većem pomanjkanju strpljivosti u ovome svijetu jest njegovo beznadno stanje, što je posljedica otuđenosti od Jehove. David je izrazio čovjekovu potrebu da se uzda u Jehovu: “Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj” (Psalam 62:5). Mnogi ljudi koji ne poznaju Jehovu imaju ograničene, tužne izglede, i zato nastoje posegnuti za svim zadovoljstvima i svim koristima koji su im dostupni prije nego što istekne njihovo vrijeme. Poput svog duhovnog oca, Sotone Đavla, često ne mare za to koliko svojim postupcima mogu nanijeti štetu drugima (Ivan 8:44; 1. Ivanova 5:19).

Ne čudi što je strpljivost danas tako rijetka. Ovaj zao, sebičan sustav stvari, njegov bog Sotona i grešne sklonosti našeg palog tijela otežavaju svima, čak i iskrenima, da budu strpljivi. Međutim, Biblija nas bodri da ‘iskazujemo strpljivost’, naročito što se tiče izvršenja Božjih nauma (Jakov 5:8, NW). Zašto je strpljivost tako dragocjena? Kakve nam nagrade može donijeti?

Strpljivost — zašto je tako dragocjena

“I oni služe koji samo stoje i čekaju.” Ove je riječi prije više od tri stotine godina izgovorio engleski pjesnik John Milton u svom sonetu “O svojoj sljepoći”. U prvom je dijelu pjesme izrazio svoju frustraciju i tjeskobu zbog toga što se osjećao nesposobnim da u potpunosti služi Bogu jer je u svojim 40-ima oslijepio. No kao što proizlazi iz gore citiranog zadnjeg reda pjesme, shvatio je da netko može obožavati Boga strpljivo podnoseći nevolju i mirno tražeći prilike koje mu se pružaju za službu. Milton je uvidio vrijednost strpljivog pouzdanja u Boga.

Većina nas možda ima dobar vid, no svi mi imamo ograničenja zbog kojih bismo se mogli srditi ili brinuti. Kako možemo steći i iskazivati strpljivost?

Ohrabrujući primjeri

Biblija iznosi nekoliko izvrsnih primjera strpljivosti. Jehovina strpljivost omogućava nebrojenim milijunima ljudi vječni život (2. Petrova 3:9, 15). Dobrohotno nas pozivajući da uzmemo njegov jaram i ‘nađemo pokoj dušama svojim’ Isus savršeno odražava zadivljujuću strpljivost svog Oca (Matej 11:28-30). Meditiranje o Jehovinom i Isusovom primjeru može nam pomoći da budemo strpljiviji.

Netko tko je izgleda imao obilje razloga da bude ljut, ogorčen ili osvetljiv bio je Jakovljev sin Josip. Njegova su braća postupala krajnje nepravedno s njim, planirala su ga ubiti i na koncu su ga prodala u ropstvo. Iako je u Egiptu savjesno i lojalno služio Putifaru, Josip je bio nepravedno optužen i bačen u tamnicu. Strpljivo je ustrajao u svim svojim nevoljama, vjerojatno shvaćajući da takvi ispiti mogu poslužiti Jehovinim naumima (1. Mojsijeva 45:5). Budući da je razvio vjeru i nadu u Jehovu te poniznost i razumijevanje, Josip je mogao iskazivati strpljivost čak i pod vrlo iskušavajućim okolnostima.

Daljnja važna pomoć jest Jehovin sveti duh. Ako smo, naprimjer, nagle naravi i sarkastični, možemo se moliti za pomoć svetog duha kako bismo mogli razvijati plodove tog duha. Meditiranje o svakom od tih plodova, kao naprimjer o dugotrpljivosti i samosvladavanju, pomoći će nam uvidjeti kako su oni duboko povezani sa strpljivošću (Galaćanima 5:22, 23).

Nagrade za strpljivost

Strpljivost nam može donijeti mnoge koristi. Ona jača naš karakter i čuva nas od brzopletih, nerazumnih postupaka. Tko od nas nije već napravio bolne greške zato što je u teškim ili stresnim situacijama prebrzo reagirao? Možda smo nešto neljubazno rekli ili smo se neuljudno ponašali. Možda smo dozvolili da neka beznačajna stvar preraste u sveopću borbu s voljenom osobom u kojoj nitko ne želi popustiti. Možda smo nakon mnogo gnjeva, frustracije i boli, žalosno pomislili: ‘Da sam bar malo čekao.’ Iskazivanje strpljivosti može nas zaštititi od svih vrsta tuge. Sama ta činjenica daje našem životu mnogo više mira, stabilnosti i zadovoljstva (Filipljanima 4:5-7).

Strpljivost nam može također pomoći da imamo mirno srce puno pouzdanja. To može dovesti do boljeg tjelesnog, emocionalnog i duhovnog zdravlja (Priče Salamunove 14:30). Nekontroliran, bijesan gnjev može uzrokovati tešku emocionalnu i tjelesnu bolest i smrt. S druge strane, ako smo strpljivi možemo razvijati pozitivniji stav prema drugima, posebno prema svojoj duhovnoj braći i članovima obitelji. Tada ćemo biti skloniji iskazivanju obzirnosti i pomaganju umjesto da budemo razdražljivi i kritični. Drugima će pak biti lakše i ugodnije družiti se s nama.

Starješine u kršćanskoj skupštini trebaju naročito iskazivati strpljivost. Povremeno im se sukršćani obraćaju s ozbiljnim problemima. Ovi su iskreni pojedinci možda zbunjeni, uzrujani ili potišteni, dok su i sami starješine možda umorni ili rastreseni zbog svojih osobnih ili obiteljskih problema. No ipak, kako je samo prijeko potrebno da starješine u takvim iskušavajućim okolnostima iskazuju strpljivost! Na taj način mogu poučavati “s krotošću” i “obzirno postupati sa stadom” (2. Timoteju 2:24, 25; Djela apostolska 20:28, 29, NW). Dragocjeni životi su u pitanju. Kakav su samo blagoslov za skupštinu dobrohotni, strpljivi starješine puni ljubavi!

Glave obitelji trebaju sa svojim ukućanima postupati strpljivo, s puno razumijevanja i dobrohotno. A i od svih članova obitelji trebali bi očekivati da iskazuju ova ista svojstva te bi ih na to trebali hrabriti (Matej 7:12). To će uvelike pridonijeti ljubavi i miru u domu.

Iskazivanje strpljivosti prilikom sudjelovanja u službi propovijedanja pomoći će kršćanskim propovjednicima da se još više raduju službi. Bolje će moći ustrajati kad naiđu na bilo kakvu ravnodušnost i protivljenje. Umjesto da se prepiru s ljutitim stanarima, strpljivi će propovjednici moći blago odgovoriti ili mirno otići i tako zadržati mir i radost (Matej 10:12, 13). Osim toga, kad kršćani prema svima postupaju strpljivo i dobrohotno, osobe nalik ovcama osjećat će se privučenima k poruci Kraljevstva. Jehova blagoslivlja strpljiva nastojanja diljem svijeta, dok svake godine stotine tisuća krotkih tražitelja istine hrle u Jehovinu skupštinu punu ljubavi.

Doista, iskazivanje strpljivosti donijet će nam divne nagrade. Izbjeći ćemo mnoge neprilike i probleme uzrokovane neobuzdanošću ili prebrzim jezikom. Bit ćemo sretniji, mirniji i vjerojatno zdraviji. Doživjet ćemo veću radost i mir u našoj službi, u skupštini i kod kuće. Ali što je najvažnije, uživat ćemo prisniji odnos s Bogom. Stoga čekaj na Jehovu. Iskazuj strpljivost!

[Bilješka]

[Slike na stranici 10]

Koliko si strpljiv u svakodnevnom životu?